Prati ju opsežna publikacija od 340 stranica sa stotinjak ilustracija, koja sadrži tekstove domaćih i inozemnih likovnih i književnih kritičara, povjesničara umjetnosti, pisaca, redatelja, kustosa, umjetnika, filozofa, arhitekata, među kojima su Dunja Blažević, Ješa Denegri, Ivan Čižmek, Marija Gattin, Slavko Goldstein, Marko Grčić, Boris Groys, Radmila Iva Janković, Miljenko Jergović, Stanko Lasić, Tonko Maroević, Matko Meštrović, Georgij Paro, Christian Rattemeyer, Ljerka Schiffler, Đuro Seder, Branka Stipančić, Žarko Vijatović, Igor Zidić i Nada Beroš.

U č lanku Svojstva, zbivanja i vrednovanja nove umjetnosti sedamdesetih godina XX. stolje ć a Ješa Denegri o sedamdesetima govori kao klju č nom razdoblju prepletanja kasnog modernizma i ranog postmodernizma, prijelomnim godinama u povijesti umjetnosti 20. stolje ć a, kada su na našim prostorima etablirane nove umjetni č ke grupe (OHO, KOD), o inovacijama uvjetovanim novim odnosima prema kulturi, moralu, društvenoj i politi č koj stvarnosti u svojoj sredini i u širim, pa i svjetskim razmjerima.

Ivan Kožarić ponovno je " demonstrirao " što jest " Gorgona " kada ga je moderator razgovora Ješa Denegri upitao ima li što dodati o " Gorgoni ", a Kožarić je rekao da mu se dopuste dvije minute šutnje, nakon kojih je rekao - hvala što ste me slušali.

Na Britanskom trgu br. 1 u oglasnom ormariću Kinoteke oglašena je i fotodokumentacija performansa Tomislava Gotovca Pokazivanje č asopisa Elle (performans i serija od šest fotografija, Sljeme, 1962., fotografirao Ivica Hripko), za koji je Ješa Denegri odredio da zajedno s Gotovčevom serijom fotografija Glave (1960.) prethode pojavama nazvanim fotografija umjetnika (fotografija kao medij umjetnika), nova umjetnička praksa ili nova umjetnost sedamdesetih.

Objašnjavajući odnose povijesne avangarde i neoavangarde, Ješa Denegri je rekao da su povijesne avangarde bile presedan za EXAT 51, Grupe Gorgona i pojedince iz nove umjetničke prakse, kako bi ' dobili ukorijenjenost u ovoj sredini što im je bilo odricano '.

Istoričar umetnosti, dr Ješa Denegri, radio je kao redovni profesor na Grupi za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu za predmet Umetnost XX veka, kustos i muzejski savetnik u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu.

U četvrtak 20. studenoga u 17 sati kroz izložbu će voditi autor teksta u katalogu, profesor Ješa Denegri.

Autori su izložbe, s više od dvije stotine djela, od najranijih pa do recentnih, Stane Bernik i Ješa Denegri, a kustosica Biserka Rauter Plančić.

Na video instalaciji ' Za promatrača ' (2009., 30 min loop) dva se likovna teoretičara (Ješa Denegri i Miško Šuvaković) razgovaraju o tome koja je uloga promatrača u institucijama koje izlažu suvremenu umjetnost.

Telefonski je dao podršku i Jerko Ješa Denegri, teoretičar i povjesničar umjetnosti, kazavši da bi za Split bila velika sramota da se dosadašnji rad Bože Majstorovića nagradi uklanjanjem s njegova mjesta te da se nada kako će splitska javnost imati snage da zaštiti struku.

U višesatnu programu kojemu je namjera bila dati okviran odgovor na pitanje što jest " Gorgona " i što je bila, sudjelovali su i neki od " Gorgonaša " - kipar Ivan Kožarić, slikar Đuro Seder, teoretičar i kritičar umjetnosti Matko Meštrović, a na " Gorgonu " su se izlaganjima osvrnuli i povjesničari umjetnosti Dunja Blažević, Ješa Denegri, Darko Šimičić, Iva Rada Janković i Ivana Bago.

Istoričar umetnosti Ješa Denegri opisao je Rackovića i njegovu umetnost kao autentičnu pojavu što izaziva protivrečna viđenja. Ukoliko je danas posle potpune legalizacije načela pluralizma u postmodernističkim osamdesetim uopšte moguće govoriti o nekoj umetničkoj pojavi kao o alterantivi, o nekom umetniku kao marginalcu, onda bi ovi pojmovi mogli najpre, da se na beogradskoj umetničkoj sceni devedesetih, dovedu u vezu sa delovanjem i ponašanjem Nenada Rackovića. 12 Ukazujući da se umetnikovo ponašanje često odvija na oštrici ekcesa, konflikta i samodestrukcije, što se odražava i na dela/performanse koje izvodi i stvara, Denegri ističe da ih njihova nedoteranost i neartikulisanost spasava od zapadanja u preestetizovanost i predizajniranost. Takvo nedoterano i nedovršeno stanje rada Racković ispoljava naprosto zbog prirode svog temperamenta koji mu ne dopušta ni trena koncentracije, on za oblikovne operacije u koje se upušta još uvek nema potrebnih tehničkih znanja, no u svemu tome uspeva da doskoči potenciranom ekspresijom, namernim drastičnim narušavanjem zakonitosti plastičkog sklopa forme dovedene do samog ruba (a često i prelazeći tu granicu) opstanka rada kao samodovljne umetničke tvorevine. 13 Kao autor koji deluje u više medijskih područja, Nenad Racković je do sada samostalno nastupao u Galeriji Studentskog kulturnog centra (Transfrontum, 1985; Vanum ka globalnom crnom, 1986; Bogovi kuge, 1989; Tehno metalika tatoo, 1991; Geometrica Ageometric, 1998; Totem Golootočkog plemena (performans), 2005; Totalna destrukcija, 2008); Srećnoj galeriji SKC (Nekrofagija, 1991), Galeriji Kulturnog centra Beograda (Superstar, 1994), u Galeriji Doma omladine (Kolekcija 97, 1997; Made in Hell, 2000; Retrospektiva 1983 - 2003, 2003); Galeriji O3ONE (Shizomania/Transformance, 2005); Galeriji Remont (Nation of Satan, live act, Džoni Racković Bob Milošević DJ Ewox, 2007); Galeriji Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu (Sadomazohisti iz dubine groba, 2009); Blok galeriji u Beogradu (Nenad Racković Lord of The Hardcore, 2010); Inex filmu u Beogradu (Ordinacija 3, 2012); grupno je nastupao na Oktobarskom salonu (1993, 1995, 2001, 2007), Jugolovenskom bijenalu mladih u Vršcu (Paradoksi vremena, 2000), u Galeriji Doma Omladine (Galerija Doma Omladine 1995 - 2004, 2004); Galeriji Studentskog kulturnog centra (Mikropol, 2004; Border Disorder, 2005) Muzeju savremene umetnosti (O normalnosti, Umetnost u Srbiji 1989 - 2001, 2005), u Muzeju primenjene umetnosti u Beogradu (Funkshion.

Početkom 1986. došao mi je u ruke beogradski Moment, č asopis za vizuelne medije u kojem je Ješa Denegri intervjuirao Marinu Abramović i Ulaya, i to je bio inicijalni intervju koji me doveo do Josepha Beuysa, Tomislava Gotovca, Željka Jermana, Vlaste Delimar, kao i niza drugih umjetnika koji su se izražavali performansom.

Oni su, kako tvrdi Ješa Denegri, poput intimnih dnevnika, na njima se nalaze kino ulaznice, zgužvani papiri, kutije šibica, karte gradskog prijevoza, ostaci cigareta, bliski i osobni predmeti koji su bili dio umjetnikovog života.

Postavljajući se u relaciju ne samo spram Kniferova djela, već i u relaciju spram ranije napisanih tekstova o Kniferu (Vera Horvat Pintarić, Ješa Denegri, Nena Dimitrijević), Makovićev tekst istodobno dekonstruira i rekonstruira komunikacijske kodove na kojima je utemeljen mit o Kniferu, odnosno sustav značenja unutar kojega se metamorfoze meandra i ime Knifer konstituiraju kao znak u simboličkoj funkciji.

O Gotovčevom umjetničkom liku i djelu govorit će teoretičar filma Hrvoje Turković te povjesničari umjetnosti Jadranka Vinterhalter i Ješa Denegri.

Pišu-Ješa Denegri, Zmago Jeraj, Branko Lenart, Tomislav Mikulić.

O cijelome projektu govorili su Jerko Ješa Denegri, ponajbolji poznavatelj likovnih prilika u jugoisto č noj Europi u 20. stolje ć u, Fe đ a Vuki ć, povjesni č ar umjetnosti i teoreti č ar dizajna, Hrvoje Turkovi ć, filmski teoreti č ar te varaždinski gradona č elnik Ivan Č ehok, koji je cijelu grupu nazvao doktorskim konzilijem.

Cijenjeni povjesničar umjetnosti Ješa Denegri jezgrovito je opisao Vlahovićev slučaj izjavom: Nije laka cijena usamljenosti.

Ostale značajne prezentacije grupe načinio je Davor Matičević na Biennalu u Sao Paulu 1981. te u Dijonu 1989. (FRAC Bourgogne; Atheneum), Vlastimir Kusik u Osijeku 1985. (Galerija likovnih umjetnosti), Ješa Denegri u Beogradu 1986. (Galerija SKC), Marija Gattin u okviru 47. venecijanskog biennala 1997. (Villa Pisani, Stra; Ex Macello, Dolo).

Dogovorili smo se da će predgovor napisati Ješa Denegri, a preko Picelja će već javiti kada može doći.

Radove su odabrala dvojica vrsnih poznavatelja, povjesničari umjetnosti Ješa Denegri iz Beograda i Stane Bernik iz Ljubljane, kustosica izložbe je Biserka Rauter-Plančić, a postav je načinio umjetnikov prijatelj iz Italije Getulio Alviani.

Ješa Denegri je, pak, u razgovoru za Slobodnu rekao kako neki radovi iz fundusa splitske Galerije umjetnina dokazuju da je Murtić zrelo pristupio novom umjetničkom jeziku.

Svaki si se put našao pred nečim tajanstvenim što je iza očiju, i iza osobe koja te gleda, kao da si u blizini bitka i sve ćeš shvatiti, ili, kako je rekao Ješa Denegri, kao da si pred umjetničkim djelom.

I dok je još 2002. Ješa Denegri u predgovoru Galićevoj izložbi morao oprezno pojašnjavati kako je danas Galićevo slikarstvo primjereno duhu vremena (pluralizam jezika, postupaka i medija), autori sadašnje izložbe, Zvonko Maković i Leonida Kovač, mogli su se usredotočiti na bitno značenje Galićeva likovno prostorna mišljenja.

Povjesničar umjetnosti Ješa Denegri lakonski je to opisao riječima: Nije laka cijena usamljenosti.

Iz Beogradskog muzeja u Hrvatsku je poslije rata došao kustos Ješa Denegri pa je zenitizam uskrsnuo izložbom u Varaždinu 2005. u privatnoj kolekciji Marinka Sudca koji je postao formalni nositelj i nešto kao rikša za repromociju zenitizma.

Na otvorenju izložbe govorit će, među ostalima, najveći regionalni likovni autoritet Ješa Denegri, autor jednog od tekstova u katalogu, a neki će umjetnici prevaliti tisuću i više kilometara da dođu u mali Varaždin, koji ni na koji način nije bio povezan s avangardom, a sada će postati centar te umjetnosti.

U kontekstu povijesti umjetnosti na našim prostorima Živković Kuljiš se jasno nadovezuje na tradiciju umjetnika Druge linije, kako ih naziva Ješa Denegri; dakle jakih konceptualnih izraza, poput primjerice Kožarića ili Vanište, koji minimalnim sredstvima redefiniraju neke značajne postavke tadašnje suvremene umjetnosti.

Kako mogu i danas Irina Subotić i Ješa Denegri raznositi to velikosrpsko i antieuropsko ludilo po Hrvatskoj kao što se nekada nosilo mošti cara Lazara.