Cijeli svijet misli kako je naše zanimanje super (npr svečenik, ili liječnik, pijanist, prof. ronioc) ali nama je već pomalo dosta toga štufali smo se onih negativnih strana tog posla i sve više nam je odlazak na posao sa osmjehom na licu uz grč u želucu postao napor Ljuti smo na ono unutar sebe pa izjednačavamo ljutnju sa onom uokolo sebe što nam oči vide i koža dodiruje pa se udaljavamo od naših partnera, istresamo se na njih i riješavamo ih se, rješavamo se odnosa/brakova aktivno (raskidom) ili pasivno (kukavički) natjeravajući tu drugu stranu da ona ode i trpi do trpiti može distanciranost (skamenjana žuč), frustraciju-ljutnju (goruća jetra), neimanje zanimanja/biva za tu osobu kao za ljudsko biće (invalidno srce), iskorištavanje spolnog nagona kao načina rješavanja akumuliranih frustracija (svakodnevno traženje spolnog odosa i kada nam je jasno da to našem partneru nije baš uvijek iskonska potreba)