Javnih vodoopskrbnih objekata je bilo daleko manje, ali su ona bila veća po obliku i izdašnija po kapacitetu.

Opskrbljenost stanovništva vodom iz javnih vodoopskrbnih sustava iznosi 76 %, dok je razina priključenosti na kanalizacijski sustav 43 %.

Iz ostalih javnih vodoopskrbnih objekata analizirano je 119 uzoraka od kojih je 14,8 % bilo mikrobiološki neispravno, a 14,3 % je bilo neispravno zbog kemijskih parametara.

Ukupno je iz svih javnih vodoopskrbnih objekata mikrobiološki ispitano 712 uzoraka vode od čega je zbog ukupnih koliformnih bakterija neispravno bilo 4,21 %, zbog fekalnih koliformnih bakterija 2,94 % i fekalnih streptokoka 3,37 %.

Ukazano je da stupanj opskrbljenosti stanovništva vodom iz javnih vodoopskrbnih sustava nije zadovoljavajući, a da su problemi s kanalizacijom i odvodnjom još izraženiji.

Oko 50 % ukupnog stanovništva županije, pije kvalitetnu odnosno zdravstveno ispravnu vodu a to je voda iz javnih vodoopskrbnih sustava, gradskih vodovoda grada Koprivnica, Križevci i Đurđevac sa okolnim naseljima.

Prosječna opskrbljenost stanovništva Republike Hrvatske vodom iz javnih vodoopskrbnih sustava iznosi oko 76 % (2002. god.), od čega je na jadranskom slivu opskrbljeno 86 %, a na crnomorskom slivu 71 % stanovništva.

U tijeku je izgradnja vodovodne mreže za naselja koja nemaju vodu iz javnih vodoopskrbnih sustava.

Uz bogatstvo vode možemo se pohvaliti i činjenicom da još uvijek u mnogim dijelovima Hrvatske pijemo vodu iz slavine, odnosno da je voda iz javnih vodoopskrbnih sustava većinom visoke kakvoće, a površinske i podzemne vode i more su u dobru stanju.

kod javnih vodoopskrbnih sustava koji opskrbljuju manje od 500 korisnika uzorci vode za analizu uzimaju se jednom u dva mjeseca sukladno točki 9. članka 2. godišnji broj uzoraka dobije se zbrojem vrsta analiza pomnoženo s brojem točaka na razvodnoj mreži.

U većini javnih vodoopskrbnih sustava koristi se podzemna voda koja u sirovom stanju sadrži povećanu količinu Fe, Mn i amonijaka.

Prosječna opskrbljenost stanovništva vodom iz javnih vodoopskrbnih sustava u Hrvatskoj, iznosi 80 % (2006.) 20, što znači da se iz javne vodoopskrbe može opskrbljivati oko 3,62 milijuna stanovnika.

Isporučene količine vode kućanstvima i gospodarstvu znatno su smanjivane od 1992. sve do godine 1998., a posljednjih se godina potrošnja ustalila u rasponu od 360 do 375 milijuna m3. U godini 2006. iz javnih vodoopskrbnih sustava isporučeno je ukupno 311 milijuna m3. Istodobno je gospodarstvo iz vlastitih vodozahvata iskoristilo 90 milijuna m3 vode.

Stoga je cilj osigurati pitku vodu u skladu s definiranim higijensko-sanitarnim standardima, što uključuje povećanje stupnja opskrbljenosti stanovništva iz javnih vodoopskrbnih sustava na prosječno 85 - 90 %.

Od prvog modernog vodovoda na području Hrvatske (izgrađen u Puli 1858. godine) do danas procjenjena je vodoopskrbljenost stanovništva iz javnih vodoopskrbnih sustava oko 74 %.

Tako je npr. najlošije stanje u Bjelovarsko bilogorskoj, Brodsko posavskoj i Koprivničko križevačkoj županiji gdje ispod 40 % stanovništva ima zdravstveno ispravnu vodu iz javnih vodoopskrbnih sustava.

D 4. Smanjenje gubitaka vode iz javnih vodoopskrbnih sustava.

Smanjenje gubitaka vode iz javnih vodoopskrbnih sustava na prihvatljive vrijednosti (15 20 %) po uzoru na razvijene europske zemlje, trajna je zadaća komunalnog gospodarstva.

Još su veće varijacije stupnja opskrbljenosti stanovništva vodom iz javnih vodoopskrbnih sustava po pojedinim općinama i gradovima u usporedbi s prosjecima županija.

Voda za potrebe hemodijalize koristi se iz zdravstveno ispravne vode javnih vodoopskrbnih sustava koja mora odgovarati odredbama Pravilnika o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (»Narodne novine« br. 46/94 i 49/97).

Upotreba malih kućanskih uređaja za pripremu vode apsolutno je nepotrebna u područjima koji koriste vodu iz javnih vodoopskrbnih sustava koji su stalno pod dvostrukim nadzorom, internih laboratorija i javno zdravstvenih ustanova.

Ovakav način prerade vode preporuča se u svim područjima koja nemaju zdravstveno ispravnu vodu iz javnih vodoopskrbnih sustava.

Voda za piće iz javnih vodoopskrbnih objekata pod stalnim je nadzorom javnozdravstvenih službi, sanitarne inspekc? e i javnozdravstvenih kontrolnih laboratorija, a rezultati pokazuju da je broj neispravnih uzoraka na razini države kontinuirano ispod 10 % (7,2 9,5 %).

Monitoring vode za piće od posebnog je značaja kod javnih vodoopskrbnih sustava zbog činjenice da zdravlje velikog broja ljudi izravno ili neizravno ovisi o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće.

Najlošije stanje je u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji u kojoj oko 34 % stanovništva ima zdravstveno ispravnu vodu iz javnih vodoopskrbnih sustava.

Ministarstvo obavlja i upravne i druge poslove koji se odnose na: upravljanje vodama i vodno-gospodarskim sustavom; praćenje i prilagođavanje vodno-gospodarskog razvitka s potrebama gospodarskog razvitka; uređenje vodotoka i drugih voda i zaštitu od štetnog djelovanja voda i leda; zaštitu od erozije i bujica: hidromelioracijsku odvodnju i navodnjavanje zemljišta; upravljanje vodnim dobrom i njegovo korištenje; provedbu zaštite voda i zaštite mora od zagađivanja s kopna; osiguravanje zalihe voda u svrhu vodoopskrbe naselja s pitkom vodom i gospodarstva s industrijskom vodom; korištenje vodnih snaga: planiranje i usklađivanje razvoja i izgradnje javnih vodoopskrbnih sustava i javnih kanalizacijskih sustava od državnog interesa; inspekcijske poslove na zaštiti od voda, korištenju voda i zaštiti voda od zagađivanja.

Ne postoji sistematiziran broj i obim javnih vodoopskrbnih objekata (JVO), koji su nastali inicijativom građana u određenom periodu i koji su možda ispravno izgrađeni (ulični vodovodi), ali koji nemaju uveden sustav održavanja i kontrole i nisu pod ničijim nadzorom, no oni se sve više supstituiraju uvođenjem javnog vodovoda (JV)

Poseban problem je sustav Javnih vodoopskrbnih objekata, koji su nastali samoinicijativom građana u pojedinim dijelovima naselja (ulični vodovodi), izgrađeni u određenom momentu da bi se ljudi opskrbili tekućom vodom, samo što nakon toga nitko nije preuzeo sistem upravljanja nad tim objektima, i oni su prepušteni sami sebi, a to znači neodržavanje i zapuštanje, te upitnost zdravstvene ispravnosti vode koja iz njih dolazi.

Iz navedenog proizlazi osnovni cilj: osiguranje pitke vode za stanovništvo u skladu s higijensko-sanitarnim standardima, što uključuje i povećanje stupnja opskrbljenosti stanovništva iz javnih vodoopskrbnih sustava na prosječno 85 - 90 %.

Voda za piće Opskrbljenost vodom za piće iz javnih vodoopskrbnih sustava u Istarskoj županiji je oko 94 %.