Kao što i danas, nažalost, ima stanovitih pokušaja da se misao hrvatskog nacionalizma upregne u nadnacionalne, europske i svjetske, desničarske i kvazidesničarske projekte, pothvate i kulturne bojeve, u neki suvremeni Kulturkampf koji bi se bavio pitanjem norveških imigranata, rasnim problemima u Francuskoj i tobože urotničkim pobudama koji stoje iza duhovitih i inteligentnih filmova Woodyja Allena i dosjetki neponovljivoga Jerryja Seinfelda (dakle stvarima koje se nas Hrvata ne tiču uopće ili nas se tiču sasvim malo), tako je i tada, u drugoj polovici tridesetih godina XX. stoljeća, ta skupina ideoloških avanturista razmećući se vatrenom, naizgled nacionalističkom retorikom htjela Hrvatsku pretvoriti u jedan okrug rasno čistoga i ideološki superiornoga nacionalsocijalističkog carstva, na čelu kojeg bi okruga eventualno (čak ne nužno) stajao neki hrvatski Gauleiter.