I u dva čista ženska filma, švicarsko-njemačko-bosanskohercegovačkoj koprodukciji Gospođica (Das Fräulein) Andree Štaka, nagrađenoj nagradom međunarodne kritike i mađarskome Svježem zraku (Friss levegö) Ágnes Kocsis, svi su ženski likovi tri žene različitih generacija, a i etniciteta (Marija Škaričić, Mirjana Karanović i Ljubica Jović) koje se stjecajem okolnosti nađu na zajedničkom radnom mjestu (restoranu) u prvome, odnosno majka i kći u drugome sami i/ili osamljeni, kako u fabulama tako i, često, u kadrovima, napose u mađarskome filmu čija se naslovna metafora neprestano konkretizira (majka, čuvarica u javnom zahodu, iskušava razne osvježivače zraka, a kći neprestano otvara prozore), a koji, ne samo temom nego i izgledom glumica, a i nagnućem duljim kadrovima nedvojbeno priziva u sjećanje ostvarenja Marte Mészáros iz1970-ih.