Posebno treći val feminizma predstavlja pojavu žene na sceni umjetnosti kao agenta ambigviteta, difuzije značenja i snažne materijalističke poetike, koja umjesto jednoznačnih monoteističkih izjavnosti i strogog linearnog narativa u tekstu ali i u kognitivno-socijalizirajućem procesu pri susretu s umjetničkim djelom, predstavlja sklonost igrama značenja i označavanja, sposobnost istraživanja suptilnih mrtvih kutova naših pristupa svijetu, te, posebno, uvođenje tijela i tjelesnosti na pozornicu javnosti, te najdublje i najmračnije tajne zapadnog društva, zakopane ispod stoljeća religijske indoktrinacije mržnje i srama naspram tijela. (Naravno da gore navedeni opis moramo uzeti strogo redukcionistički i arhetipski, i ne zamišljati da uopće postoje toliko jasne svojstvima definirane klase kao što su muškarci i žene.