... evo i mene ekipo... znam znam nije me dugo bilo, a što ćeš... obaveze...;) prvo more, pa odmor van Zagreba, pa prekojučer scadba... al sam se naplesao... i tako krenuo sam pisati o zgodi koja me toliko nasmijala i rastužila u isto vrijeme da nisam znao dal da se smijem ili plačem... evako je to bilo... bio je utorak (mislim da je ali nije zapravo bitno)... i bilo je jaaako vALovIto, stvarno su se rijetki usudili ići kupati... i tako ja jedan među njima kažem svojoj dragoj da idem u more malo roniti jer ako sam već došao na plažu onda ću se i okupati... i tako skočim na glavu, a more... toplo, divno, obožavam valove, ne znam, to mi je nekako zanimljivo a ne kada je onako mirno to je dosadno jeli tako?... i počnem plivati sa maskom na glavi kako bi vidio prekrasno dno prekriveno morskim ježevima koliko i Zagreb semaforima...;) i ronim i ronim i idem sve dalje i dalje... te naiđem na jato riba, dobro ajde bile su to prije ribice od 8 kvadratnih centimetara (cca. 4 x2) ali bilo ih je za popizdit puno... i tako pokušavam uloviti koju golim rukama, znam malo sam LUDDD... i nakon otprilike 25 min shvatim da sam u tom razuzdanom lovu malo skrenuo sa puta, zapravo malo više... kojih 100 - tinjak metara u daljinu i 40 - tak u stranu tako da me moja draga nije mogla vidjeti, pa odlučih krenuti prema obali... popnem se po stepenicama kad mi draga krene u zagrljaj sva suzna... reko kaj je sad bilo... a ona meni " Pa di si ti, ja sam se tak splašila da sam te izgubila.