U odnosu na zaključak da se radi o kaznenom djelu ratnog zločina protiv civilnog stanovništva prvostupanjski sud navodi da su sve naredbe i zapovjedi izdane od strane optuženika Oreškovića, Grandića i Norca, a koje su taksativno navedene u činjeničnom opisu kaznenog djela pod toč. 1. a/izreke presude, a odnose se na zatočenje i ubojstva civila, dane za vrijeme oružanog sukob HV-a sa tzv. JNA i srpskim paravojnim formacijama, pri čemu se pod pojmom oružanog sukoba podrazumijeva kako oružana borba između država, koja nema formalna obilježja rata kao na primjer objavljivanje rata, navođenje razloga sukoba i tako dalje, tako i oružana borba između političkih, nacionalnih i drugih snaga u okviru iste države, a koja je najčešće inscenirana i pomognuta od strane države i koje je sukobe teško odvojiti od specifičnih oblika strane agresije, strane oružane intervencije i drugih oblika napada strane države na teritorijalnu cjelinu jedne zemlje, njenu nezavisnost i tako dalje, kose se sa odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. godine, te odredbama Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. godine o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Protokol I) od 8. lipnja 1977. godine koje takva i slična ponašanja izričito zabranjuju, te predstavljaju kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.