Primjerice, dosljedni ishod dramskoga sraza između zakonitoga nasljednika prijestolja i uzurpatora krune, koji na kraju Shakespeareovih kronika (i ne samo njih) poput uskrsnula svjetla iz krvavoga mraka zatvara iscrpljenu putanju borbe, zasigurno je odgovarao vladajućoj Elizabeti jer je posredno podupirao i njezin legitimni izbor za vladaricu zemlje, ali on je i za buduća vremena ostao, i za ona koja su se (čak i revolucionarno) odrekla feudalnog prava, jedinim mogućim ishodom dramske pravde.