Užasna djeca, Jean Cocteau Naklada: Disput/Hrv. filološko društvo

objavljeno: 14.08.2012 - 09:56 Muzej Jeana Cocteaua u Mentonu Muzej Jean Cocteau - Severin Wunderman collection, posvećen je velikom francuskom umjetniku i otvoren prije nešto manje od godinu dana u Mentonu, luksuznom odmaralištu na Azurnoj o

Između ostalih to su portreti sljedećih slavnih osoba: Louis Aragon, Walter Benjamin, André Breton, Jean Cocteau, Colette, Marcel Duchamp, TS Eliot, André Gide, James Joyce, André Malraux, Romain Rolland, Jean-Paul Sartre, Elsa Triolet, Paul Valéry, Virginia Woolf.

Spasio bih vatru odgovorio je Jean Cocteau kad su ga pitali što bi spasio iz gorećeg Louvrea.

Dovoljno ih je spomenuti tek nekoliko: Jean Cocteau, Arthur Miller, Peter Brook, Eugene Ionesco, Laurence Olivier, Richard Burton, Ellen Stuart, Edward Albee, Vaclav Havel i drugi.

Baryšnjikov se za umjetnost počeo zanimati još 1975. godine kada je u jednoj pariškoj galeriji kupio dva djela: grafiku-portret Sergeja Djagiljeva koji je naslikao jednako tako legendarni Jean Cocteau i Bérardove skice za balet Mozartiana Georgea Balanchinea.

Kao što je Jean Cocteau rekao, ime Dior se sastoji od riječi Dieu (Bog) i Or (zlato).

Toklas, Gertrude Stein (Šareni dućan) Kako živimo u iracionalnom okruženju ' celebrity kulture ' uz svakodnevno medijsko bombardiranje o ' postignućima ' kratkoročnih estradnih zvjezdica, vrijedi nam se prisjetiti negdašnjih, iz više razloga glasovitih, parova iz svijeta umjetnosti i književnosti, kao što su: Oscar Wilde i Alfred Douglas, Jean Cocteau i Jean Marais, Virginia Woolf i Vita Sackville - - West ili Gertrude Stein i Alice B.

Njezine reportaže se temelje na dubokom interesu za različite kulture i životne uvjete ljudi u zemljama u kojima je snimala, a među njezinim su se portretima često nalazile i slavne osobe iz svijeta umjetnosti i kulture kao Marilyn Monroe, Jayne Mansfield, Jean Cocteau ili Gloria Vanderbilt.

Mitska priča o Ljubavi i Poeziji nadahnjivala je i provocirala stoljećima, a Jean Cocteau nije jedini u tom nizu koji je na pijedestal glavnog lika postavio inače gotovo nijemu, tragičnu Euridiku.

U programu piše: Jeune homme et la mort, balet, dekor i kostime ispričao Jean Cocteau, koreografirao Roland Petit. I da završim tu priču.

Living Theatre bio je pionir nekonvencionalnog uprizorenja poetskih drama suvremenih američkih autora (Gertrude Stein, Paul Goodman, Kenneth Rexroth), te europskih pisaca koji se rijetko prikazivali u Sjedinjenim Američkim Državama (Jean Cocteau, F. G. Lorca, Bertold Brecht, Luigi Pirandello).

- Ona je carica ljepote - kliktao je književnik i pjesnik Jean Cocteau.

Vječno dijete i besmrtni umjetnik Jean Cocteau poput kakva frivolnog kraljevića nikada nije napuštao svoj začarani zamak sazidan od vječnog rekreiranja svjetova djetinjstva u onome što danas nazivamo njegovom umjetnošću.

Elsa je u svoje vrijeme surađivala s poznatim nadrealistima Salvador Dalí i Jean Cocteau iznimno su utjecali na njezin dizajn.

Ako se već radilo o Jeanu, onda je to mogao biti i Jean Anouilh, Jean-Paul Belmondo, Jean Cocteau, Jean Gabin, Jean Giraudoux, Jean Paul, Jean-Paul Sartre ili Jean Vilar.

Jest stvoreni su čudovišni megapolisi, fascinantna arhitektura, bogata u tehnici i pluralizmu oblika, ali kao što je jednom zapisao Jean Cocteau: Neke su pobjede gore od poraza...

Klijenti Olge Berluti bili su i Pablo Picasso, kojem su izradili sandale, Jean Cocteau koji je volio cipele nositi bez čarapa, Frank Sinatra, Federico Fellini, Richard Burton i Yves Saint-Laurent.

Jean Cocteau, Užasna djeca Na prošlogodišnjem Interliberu najtraženiji Disputov naslov bila je Babettina gozba Karen Blixen.

Sada imamo knjigu sličnog književnog značaja: čuveni roman Užasna djeca čiji je autor još jedna ikona XX. stoljeća, Jean Cocteau. Viktor Pelevin, Sindrom WikiLeaksa U istoj biblioteci Na tragu klasika predstavit ćemo novog, dosad najotkačenijeg Viktora Pelevina s djelom čiji naslov svojom intrigantnošću govori dovoljno sam za sebe: Sindrom WikiLeaksa. Franz Neumann, Behemot Najponosniji sam pak na dugoočekivani prijevod klasičnog djela o strukturi i praksi nacionalsocijalizma Behemot Franza Neumanna.

Dijaloge je ispisao Jean Cocteau, a sama kostimiranost filmskoga postava, kao i vizualna teatralnost, na neki je način iznimka u Bressonovu opusu.

Taj Raymond Radiguet - Maximin pariške avangarde oko 1920., raskalašeni klinac za kojim je pomamljen trčao Jean Cocteau, i kojeg je ovaj toliko izludio da je u usporedbi s njim i Verlaine u svojoj beznadnoj i od početka na propast osuđenoj ljubavi prema Rimbaudu izgledao kao utjelovljenje coola i nezainteresiranog blaziranog dandyija u Hrvatskoj je bio gotovo potpuno nepoznato ime sve dok se sredinom 70 - ih godina nije pojavio prijevod njegovog slavnog romana Le diable au corps (Ðavo u tijelu) iz pera jedinog čovjeka koji je insistirao na objavljivanju u Hrvatskoj ove neotesane raskalašene narkomančine, klinca koji je napisao nekoliko genijalnih romančića i otputovao pod zemlju istovremeno se smijući i pokazujući srednji prst i prestravljenoj pariškoj buržoaziji i pompoznim dadaistima na čelu s Tzarom i Bretonom.

Jean Cocteau radio bavio se svačime, od treniranja boksa do filma, drame, proze i poezije.

Bundy, bi li mogli napisati i jedan članak o mome kolegi, samo ne i sunarodnjaku, koji se zove Jean Cocteau.

Gotovac se na bečkoj izložbi našao u probranome društvu umjetničkih velikana među kojima su Paul Cézanne, Jean Cocteau, David Hockney, Gustav Klimt, Wilhelm von Gloeden, Edvard Munch, Bruce Nauman, Robert Mapplethorpe, Katarzyna Kozyra, Auguste Rodin, Egon Schiele, Louise Bourgeois, Andy Warhol i drugi.

Među svjetskim redateljima koji su našli mjesto u Arsenovim pjesmama su Friedrich Wilhelm Murnau, Georg Wilhelm Pabst, Fritz Lang, Jean Cocteau, Howard Huges, Pietro Germi, Ingmar Bergman, Michelangelo Antonioni, François Truffaut, Federico Fellini, Andrej Tarkovsky, Louis Buñuel i Orson Welles, a od glumaca treba spomenuti Emila Janningsa, Marlene Dietrich, Ritu Hayworth, Marinu Vlady i Hedy Lamarr.

Dovoljno ih je spomenuti tek nekoliko: Jean Cocteau, Arthur Miller, Peter Brook, Eugene Ionesco, Laurence Olivier, Richard Burton, Ellen Stewart, Edward Albee, Vaclav Havel i dr. Hrvatski centar ITI prevodi i distribuira međunarodnu poruku, a pisanje hrvatske poruke organizira Hrvatsko društvo dramskih umjetnika (HDDU).

lijepo je martine što si priznao da si gay, a loše je što si frederikov post protumačio kao poziv na javni linč i mazanje perjem ljudi drugačije seksualne orjentacije. odlaskom prominentnih " desničara " foruma nekolicini ljudi pored mene ostala je teška dužnost promicanja desnocentrističkih stavova, premda je postalo zamorno i dosadno čitati toliku koncentraciju jednoumlja, što svakako nije dobro za ovu webstranicu, koju je oformio u bespućima matrixa mrak. usput, mrak je inače bila inicijalno stranica mog poznanika, ali je mrak morao biti samo jedan. bilo bi zanimljivo napisati poduži " federikovski " post o povijesti pederluka, da se izrazim narodski, pa bi se moglo navesti kako je uvijek u povijesti bilo " kinky " vladara, kako je ahil nešto previše plakao za patroklom, i kako je aleksandru makedonskom bilo draže grljenje u makedonskoj falanzi od spavanja u svili i kadifi pokraj zakonite. kaže se da je snaga spartanske falange-jedneod najboljih postrojbi u antici ležala i u činjenici da su suborci bili i hm, emotivno vezani. aristotel, platon, cezar, hadrian pa onda, richard lionheart, sallahadin, friedrich barbarossa, edward II (sjećamo se hrabrog srca), jeanne d arc, leonardo, caravaggio, michelangelo, handel, čajkovski, lawrence od arabije, abraham lincoln, byron, proust, lorca, cole porter, bernstein, tenessee wiliams, jean cocteau (on je usput, i veliki majstor sionskog priorata, rekao bi dan brown), keynes, hoover, a od poznatih u posljednje vrijeme warhol, brian epstein, freddie mercury, horde modnih kreatora (ima li koji straight medju njima?), pa annie lebowitz... posebna priča je hollywood u kojem se u pravom smislu riječi može govoriti o svilenoj mafiji, o čemu se čudi naš martin, jer on to sve smatra urotama (oh ne, opet sam se uvalio...). čitajući biografiju mog omiljenog glumca marlon branda, na momente sam pomislio da gledam neki pasolinijev ili greenwayev film, u kojem se potanko prepričavaju glumčevi mnogobrojni uspjesi na obje strane fronta. praktički ništa sto nije hodalo u hollywoodu u tih 30 - tak godina nije okrpio naš veseli debeljko. jest, on je kao bio biciklist, harmonikaš, dvocjevka, kako ih šatro zovu, dakle prvo je servisirao stellu adler, a poslije je ulogu u tramvaju je dobio kada je okrpio tenesee williamsa, pa je okrpio eliu kazana, onda je krpio sve po redu jer je postao slavan. krpio je i ponižavao onog nesretnika james deana. pola knjige su njegove orgije, a vrhunac je posjeta pariškom restoranu i specijalitetu kuće patki, ali na neobični način. njegov dugogodišnji prijatelj christian marquand je čak dobio na njegov zahtjev epizodnu ulogu u apocalypse now, opet meni omiljen film, u kojem mi nikada nije bilo jasno koji je k. trebao coppoli da u trosatnom filmu ubaci pasaž sa francuskom obitelji. morao je jer je brando inzistirao na toj ulozi kako bi se više družio sa prijateljem, dakle, praktički niti jedan veliki hollywoodski velikan, osim gary coopera, john waynea, nije prošao da mu nisu proparali gaće, a često se zna reći da je jedan od rijetkih današnjih straight glumaca tom hanks. hm, dakle ako ovdje naprijed ima imalo istine, ili su gay ljudi izrazito nadareni ili je u pitanju zatvoreni krug ljudi koji su u " vlakiću " i protežiraju jedni druge, odnosno mlade djevojke moraju dati producentu, kamermanu, redatelju, prvom asistentu kamere, kablomanu dok ne postanu talentirane. isto tako bogme čeka i mladiće, hm sjetimo se filma all that jazz i audicije. ajmo dalje, ne moramo u hollywood, upalimo televiziju, i uključimo tv novu, tamo očito nema homofobije, prije bih rekao gledajući neke emisije da tamo vlada heterofobija, na satelitskoj imate bosanski obn koji ima identičan millieu, uredjenih pristojnih momaka besprijekorno dotjeranih sa prekrasnim koloraturnim sopranom a la maks emanuel cenčić. ops, i maks živi u beču sa momkom. nastavit ću sutra kada se probudim, odoh u krpe, žena me potjera sa tipkovnice, call of duty.

Njezin suvremenik Jean Cocteau zbog toga ju je nazvao caricom ljepote aludirajući na carstvo kojeg je stvorila.

Kako živimo u iracionalnom okruženju " celebrity kulture " uz svakodnevno medijsko bombardiranje o " postignućima " kratkoročnih estradnih zvjezdica, vrijedi nam se prisjetiti negdašnjih, iz više razloga glasovitih, parova iz svijeta umjetnosti i književnosti, kao što su: Oscar Wilde i Alfred Douglas, Jean Cocteau i Jean Marais, Virginia Woolf i Vita Sackville - - West ili Gertrude Stein i Alice B.