Izvor iz Ine, čiji identitet iz razumljivih razloga ne mogu otkriti, potvrdio mi je kako je tvrtka u vlasništvu Roberta Ježića, Dinamarin d. o. o., 2009. godine potpisala s INA-om ugovor o dužobalnom razvozu nafte na izravnu intervenciju bivšeg HDZ-ovog premijera Ive Sanadera.Gotovo istovjetnu informaciju potvrdio mi je i sugovornik iz MOL-a, koji tvrdi kako je 2009. godine upravo preko bivšeg premijera Ive Sanadera dogovaran novi ugovor Ine o dužobalnom razvozu nafte, te je dogovoreno da se taj novi ugovor sklopi upravo s Ježićevom novoosnovanom tvrtkom Dinamarin d. o. o. Već tijekom raspisivanja pozivnog natječaja Ine prema poduzećima Jadranski pomorski servis (JPS) i Dinamarin, špekuliralo se o tomu kako nacionalna naftna kompanija Ina smišljeno pogoduje Ježićevom poduzeću, a na to upućuje i činjenica kako je Ježićevo poduzeće formalne uvjete natječaja ispunilo tek naknadno nakon isteka roka propisanog u pozivnom natječaju, nakon čega je poduzeće Jadranski pomorski servis steklo sve uvjete za potpisivanje novog ugovora s INA-om 2009. godine, što se ipak, kako doznajem zbog dogovora vrha Uprave MOL-a s bivšim premijerom Sanaderom, nije dogodilo.Iako je poduzeće JPS ovaj posao za Inu obavljalo dugi niz godina, zbog ugovora s Ježićevim Dinamarinom, Ina je navodno namještenim natječajem, prema ranijem dogovoru s Ivom Sanaderom, otkazala dugogodišnju suradnju Jadranskom pomorskom servisu, isključivo kako bi Uprava Ine ispunila Sanaderov zahtjev za dodjelu tog posla tvrtki Roberta Ježića.Prema dostupnim podacima, Ježićeva tvrtka je tek nakon raspisivanja pozivnog natječaja na sumnjiv način kupila dva tankera, za koje je 2009. godine obavljena predbilježba u Upisniku brodova Lučke kapetanije u Rijeci.Brodovi Kijac i Sepen, nazvani tako po lokalitetima u blizini Omišlja na Krku, u trenutku kupnje, prema podacima Dinamarina bili su stari između dvije i tri godine, te su imali dvostruku oplatu, što je navodno predstavljalo i ključnu prednost na natječaju u odnosu na JPS Ante Marasa.Međutim, ova dva broda u vlasništvu Dinamarina upisani su u hrvatskom upisniku tek nakon 1. travnja 2009. godine, što je bio zadnji rok iz Ininog pozivnog natječaja, nakon čega je Maras ultimativno i javno zahtijevao od Ine poštivanje propisanih natječajnih uvjeta, te potpisivanje ugovora s Jadranskim pomorskim servisom i nastavak dugogodišnje poslovne suradnje Ine i JPS-a na razvozu nafte i naftnih derivata rema Dalmaciji.Neki od uvjeta pozivnog natječaja, kojeg je Ina raspisala 2009. godine, posebno su ukazivali na mogućnost namještanja natječaja Ježićevoj tvrtki, obzirom da je jedan od uvjeta natječaja izrijekom navodio kako ponuđač u trenutku davanja ponude na natječaju ne mora imati u vlasništvu brodove za transport nafte, nego je trebao samo priložiti pismo namjere kako će te brodove nabaviti do početka obavljanja poslova prema ugovoru. Ponuđač u trenutku predaje ponude ne mora imati brodove za prijevoz nafte, već pismo namjere da će ih nabaviti, brodovi ne smiju biti stariji od 14 godina te moraju imati dvostruku oplatu, glasili su neki od uvjeta natječaja, po kojima se već tada sumnjalo kako se tako raspisanim natječajem pogoduje poduzeću u vlasništvu Roberta Ježića.Prema tvrdnjama mojeg sugovornika, Robert Ježić je 2009. godine, nakon što je sa Sanaderom dogovoren model isplate MOL-ove provizije, dva broda za potrebe posla svoje tvrtke s Inom kupio navodno u Norveškoj, i to kreditom od 50 milijuna eura odobrenim u Hypo Alpe Adria Banci, za koji su jamstvo bili sami brodovi, koje je Ježićeva tvrtka navodno dala pod hipoteku Hypo banci.Ono što je u ovom kreditnom aranžmanu posebno problematično jest to što je stvarna vrijednost Ježićevih brodova otprilike oko pet milijuna eura po brodu, dakle, ukupno deset milijuna eura, dok je prilikom njihove kupnje i dogovaranja kredita s Hypo Alpe Adria Bankom, njihova vrijednost prikazana u visini od dvadeset i pet milijuna eura po brodu, odnosno ukupno pedeset milijuna eura.Stoga moji sugovornici smatraju kako je zapravo četrdeset milijuna eura od ukupnog iznosa ovog kreditnog aranžmana sa Hypo Alpe Adria Bankom iskorišteno na drugi način, odnosno kako su ta sredstva jednostavno negdje preusmjerena za neke druge potrebe, dok su samo fiktivno iskorištena za kupnju Ježićevih brodova.Ukoliko bi se informacije oko ovog Sanaderovog i Ježićevog posla preko poduzeća Dinamarin, ugovorenog s INA-om, kako bi se preko tih ugovora neprimjetno bivšem HDZ-ovom premijeru isplatila MOL-ova provizija, pokazale točnima, to bi značilo da je Robert Ježić u svojem iskazu USKOK-u, kada je opisivao način na koji je Sanaderu isplaćena MOL-ova provizija, jednostavno lagao.

I prije, tijekom lipnja 2009., ta je Ježićeva tvrtka sklopila ugovore o pružanju savjetodavnih usluga s dvije off-shore kompanije s Cipra, Ceroma Holdings Limited i Hangarn Oil Products Trading LTD, preko kojih je MOL trebao isplatiti mito Sanaderu.

Iz Ježićeva iskaza doznalo se i da je novac koji je navodno primio za Sanadera još na računu njegove tvrtke.

Optuženi Sanader postao je nervozan nakon Ježićeva svjedočenja, a sad se ne pojavljuju ni ključni svjedoci isplate 10 milijuna eura " Kako mi taj čovjek ide na k.... ", nesvjesno je u upaljeni mikrofon sudnice zagrebačkog Županijskog suda izgovorio poznati odvjetnik Čedo Prodanović.

U njima se na nekoliko mjesta apostrofira odnos bivšeg premijera Sanadera i Ježića, ali i Ježićeva uloga u dobivanju milijunskih iznosa u eurima zbog nepotrebnog lobiranja, kaže.

Riječki industrijalac i hadezeovac Robert Ježić preko bivšeg premijera Ive Sanadera imao je povlašten status u poslovanju s energetskim tvrtkama u Hrvatskoj, obojica su trenutačno iza rešetaka, a njihova sprega u Ježićevu poslovanju s državnim tvrtkama bacila je sada posve novo svjetlo i na posao prijevoza nafte Jadranom koji je Ježićeva tvrtka Dinamarin 2009. godine sklopila s Inom.

U HND-u i SNH kažu kako postoje i indicije da je Ježić kupio Novi list na nagovor tadašnjeg predsjednika Vlade i Ježićeva prijatelja Ive Sanadera zato da bi kontrolirao previše kritičke autore.

Prvo, preko Ježićeva računa mu je navodno sjelo pet od deset milijuna kuna mita od MOL-a, odnosno predsjednika uprave Zsolta Hernadija.

Na koncu je posao u proljeće 2009. dobila Ježićeva tvrtka Dinamarin.

USKOK u ovom predmetu traži i da Sanader vrati pet milijuna eura, a Ježićeva švicarska tvrtka drugih pet milijuna koje je preuzela od osoba povezanih s MOL-om.

Ježićeva inkriminacija osjetljiva je stvar za te stare i poznate regionalne novine, koje su nesumnjivo mimo volje svoga uredni - štva političkim manipulacijama kojima nije jednostavno oduprijeti se, dovedene u situaciju da postanu instrument skrivenih propagandnih ciljeva jedne moćne grabežljive skupine.

Na sjednice Skupštine Riječkog lista, većinskog vlasnika Novog lista, Ježićeva ponuda vrijedna oko 15 milijuna eura je prihvaćena.

Pokretanje sportskog dnevnika bila je Ježićeva ideja, a kada su krenuli problemi, Nadzorni odbor, na čijem je čelu, sa zaposlenicima nije htio ljudski razgovarati, kazao je Relja Paškvan uime bivših zaposlenika.

A prvih pet milijuna vratit će Ježićeva tvrtka DIOKI Holding iz Švicarske, ako se pravomoćnom presudom utvrdi da je Sanader kriv za primanje mita.

Sanader je u zatvoru, a HDZ na putu u oporbu, i Ježićeva se medijska misija ugasila.

U USKOK-u su nam potvrdili da su primili nalaze vještaka koje je angažirala Ježićeva obrana, no ne smatraju ih relevantnima.

Na istinitost Ježićeva iskaza prigovorio je Sanader ističući da je drugačije govorio u istrazi nego danas na sudu.

Te su se rasprave iznova obnovile nakon Ježićeva nedavnog uhićenja, što se može tumačiti i kao pokušaj obračuna zaposlenika Novog lista sa svojim većinskim vlasnikom.

Ježićeva tvrtka je 20. travnja 2009. s Inom potpisala petogodišnji ugovor čija se vrijednost okvirno procjenjuje na čak 328 milijuna kuna.

Roberta Ježića se u poslovnim krugovima smatra izuzetno bliskim donedavnom premijeru Ivi Sanaderu, koga u nekim bankarskim krugovima čak doživljavaju kao tajnog Ježićeva ortaka u većini njegovih poslovnih projekata, pa tako i pri kupnji Novog lista.

Roberta Ježića se u poslovnim krugovima već dulje vrijeme smatra vrlo bliskim donedavnom premijeru Ivi Sanaderu, koga u nekim bankarskim krugovima čak doživljavaju kao tajnog Ježićeva ortaka u većini njegovih poslovnih projekata.

Taj istraživač prišao je studioznoj analizi Lopašićeve tvrdnje, uspoređuje ih s nizom drugih podataka te dolazi do zaključka da su Lopašićeve riječi nepouzdane. 49 Tako Vončina uzima u obzir podatke ili mišljenja iz cijeloga niza objavljenih djela, naših i stranih, čiji su autori Lukjanenko, Vodnik, Ježić, Georgijević, Švelec, Kombol, Barac, Šicel, Frangeš, 50 pa i svoje ranije mišljenje, s kojim se držao Ježićeva stajališta. 51 No, Vončina je posegnuo i za povjesničare u nas gotovo nepoznatim djelom slovenskoga književnog istraživača Jožeta Koruze, 52 a ovaj se u pogledu utvrđivanja Frankopanove majke oslonio na djelo J.

11.45 Hurliman, koji je vodio spajanje Xenoplasta i DIOKI-ja, potvrdio je samo dijelove Ježićeva iskaza, kazao je zatim, a " nije imao ni hrabrosti doći na sud braniti svoje postupke ".

Ježićeva uloga Dodatna specifičnost kod preuzimanja Hypa je u činjenici da su Bavarci s preuzimanjem nastavili iako je čelništvo Hypa, prije svih predsjednik Wolfgang Kulterer, već bilo pod istragom zbog lažiranja bilanci i mogućeg pranja novca.

Hernadija, a kazao je danas i da je svjedočio sastanku u Vladi na kojem je Sanader Hernadiju reka da riješi pitanje Ježićeva Diokija.

Uoči Ježićeva ulaska u vlasništvo Novog lista za te je riječke novine bila zainteresirana i talijanska La Repubblica, a nije isključeno da će Talijani iskoristiti ovu ponudu Zabe (koja je u vlasništvu talijanskog UniCredita) kako bi postali većinski vlasnici tih riječkih novina.

Neki bankarski krugovi čak Sanadera percipiraju kao tajnog Ježićeva ortaka u većini njegovih poslovnih projekata, pa tako i pri kupnji Novoga lista.

Točno je moglo bi se cinično primijetiti da na to nije upozoravao nitko, pa ni oni koje je Ježićeva neodgovornost izravno ugrozila njegovi radnici, pa i u ovim novinama.

Prethodno je održano ročište na kome je konstatirano kako su u dosadašnjem tijeku istrage ispitani svjedoci u odnosu na koje je postojala opasnost od Ježićeva utjecaja i (tako) ometanja postupka.

No, prekratko je vrijeme prošlo od njegova odlaska iz Kazališta da bi ta ista javnost i vlast zaboravila boljke Ježićeva mandata obilježenog velikim neuspjesima i političkim dubiozama pa njegove konstatacije i sugestije nisu naišle na relevantnije reakcije.