Drugo prevadanje održao je biolog Branko Jalžić o živom svijetu podzemlja ogulinskog kraja.

Biospeleološka istraživanja u Lukinoj jami proveli su članovi HBSD Marko Lukić, Jana Bedek i Branko Jalžić.

Na ekspediciji Lukina jama 1994., koju je vodio Branko Jalžić i koja je trajala 15 dana, do dna se spustilo 18 speleologa.

Drugi dan pridružili su nam se još petorica SOŽ-ovaca Branko Jalžić Bančo, Dalibor Jirkal Dado, Ivan Mišur Ivo, Robert Rosić Ros, i Marin Lukas Marinko.

Vlado Božić se ove godine dokazao najboljim i najtraženijim predavačem SOŽ-a sa čak 12 predavanja izvan odsjeka na temu speleologije, a njegove fotografije su bile izložene i na izložbi Planinarske impresije u organizaciji HPD Željezničar. 12.06. u Prirodoslovnom muzeju je otvorena izložba Stvarnost ili mit o bjeloglavim supovima na čijem markiranju su sudjelovali Vedran i Branko Jalžić, Robert Dado i Damir Lovretić iz SOŽ-a te špiljari iz raznih društava.

U Ozlju su Vlado Božić, Mladen Kuhta i Branko Jalžić imali predavanja koja su bila jako dobro prihvačena.

U logor su stigli Branko Jalžić Bančo i Predrag Rade Peđa koji odmah ulaze u jamu Velebitu gdje sreću Ćukija i Roka na dubino od oko 100 m.

Uz ostale prisutne speleologe, član SO-a Vedran Jalžić tada se spustilo na dubinu od oko 90 metara na dno ulazne vertikale.

U prvom spuštanju u jamu nije se više napredovalo, no ostao je jedan veliki upitnik za daljnja istraživanja, (s udionici: Vedran Jalžić (SOŽ), Anđela Ćukušić (SO PDS Velebit) i Nikolina Raguž (HBSD))

U Šipunu je dosad četiri ronjenja proveo speleoronilac Vedran Jalžić uz asistenciju s površine speleologa Branka Jalžića, a prikupljeni uzorci vode ići će na biološku i kemijsku analizu čiji će rezultati biti dostavljeni znanstvenicima i stručnjacima iz područja oceanografije i biospeleologije.

Istraživali su članovi Speleološkog kluba " Željezničar " iz Zagreba: Branko Jalžić, Mladen Kuhta, Daniel Lukačić i Anđelko Novosel.

Međutim, Branko Jalžić je 40 - metarskim uronom na dnu jame došao do točke u kojoj se vertikalni kanal dalje pruža u dubinu te je procijenio da jama ide najmanje 10 m u dubinu, a vjerojatno i više, tako da je prethodno objavljena dubina 1421 m u skladu s utvrđenom dubinom.

Jalžić doprinio je i istraživanju stigobiontne faune.

Ovo je po prvi puta da je svih šest pripadnika (Ivica Ćukušić, Vedran Jalžić i Robert Erhardt iz Stanice Zagreb, Maksimilijan Babić iz Stanice Makarska, Petronije Tasić iz Stanice Split i Igor Markanjević iz Stanice Rijeka) bilo zajedno na vježbama speleoronjenja i spašavanja iz potopljenih speleoloških objekata.

Uz poštivanje detaljno isplanirane dinamike ronjenja, adekvatnu ronilačku opremu, te psihofizicki dobro pripremljenu i uvježbanu ekipu, bilo je moguće, uz maksimalnu sigurnost, uroniti do dubine od 53 m (Jalžić, Novosel).

Napisao Branko Jalžić, urednik časopisa Speleolog, 2005. godine

Priložio je, crno na bijelo, taj popis vrsta, koje je evidentirao Branko Jalžić, biospelolog i ronilac Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu.

Pregled izvedenih istraživačkih akcija i svi važniji objekti prikazani su u planinarskoj i speleološkoj literaturi (Jalžić, 1984; Lukić, 1988, 1991; Kuhta, 1992).

Jalžić ponio žive primjerke pijavice za daljnja istraživanja.

Osim toga, istraživalo se još na Drežničkom polju, u uvali Mag na Rabu, na Lošinju, gdje su Branko i Vedran Jalžić i ronili, Mljetu i Rijeci Dubrovačkoj.

Ekipu predvodi Roman Ozimec, a u ekipi su speleolog i arheolog Hrvoje Cvitanović, Branko Jalžić iz Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Martina Pavlek i Jelena Bilanžija, studentice biologije iz Zagreba, te Marko Lukić, Predrag Rade, Stipe Bušelić i najbolja hrvatska hrvatska speleologica koja je na Velebitu istraživala jame dublje od tisuću metara Jana Bedek. Već dvije godine istražujemo podzemnu faunu špilja i jama na cijelom teritoriju Biokova od Dubaca do Kozice s primorske i zagorske strane.

Reportažu je napravio Stipe Božić, koji je kao član ekipe cijelo vrijeme snimao sve što se dešavalo, dok je Vedran Jalžić snimao s podvodnom kamerom, a galeriju fotografija objavljenu na našem portlu snimio je Robert Barilla.

Ronili su Branko Jalžić i Igor Markanjević.

Uron naših speleoronioca Ivice Ćukušića i Roberta Erhardta prebačen je za drugi tjedan, a biospeleolog i speleoronioc Branko Jalžić je zbog premalo vremena odustao od svoga urona.

Ćovječje ribice otpremljene su zrakoplovom s domaćom vodom i dodatnom količinom kisika, dan nakon što su ih speleoronioci Branko Jalžić iz Zagreba i Igor Cvitanović iz Karlovca uzeli iz matične špilje Stajničke jaruge kod Jezerana.

Vođa ekspedicije u Lukinu jamu 1993. (pod nazivom Lomska duliba 1993.) bio je Branko Jalžić, član SO Željezničar, a po nekoliko dana ekspediciju su vodili Anđelko Novosel, tada član Speleološke sekcije Hrvatskog geografskog društva iz Zagreba, i Damir Lacković, član SO Velebit.

U toj ekspediciji, koja je trajala 27 dana, do dna se na dubinu od - 1349 m spustilo devet članova: Damir Lacković, Siniša Rešetar, Darko Troha, Pavle Mintas i Zoran Stipetić iz SO Velebit, Robert Dado, Branko Jalžić i Svjetlan Hudec iz SO Željezničar, te Branko Šavor iz SO Dubovac.

U Lukinoj jami pronađene su, što nitko nije pretpostavljao, pod naslagama breča dolomitskih vapnenaca i vapnenaca ponovno znatne naslage karbonatnih breča (Jalžić, Lacković, Šmida, 1995).

Naime, u njoj je pronađen prvi primjerak nove podvrste špiljskog kornjaša Astagobius angustatus vukusici (Jalžić, 1982).

Prvi siguran nalaz kornjaša vrste Duvalius eurydice na području Velebita utvrđen je u Jami pod Počiteljskim vrhom (001) (Jalžić, 1995).