James Joyce (2. 2. 1882 13.1. 1941)

I rski pisac James Joyce napisao je da je " povijest noćna mora iz koje se pokušava probuditi " - prije dvadeset godina Hrvatska je živjela u toj mori, opustošena ratom i zatočena regionalnim mržnjama, iz koje se u ponedjeljak, postavši članica EU-a, ne samo probudila nego i realizirala svoj san euroatlantske budućnosti, napisao je američki potpredsjednik Joe Biden u autorskom članku u Financial Timesu.

James Joyce, Uliks Najpoznatije djelo irskog pisca i velikog ljubitelja Istre o kojoj je napisao čak nekoliko djela, objavljeno je u Parizu 1922. godine, a više od deset godina bilo je zabranjeno u SAD-u, Kanadi, Engleskoj i Irskoj zbog optužbi za razvratnost i nemoral.

James Joyce i Marcel Proust pisali su bez interpunkcije.

Manifestacija se nastavlja i danas na Sveučilištu u Zadru u dvorani 143 i to predavanjima mr. sc. Vesne Ukić Košta: " Irski identitet u 21. stoljeću " u 18 sati te prof. Krešimira Vunića: " Obzirna škrtost: Dubliners (James Joyce) i Endgame (Samuel Beckett) " u 19 sati.

Latinsku verziju ove deklaracije neposlušnosti Non serviam (Neću da služim) James Joyce je prihvatio kao svoj credo.No, šta je zadatak anđela?

Autorova je teorija da život, a ni smrt isto tako, ne treba shvaćati ozbiljno 5. Dublinci, James Joyce (Alfa) Zbirka je objavljena 1914. i trebalo je više od osam godina da ugleda svjetlo dana.

Kad se na istoj top-listi omiljenih knjiga nađu James Joyce i Stephanie Meyer, nužno je zapitati se vole li ljudi jednostavno anonimno ispunjavati ankete, bez posljedica i preuzimanja odgovornosti, pa to rade brzo, bez razmišljanja i utemeljenih kriterija?

U starim kutijama u Splitu ima dosta dragih knjiga, na primjer Peter Handke: Strah golmana pred jedanaestercem, Ivan Cankar: Pripovetke; James Joyce: Dablinci; George Orwell: Zašto pišem i drugi eseji; Erskine Caldwell: Subotnje popodne i druge novele; John Fante: Zapitaj prah; Anais Nin: O pisanju, pa pretpostavlja da će neku od njih ponovno pročitati.

Marina Kraljević Gudelj diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, smjer engleska književnost (Moj favorit je bio i ostao James Joyce) i etnologija, kao profesorica engleskog jezika radila je u Privatnoj školi Victoria, u školama u Neoriću, Muću, Kninu, Segetu Donjem, Bristivici, Ljubitovici, Prapatnici, na Kamenu i Šinama...

Na tom putu Zischler i Danius biraju tri ishodišta: James Joyce, grad Pula i kratka vijest.

Između ostalih to su portreti sljedećih slavnih osoba: Louis Aragon, Walter Benjamin, André Breton, Jean Cocteau, Colette, Marcel Duchamp, TS Eliot, André Gide, James Joyce, André Malraux, Romain Rolland, Jean-Paul Sartre, Elsa Triolet, Paul Valéry, Virginia Woolf.

Odrastajući potražih istinu u literaturi i poželjeh ući u čudesni svijet o kojem nam je pisao James Joyce u svojim djelima, prošetati stopama Leopolda Blooma, stvoriti svoju epopeju svakodnevice, ostati vjerna sama sebi i pronaći Itaku zelenu i uistinu je znati živjeti.

U njemu su, među ostalima, boravili Franjo Josip I., James Joyce i Josip Broz Tito.

U tom istarskom središtu je boravio slavni irski pisac James Joyce, kojemu je podignut brončani spomenik u na terasi kavane Uliks (Ulissess).

James Joyce u narodnooslobodilačkoj borbi nije sudjelovao.

Naravno, kebab i brza hrana su svakako bolji od tradicionalnih jela poput štrukli i brodeta, a na policama biblioteka je poželjniji umjesto klasika Paulo Coelho, posebice stoga jer je po Coelhu Irski pisac James Joyce jedan ridikul.

Oboje jedva čekamo isprobati sve one igre puti kojima je mladi James Joyce u nejebicom nabijenim pismima strašio i sablažnjavao tada još spolno neiskusnu zaručnicu Noru Brankal

Poznati opatijski gosti kao što su austrijski car Franjo Josip I. i književnik James Joyce uživali su u najvećem luksuzu toga doba koji je uključivao ljekovite kupke, zdravstvene tretmane i veliki akvarij.

Prvu je otvorila Sylvia Beach na Rue Dupuytren još 1919. godine, a par godina kasnije na Rue l ' Odeon gdje su Ezra Pound, Ernest Hemingway, Gertruda Stein, James Joyce, Ford Madox Ford i mnogi drugi svakodnevno obitavali i učinili ovo mjesto centrom anglo-sanksonske kulture u Parizu.

Ti su sjajni prijevodi, inter alia, djela Daniela Bučana (Ibn Sina, Al Farabi, Majmonid) - arapski, Mate Marasa (Rabelais, Shakespeare) - francuski, engleski, Ante Stamaća (Goethe, Rilke) - njemački, Mirka Tomasovića (Tasso, Camoens) - talijanski, portugalski, Mislava Ježića (Vede, Upanišade) - sanskrt, Zdeslava Dukata (Plutarh, Aristotel) - starogrčki, Luke Paljetka (James Joyce) - engleski, Vojmira Vinje (Montaigne) - francuski, (izostavio sam niz vrijednih djela poput Beowulfa ili Lowryja).

James Joyce je također prilično popularan lik, mada je ta popularnost u velikom nesrazmjeru s brojem ljudi koji su uistinu pročitali njegove teško prohodne romane Uliks i Finneganovo bdijenje.

Da je James Joyce smjestio radnju Uliksa u Pulu, grad gdje je (na svoj vlastiti užas) proveo nekoliko mjeseci kao profesor engleskog jezika, sigurno bismo dobili još uvrnutije remek djelo.

Poznati irski književnik James Joyce živio je osam godina u agoniji koju nosi neuspjeh.

James Joyce nije se za svog šestomjesečnog boravka u Puli nimalo blagonaklono izrazio ni o gradu ni o Istri.

Šetnja starom gradskom jezgrom otkrila nam je priču o znamenitim književnicima koji su boravili u Puli među kojima se osobito ističe slavni James Joyce, a dolaskom na Sajam prisustvovali smo vrlo zanimljivoj raspravi o opasnostima zloporabe osobnih podataka na društvenim mrežama. (autor teksta knjižničar Zoran Njegovan)

Međutim, kad se na istoj top-listi nađu James Joyce i Stephanie Meyer, nužno je zapitati se vole li ljudi jednostavno anonimno ispunjavati ankete, bez posljedica i preuzimanja odgovornosti, pa to rade brzo, bez razmišljanja i utemeljenih kriterija?

Najljepše je to u svoj pripovijetci " Mrtvi " opisao James Joyce koja je poslužio kao direktnih inspiracija Rossellinijeva " Putovanja u Italiju " pa odatle i hommage u prezimenu nesretnih supružnika iz njegova filma.

No, Tommaseo u Šibeniku nema ni spomen-ploču za razliku od, recimo, Pule u kojoj je književnik James Joyce boravio nepunu godinu dana pa je dobio i spomenik i svečanosti posvećene njemu.

Brijunska oaza Teatra Ulysses, romantično nazvana tako zbog prozaične činjenice da se do nje dolazi brodom, ali ipak u vremenu kraćem od Odisejeva, i zbog toga što se vrh Istre voli sjećati onih nekoliko mjeseci koliko joj je čast ukazao James Joyce, već šestu godinu za redom prihvaća ljubitelje kazališta, s ove ili one strane rampe.