I to na ujedno jedinstvenom vlastitom putu na koji Jedini (Stirner) ima autorska prava, neosporan copyright i vlasništo - što nije protuslovno velikodušnoj ne-vlasničkoj, anti-privatizacijskoj donaciji Antimuzeja hrvatskome narodu, da ne bude nesporazuma a i potpuno sukladno fundamentalnim zajedničkim zamislima Szeemann Trokutove participacije do fatalnog datuma Anno Domini 2005. Anti-muzej svakako jest i treba biti Muzej, ali veoma specifične strukture i značajki zbirki, posebite misije i vizije, kakvu ni približno tako odlučno, sigurno i ustrajno nije razvila niti jedna muzejska institucija ili pak ikoja neformalna politička, ravnateljska ili možda čak stručno-muzeološka elaboracija i inicijativa: kakve su ako ne definitivno zamrle i odbačene na a-historijsko đubrište ne-ostvarenih stvari, a ono su svakako rezignirale, atrofirale, oslabljene, depotencirane i potisnute od ozgo oktroiranih permanentno krizno-izvanrednih okolnosti za koje tobože aktualne instancije, to jest legitimni sljednici bivših struktura vlasti nikada nisu krivi, još manje (su) odgovorni.