Podižeš glavu gore i lagano jecaš.

I ja sam te gladan sve više i postajem sve jači i pohotniji, sve više grešan i raspojasan dok se trzaš i jecaš, raširena i vruća, mirisna i vlažna neodoljiva neodoljiva bestidna. predivna...

Sin Marijin tješi majku, ali je i podsjeća na njezinu ulogu u povijesti spasenja: Odloži, stoga, majko, odloži svoju bol:/ne priliči ti da jecaš, jer si prozvana punom milosti " (Marija podno križa, 1 - 2; 4 - 5).

Početno jadikovanje antifone Psalama 42 i 43 odzvanja zadnji put na kraju. (Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni?

... i dok muzika tiho plače dok ti milujem grudi, dok jecaš brišem ti suze, prije tebe... i dok ti nisi došao, bila sam u tami s tobom u svijetlosti, u tami bez tebe... i dok proljeće u meni budi pupoljke nježno dok se cvijetovi bude pružam ti ruke dajem ti svoju dušu i tijelo bezvrijedno dajem ti lice svoje blijedo uzmi me bit ću ti utjeha u noći snaga u bitkama, jastuk u umoru bit ću tvoja sakrit ću te iza koprene sna za vijeke vijekova

O ružni Sotono, otkrio sam tvoju nečasnost da bih prikazao tvoju neobuzdanost, neka tvoja neželjna patnja ima pojavu neizbježnog i neka bude osvjetljena čašću spasenja.O ti koji ispaštaš tuđe grijehe ovoga svijeta, tvoje srce koje kuca kao u mrtva čovjeka, žudi za beskrajem, krajnjim bezdanom, ti jecaš plačem mesije, mada ti to krvariš i srozavaš kao prokletstvo.

Neka Vam ove riječi uđu u srce: Što si mi dušo moja klonula i što jecaš u meni? u Boga se uzdam, jer opet ću ga slaviti i slaviti spasenje svoje, neka mi tvoja desnica bude čvrsta ruka u mojim kušnjama.

koja bezosjećajna kuja, ona se misli s kim bi u vezu po dužini njegove kite??? ćerce želim da ti ga susjed zabije analno i da jecaš pa kad te prođu bolovi onda češ vjerovatno bit pametnija i moć češ donit tu tako tešku odluku.i baš si ovca, kako moš pitat takve pizdarije

- Ah čekam pater do očaja, žalosna mi je duša do smrti da mi je bilo umrijeti sa Njim al nisam, vidim i dalje svoje zle sklonosti, misli i požude a duša mi čezne za čistoćom srca, što si mi dušo klonula i što jecaš u meni?

U snažnim naletima pohote ostavljam tisuće neizgovorenih riječi poštovanja prema tebi, prema tebi ženo, koja drhtiš i jecaš i blistaš svojom strašću, koja me odvodiš daleko u duboke mračne ponore mojih osjećaja koje oslobađaš da te grizu i vole poput ljubomornih zvijeri.

Sinova Korahovih. 2 Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom. 3 Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću doći i lice Božje gledati? 4 Suze su kruh moj danju i noću, dok me svednevice pitaju: " Gdje ti je Bog tvoj? " 5 Duša moja gine kada se spomenem kako koračah u mnoštvu predvodeć ' ih k Domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci svečanoj. 6 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni?

Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima? " 11 Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju: " Gdje ti je Bog tvoj? " 12 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni?

Harfom ću slaviti tebe, Bože, o Bože moj 17 Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni?

" Tu sam negdje... ključeve od auta... ili stana... ", a onda ga pogledaš, pa opet.... " od auta... ili mi-nam stan će trebati ove noći? ".... sad pazi fora.... " Ma ne trebam ni torbicu ni ništa... uopće ", baciš je i sjetiš se pokraj tog dečka koliko ti je STVARNO TEŠKO i lako i iskreno počneš plakati, jecati, na mahove... znaš kako, neka te osjećaji nose... plač je stvaran, draga ženo, jer sebi olakšavaš, čistis se, radiš katarzu, ali za pravog frajera, za onog koji te želi razumjeti i dobro će te umiriti, znaš kako, a prvi puta u životu te vidi, ali, jebi ga, tko zna zna. tko ne zna - jedan walking, walking.... odeš ispred njega ili pokraj njega jecaš, ali bolje ti je ispred jer ti onda on studira tijelo. nema veze, ako baš nisi s linijom, imaš jake midere i tak to, a kada se razodjenete, ne brini, on je gospodin. kužiš, recimo, da si došla u bijelim vrlo otvorenim plateau-sandalama ili krem, od elie saab tad bi te on lako počeo nesvijesno kongnosticirati i empatizirati kao površnu i lako povaljivu glumicu koja to radi svake noći i predaje se plačljiva i krhka tek tako, svakome, a ti ćeš to draga zapravo sada prvi puta možda izvesti. samo biraj prava mjesta, fina. jer tam su fini dečki. kad bi te prepoznao kao laku i parfem tvoj i spika bi mu se " pojačali " u nosu i glavi previše, do blage degutancije, a tada ćeš također imat sjajnu noć, ali ne ljekovitu, ne za uspomenu, ne čaroliju. u pollinijevoj deep-blue salonki ostala si mu " zatvorena ", " skrivena " i ona koja treba zaštitu, a zapravo si mu ionako sve pokazala, i onaj seksi grudnjak i duboki dekolte, ali ako je dubok, epiderma mora biti vrhunska, bez mrlja i tak to. pa nek se vidi do pupka kada se nagneš, nema veze. daj da osjeti tvoj puder, to je bitno. posvuda. to kremiranje. taj napiljeni, saponizirani kamen. to meko i toplo. što ćeš kasnije potopiti u vlastitim sokovima, naravno. osim toga, on je kasnije u tom razrezu vidio samo tvoje melankolično srčeko kojem treba pomoći a došla si tražit ugodnog i zgodnog i kulturnog muškarca. svoju sreću. svoju sretnu kartu. uzeo je torbicu, pridiže se. stojiš ispred njega i u suzama. gledaš grad iza njega, aveniju, malo preko njegove glave smjeraš izgubljenim pogledom srnice koja se nada i postaje sretna, otvara mu se naglo dušom.... izustiš tiho, dovoljno glasno za srce i dušu tvog slučajnog Hektora.... " poooljubi meee spasi me spasi me ove noći ". i suzica krene. mora. izmisli je. gledaj ga u oči sada. zatvori oči.... " spasi me ".... yeahhh... spasi svijet, save the night, secure me, hug the world... me... me... rescue me.... (sad čujem odnekud emotional rescue, divna stvar r stonesa, he, he).... walking, walking after the rain.... aha-ha-ha-hm-hm-mmmm-mmm-mmm. thank you, Grace, once again. to know your soul... is to... hm-mmm-mmm.... good luck, baby M. i love you. it was just a walking in the rain... full marks great divna si. divna si. puse.

Nasljeduj u tome velikog pokornika koji je svoju potištenu dušu ovako tješio: Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni?

Kad se udreš suza brzo poteče, trčiš mi u zagrljaj i pružaš prst dok kroz suze jecaš: Poljubi ja poljubim pa sve kao čarobnim štapićem nestaje.

Kada u agoniji jecaš nad grijesima iz prošlosti

Drhtiš poda mnom, jecaš, ljubiš mi lice, vrat, prsa... Ljubiš sve.Ja sam tvoje voće, najslađe i zabranjeno.Ali mi to ne vidimo.. Nije nas ni briga.Uživamo u trenu.Slatkom.