Ako se Kranjčević izražavao slobodnim i vezanim stihovima širokoga daha, onda je Fran (pravim imenom Vladimir) Mažuranić (1859. â 1928.), nećak Ivana Mažuranića, inspiriran Pjesmama u prozi Ivana Sergejeviča Turgenjeva, za iskazivanje svojih opažanja i raspoloženja izabrao sažeti oblik na granici crtice i pjesme u prozi, kojemu u hrvatskoj književnosti nema konkurenta. Ä etrdesetak takvih tekstova sabrao je u zbirku Lišće (1887.), a onda je na četrdeset godina zamukao i nestao negdje u svijetu.