Od prvog dana suđenja kada je pozvao sud da ga, zbog njegove nacionalističke ideologije, osudi na najveću moguću kaznu poručivši da njegovoj " besmrtnoj duši ne mogu ništa " i da će " ako umre najvjerojatnije umrijeti od smijeha ", vođa srpskih radikala Vojislav Šešelj postupak protiv sebe u haaškoj sudnici ustrajno je pokušavao izvrgnuti ruglu nazivajući sud plodom urote u kojoj su se prema potrebi smjenjivale države poput Vatikana, Njemačke, Britanije, SAD-a, a suđenje " kvazilegalnom farsom " i " pravnim skandalom bez presedana u novijoj pravnoj povijesti ".