Ono malo hrvatske populacije koja periodično može otići na neko rijetko zagrebačko uprizorenje zapravo svjedoči samo zakašnjelim odjecima starih svjetskih hitova čiji se korijeni vuku još iz 70 tih, a koje su zapravo bile najplodonosnije godine za mjuzikl (kasnije će uslijediti objašnjenje zašto je po meni tomu bilo tako) Kad malo razmislim jedini koji su se danas u Hrvatskoj usudili iskoračiti iz tih copy-paste mjuzikl šablona bili su Riječani sa Karolinom Riječkom i Sevkom na čelu parade, iako je i u ovom slučaju bila riječ o starom iz prašine izvučenom djelu, no barem su reinterpretacijom svoga materijala bili originalni i hrvatsko orijentirani (ovdje sad zamislite onaj znakić ko na Bajaderi, znak hrvatske kvalitete) No da se vratim na Televiziju Zagreb, joooo kako je to dobra televizija bila, koji voditelji koja kultura koja dikcija, gdje to sve nestade da mi je znati dakle ta Televizija (s velikim T bez crtice coma) svojedobno mi je omogućila da prvi put u životu vidim i čujem famozni hrvatski mjuzikl pardon rock-operu pod imenom Gubec Beg, po mom mišljenju mjuzikl rock-opera u rangu bilo kojeg svjetskog