I tako okupljaju se ti najbolji među nama, ustaštvu skloni Hrvati po zanimanju, čelnici ovakvih i onakvih udruga proizašlih iz DR, te u čvrstom savezu s klerofašistima i žrtvoslovima; kojekakvi sačići, klemme, trombloni, ljubičići, pavkovići... uz podršku Crkve u Hrvata, kroz istupe biskupa Vlade Košića, koji je sudeći prema njegovim zadnjim istupanjima preuzeo od biskupa Mile Bogovića i Juraja Jezerinca primat u širenju riječi Božje i kršćanske ljubavi i milosrđa, kroz iskaze nacional-šovinističke i protukomunističke mržnje, popraćene brahijalnim bijesom... i neizbježnog žrtvoslova Zvonimira Šeparovića, da bi pokušali hrvatskom narodu otvoriti oči i uvjeriti ga da, svjesni da politički Haaški sud, koji ima jednu jedinu zadaću, a to je izjednačavanje krivnje između agresora i žrtve, neće izreći oslobađajuću presudu, već da zapravo izriče presudu čitavom hrvatskom narodu i državi, pa zato treba organizirati i takve akcije koje će zapaliti Hrvatsku.

Ali ne, hrvatske vlasti se sve vrijeme, od uspostave suda ponašaju kao da Tužiteljstvo ICTY pokrećući istrage i podižući optužnice protiv Hrvata, počinitelja ili odgovornih za počinjene najteže zločine, ponaša kao da se za ta nedjela optužuje hrvatsku državu ili hrvatski narod, pa proglašavaju sud u den Haagu političkim sudom koji sudi samo Hrvatima, naravno samo zato što su Hrvati, sud koji je i osnovan samo zato da pakosti Hrvatima, sud koji ima samo jednu zadaću, a to je izjednačavanje krivnje za izbijanje rata između Srbije i Hrvatske, odnosno kako oni vole reći izjednačavanje i podjela odgovornosti između agresora i žrtve.

Zato se i pitanje Haskog suda povlaci godinama, medtoda batine, ili u slucaju Srbije, mrkvem zato se ide i na kriminalizaciju DRa, izjednačavanje krivnje i slične stvari.

A što je izjednačavanje krivnje za rat ako ne dijeljenje odgovornosti?

pod predpostavkom da je osoba koja je ovo zbilja odgovorila, a ne neki internetski zajebant, odgovorit ću anonimnom korisniku alias inoslavu beškeru. prvo tekst nije napisan ad hominem, i bilo kome bih napisao identičan odgovor iz više razloga kojie ću iznijeti. prvo općenito, za što niste odgovorni, a to je urednička politika tiskovine koja je dozvolila da se na duplerici sjaji naslov " Srbi su 1931. činili 18,5 % stanovništva Hrvatske, 1948. bilo ih je 14,4 %, prije 20 godina 12,2 %, a danas 4,5 % " začinjen sa tuđmanovom trijumfalističkom gestom u privitku koja čitaoce može navesti na samo jedan zaključak. obdžekšn, rekli bi odvjetnici u američkom filmu. članak izlazi u turbulentno vrijeme kada se treba donijeti politička presuda hrvatskim generalima u kojima će ono što ste člankom nategli postati činjenica, a to je izjednačavanje krivnje na prostorima i nova prisilna pomirba zaraćenih balkanskih naroda ovaj put pod kapom sa žutim zvijezdama. ukoliko je vaš članak imao namjeru osvijestiti hrvatsku javnost na počinjene zločine, nema sumnje uspjeli ste, a pokušavam zamisliti koliko biste vode prelili sa jedne strane golog otoka na drugu i koliko kamenih kocki isklesali da ste u vjesniku u bivšoj jugoslaviji pokušali osvijestiti kod naroda i narodnosti etničko čišćenje koje je proveo jugoslavenski režim prema talijanima i nijemcima. analogno vašem pokušaju, pokušajte zamisliti veliki naslov u beogradskoj politici " napravili smo genocid u srebrenici ", ili " etnički smo očistili bosnu ", no taj film u srbiji nećete gledati, tamo je kod nacionalnog pitanja uvijek konsenzus... ključna teza vašega članka je bila, da je ne ponavljam da je potrebno samo usporediti broj stanovnika prije i poslije ključnog događaja. ja sam to nazvao patkinim zaključkom, jer simplificira bit, a u kombinaciji sa iznijetim činjenicama čitaoca dovodi do zaključka da su srbi kontinuirano etnički čišćeni u navedenom razdoblju odnosno da su vječite žrtve hrvata, što je stalna konstanta njihove nacionalističke retorike. inače sama definicija etničkog čišćenja kako ste je izrazili na kraju posta sadrži dva elementa " odstranjivanje " sa nekog teritorija, te uporabu nasilja i zastrašivanja. izgleda kao patka, glasa se kao patka no ipak nije patka. barem vaša patka. vi biste sa lakoćom asistirali sudcu alphonsu orieu. i sami ste svjesni da je popriličan problem copy-paste-merge stanovništvo austro ugarske, njezin ustroj i pokrajine na kraljevinu jugoslaviju, potom na ndh i konačno na sfr jugoslaviju. pogledajte samo karte terena na kojima su se u tamnom vilajetu stoljećima tupili noževi na vratovima tuđih vjera, pa će vam biti jasno da bi za precizan odgovor: koliko je srba nastalo spajanjem vojnih krajni 1881 godine, koliki bio njihov prirast i kako to uklopiti u naslov, te konačni zaključak mnogi kvalificiraniji od nas dvojice polomili zube. podsjetit ću vas da je žerjavić fulao žrtve rata u bosni primjenjujući svoje metode za golemih 800.000, znači to su sve uvjetni brojevi, obzirom da ne postoje egzaktne brojke, pa se razumljivo javljaju " tumačenja " poput vašega. u blizini vašeg rodnog kraja u selu dugopolju partizani su krajem drugog rata poubijali nekoliko ljudi zbog suradnje sa neprijateljem, no nekim čudom su završili kao žrtve jasenovca, tako da su brojanja žrtava na ovim terenima prilično nezahvalan posao. još nezahvalnije je donositi zaključke temeljem takvih činjenica. lijepo je da iznosite podatke o statističkim podatcima broja židova, roma, nijemaca, talijana i srba, ali kakove to ima veze sa naslovom članka, odakle sada romi, židovi, nijemci i talijani? jedne je " etnički očistio " pavelić a druge tito. što ste sa time htjeli reći? tezu o univerzalnosti zločina? no naslov to ne sugerira, on jasno optužuje samo jednu stranu. zaključjujete da broj etničkih hrvata od godine stalno raste, te da postaju dominantna nacija u hrvatskoj i to kao rezultat kako kažete asimilacije, priljeva stanovništva (zaboravili ste napomenuti etnički očišćenog od strane srba i bošnjaka). da ne duljim, niste postupili prema načelima objektivnosti, komparirali ste različita vremena, prostore i režime kako biste opravdali teze u svom članku.

Podržava se novo " bratstvo-jedinstvo " i izjednačavanje krivnje za ratove

Hrvatska ima predsjednika, on se ljubaka kao peder sa srpskim predsjednikom Tadićem, dogovaraju neku pomirbu do koje nikad neče doći, traže izjednačavanje krivnje koju nikad neću prihvatiti jer nismo okupirali i otimali dijelove Srbije, branili smo samo svoju svetu zemlju priznatu od cilog svita.

i na ovome slučaju tj. i na ovoj presudi treba jasno reći da je plan haškog tribunala ili preciznije haškog tužiteljstva propao na konstrukciji po kojoj će 80 % optuženih i sa osuđujućim presudama biti srbi a ostalih 30 % raspodijeliti na hrvate, bošnjake i kosovare, a da pri tome za sve budu iste optužnice i osuđujuće presude za udruženi zločinački poduhvat. naravno, ta konstrukcija carle del ponte i tužiteljstva se raspada i to jedini razlog srpske histerije, jer ona im je bila jedina nada na kojoj su gradili izjednačavanje krivnje koju je srbija započela osvajačkim ratovima.

Ako je to sve znano, a znano je, tada je tragično za hrvatski narod i Hrvatsku, da predsjednik Ivo Josipović nastavlja skrivati istinu o velikosrpskim zločinima tijekom srpsko-četničke vojne agresije na Republiku Hrvatsku, i podržavati velikosrpsku politiku protkanu lažima i zalagati se za izjednačavanje krivnje agresora s hrvatskim braniteljima.

Zapravo vidim koliko sam griješio kada se već više od deset godina čudim državotvornim Hrvatima koji su govorili da je na djelu izjednačavanje krivnje i kada sam tvrdio da se radi o izvrtanju teza tj. da se teži proglasiti Hrvatsku agresorom, a Srbiju žrtvom.

Na taj način Kustić pristaje na izjednačavanje krivnje; kao što se u Hrvatskoj uporno izjednačavaju Bleiburg i Jasenovac, tako sad Kustić izjednačava to što su kršćani 2000 godina proganjali Židove, pa im se Židovi sada osvećuju.

No, izjednačavanje krivnje bila je matrica za cijelo ovo područje, kao neka vrsta doprinosa suradnji u budućnosti.

Bio manji ili veći demokrat, liberal ili nacionalist, srbijanski državnik može Hrvatima uputiti neku poluispriku, ali uz obvezno izjednačavanje krivnje.

Osim možda toliko željenog rezultata koji glasi: izjednačavanje krivnje ili čak prebacivanje krivnje s agresora na one koji su se branili.

Izjednačavanje krivnje nametnute od strane Međunarodne zajednice nije uspjelo.

Zar je slučajno sve prepoznatljivije izjednačavanje krivnje za rat devedesetih, zar je slučajno aboliranje samo pripadnika jedne strane?

To čak i Srbija preko Slobodana Homena, doduše neizravno, traži, " odustanite vi, odustati ćemo mi. " Što je to ako ne izjednačavanje krivnje?

Hrvatskoj se kao državi, odnosno njenom državnom vrhu iz 90 - ih godina, i dalje sudi pred Haaškim tribunalom i taj je postupak za izjednačavanje krivnje između Hrvatske i Srbije još bitniji od ovog vezanog uz Oluju.

Tomac je kazao da je Hrvatska spremna suditi za počinjene zločine, ali ne može prihvatiti izjednačavanje krivnje agresora i sudionika obrambenog rata.

To izjednačavanje krivnje, nasuprot svim činjenicama, traje dulje od deset godina i nastavi li se s ovakvim intenzitetom i s ovakvih visokih političkih razina u Hrvatskoj, jednom će prijeći u završnu fazu u kojoj će povijest biti posve izvrnuta naglavačke te će agresori i službeno biti proglašeni žrtvama, a žrtve agresorima.

Njihova politika je poznata, izjednačavanje krivnje na svim stranama, što je zapravo relativiziranje stvarnih činjenica.

Nikako ne treba dozvoliti izjednačavanje krivnje onih kretena među Hrvatima koji su sudjelovali u funkcioniranju nacističkog sabirnog logora za nemoćne i radno nesposobne Židove, u očajnoj močvari uz Savu, i krivnju onih pravih zločinaca među Hrvatima, koji su sudjelovali u zastrašujućem partizanskom i komunističkom zločinu nad radno i reprodukcijski sposobnim Hrvatima (" borbeno sposobnim ") nakon što je rat završen

Matija Babić koji je " Index " pokrenuo novcem iz inozemstva preko svojih komentatora posebice Tomislava Klauškog zagovara koncept povezivanja u " regionu " koji praktički ide na ruku koncepciji Memoranduma2. Na " Pollitika.comu " kojega vodi nesuđeni Josipovićev savjetnik Marko Rakar čak je uvedena cenzura na tekstove koji se zalažu za hrvatske nacionalne interese, a podržava se novo " bratstvo-jedinstvo " i izjednačavanje krivnje za ratove na području bivše Jugoslavije.

Još uvijek Hrvatska može snaći snage i pameti za vrhunsku obranu od optužbe koja se pretvorila u nešto što bi moglo biti izjednačavanje krivnje, radikaliziranje političke scene i na kraju novog ocrnjivanja i optužaba Hrvatske.

Nažalost, trenutna vlast misli da poticanjem idiota na paljevinu može navući vodu na četnički mlin - izjednačavanje krivnje i davanje i svijetu i Srbiji dokaza da smo mi jednaki barbari kao što su oni.

Najbliže istini je teza - a koju je više medija razrađivalo - ta da Zoki juri na Bleiburg da bi neutralizirao slavljenje " antifaštističkog ustanka " u Srbu (što podsjeća na izjednačavanje krivnje Hrvata i Srba, a bogme i na Tuđmanove ideje o posthumnoj pomirbi ustaša i partizana, tj. miksanju njihovih kostiju pod zajedničkim spomenikom, itd.).

7. travanj 2013. at 13:29 A što bi jugosloven nego trabunjao o ustašama crnokošuljašima ako ih nema on će ih izmisliti a četnici su im itekako dobrodošli ako ne za ništa drugo a onda barem za izjednačavanje krivnje.

Konačni cilj svih ovih procesa ima za cilj stigmatizaciju Hrvatske, podrivanje njene suverenosti, a sve kroz pokušaj izjednačavanje krivnje između žrtve i agresora, što bi u konačnici trebalo dovesti i do povlačenje hrvatske tužbe za genocid i vrlo mogućeg gubitka svih oblika hrvatske suverenosti.

Meni je najvažnije da nije uspjelo izjednačavanje krivnje za rat i da nije osporen oslobodilački karakter " Oluje ".

Druga je točka izjednačavanje krivnje, pa bi slanje ovih optužnica bilo na tragu toga cilja.