Biblijsko Evanđelje govori da je ' Bog tako ljubio svijet da je dao svoj jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u Njega vjeruje, već da ima život vječni ' (Iv 3:16).

Otac nam je pokazao svoju ljubav kada je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni (Iv 3: 16).

Bog je čovjeka okružio tolikom pažnjom da je za njega stvorio nebo i zemlju, more i cjelokupno stvorenje i čijem je spasenju Bog pridao toliko važnosti da za nj nije poštedio ni svoga jedinorođenog Sina nego ga je predao u smrt.

Isto su tako i farizeji Isusova vremena imali problema razumjeti što Bog istinski želi, i zašto je poslao svog jedinorođenog Sina.

Bog se zbog neizmjerne ljubavi prema čovjeku odrekao svog jedinorođenog Sina i to je najvažnija činjenica.

Pogledajte što je zalog Očeve vjernosti, koji je da bi uvjerio čovječanstvo u nepromjenljivost svojega Savjeta dao svojeg jedinorođenog Sina da dođe na Zemlju i uzme ljudsku narav, ali ne samo u razdoblju od nekoliko ljudskih godina, već da je zadrži i u nebeskom Svetištu, dajući tako vječni zalog vjernosti Bogu.

On ne pravi razliku, jer u svakome od njih uočava lik svoga jedinorođenog Sina, kojeg« izabra prije stvaranja svijeta... u ljubavi nas predodredi sebi za sinove... prema odluci svoje volje »(Ef 1,4 - 6).

Uime Evangeličke Crkve istaknula je Seia Uimonen da je Bog tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina za nj.

Ipak, pritom se vrlo lako zaboravlja i negira činjenica o svetosti žene kao Božjeg posrednika u nastanku života te čast koju je dobila Blažena Djevica Marija kada je Bog Nju - ženu - odabrao da preko Nje dođe na svijet u obliku svojega jedinorođenog Sina.

Ipak, Bog nam nudi vječni život po Isusu Kristu našem Gospodinu: " Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u njega vjeruje, nego da ima vječni život. " U MNOGOME MOŽEŠ POGRIJEŠITI, ALI NE USUĐUJ SE KRIVO PROSUĐIVATI ISUSA KRISTA

Po tome što se nebo kreće, po prvom okretaju neba jest nebeski dan.Ondje se zbiva u jednom sada dan duše, a u njezinu naravnom svjetlu, u kojemu sve stvari jesu, jest jedan cijeli dan: tu su dan i noć jedno.Božji je dan naprotiv ondje gdje duša rađa svog jedinorođenog Sina u jednom nazočnom sada, i duša se preporađa u Bogu.Kad god se događa ovo rađanje, ono rađa jednorođenog Sina.Stoga ima puno više (onih) sinova što ih rađaju djevice nego onih što ih rađaju žene, jer one (djevice) rađaju iznad vremena u vječnosti. No ma koliko bilo sinova što ih duša rađa u vječnosti, to ih ipak nema više od jednog Sina, jer se to događa (upravo) nad vremenom u danu vječnosti..... jedan evanđelist piše: " Ovo je Sin moj ljubljeni u kojemu mi je milina ". A drugi piše: " Ovo je Sin moj ljubljeni u kojemu mi se sve stvari dopadaju ". A treći...: " Ovo je Sin moj ljubljeni u kojem se ja sam sebi dopadam "...

Između jedinorođenog Sina i duše nema nikakve razlike.... "

Bog nas nije opskrbio samo zemaljskim blagoslovima, već nam je osigurao i vječnu dobrobit: Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni. (Ivan 3,16)

Metalica i Iron: Prvo ja pretpostavljam da oni nikad nisu priznali kao javne osobe da je Isus spasitelj svijeta, pa evo šta o tome veli pisac Apokalipse, Ivan apostol; Iv 3,16 - 21; Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.

Jedan od tih poziva je u Ivanovom evanđelju koje kaže: Da Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog sina da ne pogine ni jedan koji ga vjeruje nego da ima život vječni, Ivan 3:16. Ovo spasenje čovjek može naći i u posljednjim trenucima života ako zavapi u vjeri i molitvi obraćanja prema Bogu, jer Biblija kaže: Tko god zazove ime Gospodnje spasit će se, Rimljanima 10:13.

Ali kad se radilo o tome da On sam nama dade najveći dokaz svoje neshvatljive ljubavi, ne poštedje ni svog jedinorođenog Sina.

Tako sve ono što je u Izaku, sinu Abrahamovu, bilo samo znak simbol, u Isusu Kristu, Sinu Božjem je postalo stvarnost, jer Bog Otac nam nije mogao ni na koji drugi način pokazati maksimum vrhunac svoje ljubavi, nego putem pregorke muke i strašne smrti svoga Jedinorođenog Sina na drvetu križa.

Spasenje ljudi glavni je i temeljni razlog zašto nam je Bog Otac darovao uz svoga Jedinorođenog Sina, Isusa Krista i njegovu majku Mariju za našu Majku i pomoćnicu.

Središte navještaja ostaje uvijek isto: kerigma Krista umrlog i uskrslog za spas svijeta, kerigma Božje apsolutne i potpune ljubavi prema svakom muškarcu i svakoj ženi, koja ima svoj vrhunac u slanju vječnoga i jedinorođenog Sina, Gospodina Isusa, koji se nije sustezao preuzeti na sebe siromaštvo naše ljudske naravi, već ju je ljubio i otkupio, prinijevši samoga sebe na križu, od grijeha i smrti.

Daj mi srce od mesa, daj mi srce tvog jedinorođenog sina Isusa, da mogu oprostiti kao što je on oprostio.

Ljubav koja se pokazala darovanjem Božjeg ljubljenog Sina zadivila je i svete anđele. Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni. (Ivan 3,16) Naš Spasitelj je bio sjajnost slave svojega nebeskog Oca i obličje Njegova bića.

Tada je to bila krv žrtvenih životinja, a u Novom Savezu bit će to krv jedinorođenog Sina Božjega, jedinog žrtvenog jaganjca koji oduzima sve grijehe svijeta.

Vjerujte u Boga i u me vjerujte. Iv 14:1); da kroz njega dobivamo vječni život (Da Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje već da ima život vječni. Iv 3:6); da nam uz njega ništa ne nedostaje. (Gospod je moj pastir, ništa mi neće nedostajati. Ps 23:1) Pitam se što jesam?

Sama otkupna cijena_dragocjeni život Božjeg jedinorođenog Sina, Isusa Krista bila je visoka.

Abraham je slijedeći svoju vjeru slušao Božju riječ, spremno je pristao da svojega jedinog i ljubljenog sina prikaže kao žrtvu Bogu, da onda Bog u svojoj dobrohotnosti prema njegovu potomstvu dade svojega ljubljenog i jedinorođenog Sina kao žrtvu za naše otkupljenje.

Bog nas je tako ljubio da je poslao svog jedinorođenog Sina da svoj život položi za nas, kako bi nam se oprostili grijesi.

Veliki petak je usredotočen na otajstvo Muke u kome Bog daruje svog jedinorođenog Sina kako bi pridigao i spasio čovjeka.

To je naročito očito kad pomislimo da Bog nije oklijevao žrtvovati svoga vlastitog Jedinorođenog Sina, da taj život cvjeta u punini.

Što više, svijetu je očitovano da je Bog prisutan u ljudskoj patnji kao Spasitelj i da patnike proslavlja slavom kojom je nagradio patnju svoga jedinorođenog Sina. (A.

Ne mogu zanemariti divno spasenje koje mi je nebeski Otac dao po tako beskrajno visokoj cijeni jer je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni. (Ivan 3,16) Neću osramotiti svojega Otkupitelja olakim shvaćanjem Njegovih patnji, Njegovih kušnji, Njegovog milosrđa, Njegove žrtve i Njegove smrti, jer nas je On toliko ljubio da je postao nositelj naših grijeha.