Autorica romana, međutim, odveć je književno izobražena, a da ne bi svesrdno nastojala doskočiti jeftinoj cijeni što ju je sama odlučila platiti za svoj planetarni uspjeh: tako se u romanu spominju Moliereova Arsinoë kao tipski uzor svim uskogrudnim i zavidnim klepetušama, na drugome se mjestu javljaju pak naslovi Ionescoovih djela, čak i tako da se u njima nađe ime same autorice, a i priča se okrunjuje joneskovskim motivom posve ishitrena iskoraka izvan svijeta romana, iskoraka koji autorica gradi tvrdnjom da ju je glavni lik romana, nakon prepričana svojega životopisa, zamislite, ubio pucnjem iz pištolja.