a ako nije. e onda ne znam. vjerojatno sve ispočetka. opet isti strahovi, opet isti ushiti, opet isto razočaranje. kao neki začarani krug. kao da se netko dobro našalio i zaboravio me izvući iz toga. hej, želim van želim živjeti kao ostali normalan svijet koji si daje za pravo raspravljati o mojoj sudbini i donositi zakone o mom životu. u isto vrijeme, nemajući pojma o izvantjelesnoj oplodnji, piše i dijeli letke u kojima je svaki moj postupak opisan kao najgori smrtni grijeh... kao da sam kužna, izopćena sam iz zajednice licemjernih udovica koje prebirući po zrncima krunice razmišljaju kolika je cijena kokica na placu. a moja molitva je toliko kratka jer uopće ne znam moliti, samo ponekad, u noćima kao što je ova, zavapim, bože, ti znaš koliko to želim. i to je sve.