Zatim će i dugo važeći autoritet Richard von Kraft-Ebing u svojoj Psychopatis sexualis iz 1886. prepoznavati masturbaciju kao simptom raznih psihopatskih stanja perverzije, dok će doktor Pierre Garnier u L onanisme seul et? deux iz 1885. tvrditi da je masturbacija ili simptom ili uzrok satirijaze, nimfomanije, idiotizma, ludila i drugih nevolja, a da su mu izvori višak dokolice, čitanje romana, dulje ležanje, jahanje, i slično; on posvećuje prilično morbidnu pažnju užasu i životinjskoj depravaciji homoseksualne i heteroseksualne oralne masturbacije, kao dovođenja u dodir finih organa usana, jezika i nosa s izlučnim kanalima nečisti kakvi su penis, vulva i vagina, prosuđujući pri tome da su osobito žene sklone oralnom draganju, te za teže slučajeve preporučuje operaciju rezanja klitorisa to jest oksciziju, kakva se obavlja nad djevojčicama u nekim afričkim kulturama radi gašenja spolnog užitka. Pa taj je totalni idiot E, koliko je takvih pod ugledom znanosti