Iz ovih je promišljanja jasno, od samog početka Evanđelja, koje je pravo Isusovo podrijetlo: On je jedinorođeni Sin Očev, dolazi od Boga.

Boraveći s njim, promatrajući njegova djela i slušajući njegove riječi, prepoznali su u Isusu Mesiju; a vidjevši ga uskrsloga, nakon što je bio raspet, stekli su sigurnost da je On, pravi čovjek, bio istodobno pravi Bog, jedinorođeni Sin koji je došao od Oca, pun milosti i istine (usp.

Doista, ni nebo, ni zemlja, ni more, ni zrak, ni sunce, ni mjesec, ni zvijezde, ni sav vidljivi i nevidljivi svemir, stvoren samo jednom njegovom riječi ili zapravo njegovom riječi donijet na svjetlo dana, sukladno njegovoj volji, ne označuju njegovu neizmjernu dobrotu koliko to čini jedinorođeni Sin Božji, koji je bi u naravi Boga, odsjaj njegove Slave, otisak njegova Bića, koji bijaše na početku, bijaše kod Boga i bijaše Bog, po kojemu je sve stvoreno, nakon što je uzeo narav sluge, pojavio se u liku čovjeka,, po svome je ljudskom obliku bio smatran čovjekom, bio viđen na zemlji, s ljudima se susretao, uzeo na se naše boli i preuzeo naše bolesti.

Već sam ti dolje dao ideju a evo i ovdje postavljam pitanje: da li je Isus prvorođen ili je jedinorođeni Sin Božji??? (hades 29.01.2007., 11:34:21)

Iz grčke religije, umjesto više sinova bogova sada nastupa Krist koji je jedinorođeni sin Božji.

U vjerovanju je Isus označen raznim nazivima: Gospodin, Krist, jedinorođeni Sin Božji, Bog od Boga, Svjetlo od Svjetla, Bog od Boga istobitan s Ocem.

Još čitanje govori o darovima Duha Svetoga, Evanđelje govori Moj Jedinorođeni Sin, Isus pita svoje učenike kao za izlazak i evangelizirati duše, krsteći ih u ime sebe, Bog Sin i Bog Sveti Duh.

Uskrsnuvši Isusa od mrtvih, nebeski je Otac potvrdio da je njegov jedinorođeni sin, koji je radi nas i našeg spasenja postao čovjekom, ispravno postupao kad je opraštao grijehe, tj. da je doista imao vlast to činiti, a time i da je njegova žrtva na križu zaista zadovoljština za grijehe sviju, pa stoga nikakve druge žrtve više nisu potrebne.

Na kraju božićne osmine slavimo svetkovine Blažene Djevice Marije od koje je kao čovjek rođen Jedinorođeni Sin Božji.

83. U kojemu je smislu Isus »Jedinorođeni Sin Božji«?

On je »Jedinorođeni sin« (1 Iv 9,4) Božji, druga Osoba Trojstva.

Sve što se Bogu dopada, dopada mu se u njegovu jedinorođenom Sinu, sve što Bog ljubi, ljubi on u svome jednorođenom Sinu.A čovjek treba živjeti tako da bude jedno s jednorođenom Sinom i da on bude (taj) jedinorođeni Sin.

Potvrđujući svoj pristanak, jedinorođeni Sin Božji uze zlatni prsten s četiri bisera i sjajnim dijamantom u sredini, postavi ga na prst Katarinine desne ruke i reče: Eto, zaručujem te u vjeri s tvojim Stvoriteljem i Spasiteljem.

Vjerodostojni spomenici kat. vjere koji se posve podudaraju sa Sv. Pismom, uvjeravaju nas da je Jedinorođeni Sin Božji uzeo ljudsku patničku i smrtnu narav.

Svaki Sin Stvoritelj je jedinorođeni i on jedini može biti jedinorođeni sin savršenog sjedinjenja izvornih ideja dvaju beskonačnih, vječnih i savršenih umova uvijek-postojećih Stvoritelja svemira nad svemirima.

Uistinu, samo je Jedinorođeni Sin Očev i Riječ postala tijelom, " puna milosti i istine " Iv 1, 14, kad je došao k ljudima koji su stenjali pod teretom nebrojenih grijeha i bijeda po svojoj čovječjoj naravi osobno sjedinjenoj s Božanskom Osobom mogao otvoriti ljudskom rodu " izvor žive vode ".

Mudrosni put evanđelja nije nauk koji se ima naučiti napamet niti je etički prijedlog, nego je Osoba koju valja slijediti, jedinorođeni Sin Božji u savršenom zajedništvu s Ocem ustvrdio je Benedikt XVI.

Iako na prvi pogled bi nam se moglo činiti da je ono što je Josip učinio sasvim mala i neznatna stvar u odnosu na ono što su drugi veliki ljudi narodâ i Crkve učinili, ipak iz radione toga zanatlije (stolara) izišao je Onaj koji je sagradio cijeli svemir, Onaj koji svaki dan gradi novi svijet, a to je Isus Krist, jedinorođeni Sin Božji.

No koncil je definirao: »Mi dakle ispovijedamo da je naš Gospodin Isus jedinorođeni Sin Božji, da je savršeni Bog i savršeni čovjek, s razumskom dušom i s tijelom; da je rođen od Oca prije vjekova po božanstvu, a da je rođen, radi nas i našega spasenja, na kraju vremena od Djevice Marije po čovještvu; da je istobitan s Ocem po božanstvu, i istobitan s nama po čovještvu, budući da se dogodilo jedinstvo dviju naravi.

Glava je Jedinorođeni Sin Božji, a Tijelo je njegova Crkva.

Znamo sve to jer je Božji jedinorođeni Sin postao tijelo i objavio nam Oca te nam poslao Duha Svetoga.

Oče Sveti, koji ljubiš i uvećavaš milosrđe, htio si da tvoj Jedinorođeni Sin Isus Krist uzme naše ljudsko tijelo u krilu Djevice Marije, po djelovanju Duha Svetoga; udijeli ovome svome sinu (ovoj svojoj kćeri), koji se s pobožnošću oblači u Škapular obitelji Blažene Djevice Marije od Gore Karmela, milost zaodjenuti se Gospodinom Isusom u svim okolnostima ovog života i tako prispjeti u vječnu slavu.

Budući daje Jedinorođeni Sin Božji koji je postao čovjekom, on je savršena i konačna Očeva Riječ.

Bog nam je pokazao najveću ljubav dajući nam najljepši dar, a to je njegov jedinorođeni sin, Isus Krist.

Njegov jedinorođeni Sin, njegova Utjelovljena Riječ, izlazi od Oca i iz krila Očeva dolazi na ovaj svijet da dade naknadu Ocu za grijehe svijeta svojom mukom i smrti na križu, tako da sve nas spasi svojom predragocjenom krvi.

Drugi opći sabor u Carigradu 381. godine zadržao je taj izraz u obliku iz Nicejskoga vjerovanja i ispovjedio da je on " jedinorođeni Sin Božji, rodjen od Oca prije svih vjekova, svjetlo od svjetla, pravi Bog od pravoga Boga, rođen, a ne stvoren, istobitan s Ocem ".

No, i u svome poniženju ostao je Utjelovljena Riječ Božja, Božji Jedinorođeni Sin.

Od Oca je jedinorođeni Sin, a Duh Sveti je Duh Oca i Sina, ne kao što bilo koje stvorenje pripada Ocu i Sinu, nego kao onaj koji je živ i moguć zajedno s Ocem i Sinom, i to u vječnosti kao Ljubav Oca i Sina.

S jedne strane, riječima ove molitve jedinorođeni Sin Božji predaje nam riječi koje je njemu dao Otac (usp.

Naime, ako Bog Svemogući Otac ne postoji, ne može biti ni govora o vječnom životu; da Bog nije Stvoritelj neba i zemlje, vječni život bi bio iluzija; da Isus Krist, jedinorođeni Sin Božji, naš Gospodin, nije umro na križu i da nije uskrsnuo, vrata ulaska u vječni život ne bi se otvorila, niti bi On došao da sudi žive i mrtve na svršetku ovog svijeta; niti bi bilo Duha Svetoga, niti svete Crkve to jest nas vjernika; niti bi bilo oproštenja grijeha i uskrsnuća mrtvih.