U duhu Wittgensteinovih Istraživanja mogli bismo reći da filozofija »ostavlja sve tako kako jest«, osim prethodeće filozofije, te da napuštanje karakterističnoga metafizičkog zahtjeva jednoznačnosti sučeljavanjem s ne-lingvističkim referentom (ono što Derrida naziva »telosom jezika... aristotelijanskim idealom«) ne znači i napuštanje razlike između relativno jednoznačne i relativno dvosmislene uporabe riječi.