Glavna autorska objavljena djela: Zvonimir baletić, Josip Esterajher, Milan Jajčinović, Mladen klemenčić, Anđelko Milardović, Gorazd Nikić, Fran Višnar: Hrvatska između agresije i mira, Zagreb, AGM, 1994.; Ivan rogić, Josip Esterajher, Zvonko knezović, Vesna Lamza-Posavec, Vlado Šakić: Progonstvo i povratak, Zagreb, SYSPRINT, 1995.

Od Večernjakovih novinara, uz vama već znane (Despot, Drljača, Ivkošić, Jajčinović, D.

Beltrame i Šimac najefikasniji kod UPAS-a sa po 4 gola dok su Gović i Jajčinović po 3 puta tresli mrežu Fabriša.

Ljudi ga čitaju, i ja ga čitam, premda je moj favorit u dnevnim novinama Milan Jajčinović.

Donaciju od 5.000 kuna dobio je Paintball klub Zmaj iz Novog Pračna, čiji je predsjednik Marko Jajčinović, sin Željka Jajčinovića, jedan od najtjecajnijih sisačkih HDZ-ovaca.

Da, svi znamo tko je Milan Jajčinović i svi znamo kako i o čemu piše.

Izađite na balkone, pozdravite šampione: Ivan Marcelić, Luka Bukić, Lovre Miloš, Andro Gagulić, Rudolf Cvanciger, Domagoj Mijatović, Igor Miljan, Luka Buljan, Davor Koret, Ivan Živković, Bruno Josipović, Lovro Miočević, Matej Matijević, Krešimir Schonwald, Matija Brkić i Domagoj Jajčinović.

Uspješnost, ugled, domoljublje i intelektualna neovisnost daje im pravo na kritički sud i o državnoj politici, crkvenom ponašanju i društvenim vrijednostima. (Milan Jajčinović)

Puljane su ovaj puta predvodili odlični centar Vanja Gović sa 4 te Jajčinović sa 3 i Beltrame sa 2 postignuta gola.

Despot, Ivkošić, Jajčinović, potjerani Pavičić i Dujmović, sve to ti je parada likova iz paraobavještajnog podzemlja čiji je zadatak zaglupljivanje naroda.

Milan Jajčinović svoju knjigu počinje tekstom kojemu je dao naslov Raspis, kako bi i riječju raspis pokazao kako mu je ideja vodilja uspoređivanje Hrvatske s Orwellovom životinjskom farmom.

Da pokaže kako to izgleda Jajčinović je umjesto naslova Razlozi pisanja upotrijebio riječ iz novogovora raspis.

U svome Raspisu Jajčinović ukratko prepričava ideje životinjske farme koja je organizirana na načelima jednakosti, pravde i ravnopravnosti ali se je zbog jala, netrpeljivosti i žudnje za moći, pretvorila u diktaturu i izdaju dogovorenih idealističkih načela u kojoj se jednakost pretvorila u povlastice a demokracija u diktaturu.

Jajčinović napominje da je Orwellov roman Životinjska farma, alegorijski roman i kritika Oktobarske revolucije i staljinizma i lenjinizma te kaže da je glavna ličnost u Životinjskoj farmi nerast Major u stvari Lenjin a nerasti Napoleon i Snowball da su Staljin i Trocki.

Jajčinović konstatira da su i u Hrvatskoj početni demokratski nacionalni ideali vrlo brzo nakon stvaranja države potisnuti, da su rentijeri hrvatskih političkih ideala postupno potiskivali nacionalne i demokratske idealiste i preuzimali vlast na " farmi " odnosno u Hrvatskoj.

Jajčinović farmu opisuje na više razina.

Jajčinović je opisao na vrlo duhovit i upečatljiv način ponašanje vodećih hrvatskih političara koje podsjeća na ponašanje likova iz životinjske farme ali nije raspodijelio glavne uloge, nije rekao tko je nerast Major a tko su ostali nerasti nego je to ostavio čitatelju da on sam raspodjeli glavne uloge.

Piše Jajčinović da vrijeme najvećih paradoksa počinje 3. siječnja 2000. godine kada na vlast demokratski dolazi stranačka koalicija predvođena SDP-om čiji su politički prethodnici okupljeni u svemoćnoj Partiji, kontrolirali sve, pa i način mišljenja.

Zatim, navodi Jajčinović da je haaška presuda hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču ozbiljenje orwellovske intervencije u prošlost, njezina " usklađivanja " s iskrivljenim namjerama i takvim potrebama sadašnjosti, a i budućnosti.

Dalje navodi Jajčinović da je uvedeni monitoring nad Hrvatskom pravo orwellovsko uplitanje u sadašnjost da bi se kontrolirala budućnost.

Jajčinović u jednoj rečenici ili u nekoliko rečenica precizno detektira bit povijesnih procesa i na duhovit način ali jednostavan i razumljiv, otvara oči čitatelju.

Iako Europejac, da Jajčinović Uniju ipak ne idealizira, smatra i novinar HRT-a Branimir Bilić.

Žensku ekipu štafete 4 x25m činile su Leona Bunčić, Ana Cvitanović, Klara Marton i Nika Mihelčić, a mušku Borna Božić, Kristijan Jurić, Luka Jajčinović i Luka Merzel.

U knjizi u kojoj Jajčinović piše o krivotvorinama koje slove kao istine i istinama koje slove kao krivotvorine, autor do istine dolazi suptilnom analizom pojedinih ključnih ljudi iz naše prošlosti, ali i analizom sudbine običnih ljudi i žrtava totalitarnih ideologija koje su hrvatskom narodu nanijele golemu štetu.

Dodao je da Jajčinović misli i osjeća hrvatski, ali je kulturom, duhom i znanjem europski kao što su bili i jesu i svi oni brojni umni i uzorni Hrvati.

Večernjakov kolumnist Nino Raspudić smatra da je Jajčinović eurorealist koji zna da Hrvatska pripada Europi, ali se istovremeno njome ne zanosi.

Najviše, po 20.000 kuna, donirali su Željko i Marko Jajčinović, te Darko Žak, a među donatorima su i svi ravnatelji gradskih tvrtki i ustanova, u iznosu od po 4.000 do 11.000 kuna.

Kako kaže Milan Jajčinović, autor teksta: Često upotrebljavana citata o državi i krvavim gaćama kod Bušića nema.

DEKONSTRUKCIJA MITA Lažnjaci o Bruni Bušiću KRIVOTVORENI PROROČKI DESETERAC ZAKRILJEN JE AUTORITETOM HRVATSKOG REVOLUCIONARA Izmišljeno: Najteže će biti kad nas naši budu krali i prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. tekst::::: MILAN JAJČINOVIĆ Večernji list 16.10.2010 Obzor Svako malo netko zdvojan, ljutit i ogorčen današnjom neuzoritom Hrvatskom razočarano odmahne rukom govoreći: Imao je pravo pokojni Bruno Bušić. I počne s citatom: Da smo složni i čestiti Dalje se i ne citira, jer se uglavnom zna na što se misli.

Danas je Jajčinović korektno odradio svoju zadaću, ali ja sam očekivao više, budući da je pisao o JB Titu.