Kr. uveo je novi kult u jeruzalemski hram.

Kršćanska sveta mjesta prvobitno su bili jeruzalemski Hram i sinagoga.

Povod tome go voru predstavlja novouređeni jeruzalemski Hram (Lk 21, 5).

Također, predaja kaže da je car Justinijan oduševljen ljepotom Aja Sofije nakon izgradnje izjavio da je njome uspio nadmašiti Salomonov Jeruzalemski hram.

Iranski vladari Kir Veliki i Darije Veliki dali su židovima da sagrade Jeruzalemski hram.

Slična povijest se ponavlja i slijedećih stoljeća, pa i za jeruzalemski hram.

Ne čudi nas da je duša židovskog puka molila Svevišnjega poezijom psalama i smjestila prisutnost Svevišnjega u Jeruzalemski hram koji je bio jedan od čuda antiknog svijeta i to radi ljepote i bogatstva građenja.

Marija i Josip, poštivajući židovski zakon, donose prikazati malog Isusa u Jeruzalemski hram.

70. godine tijekom židovsko-rimskog rata rimljani su uništili drugi jeruzalemski hram Bet HaMikdaš, Svetu kuću. 1693. je prema vjerovanju nastao prvi svjetski poznati šampanjac Dom Perignon, no prvi takav pravi cuvee pušten je u prodaju tek 1936. godine. 1995. godine započela je vojno-redarstvena akcija Oluja u kojoj su Hrvatska vojska i policija oslobodile okupirana područja pod nadzorom pobunjenih Srba.

Istok je uvijek bio mjesto Božjeg boravka, onamo je Bog otišao kada je napustio jeruzalemski Hram, odatle se i vratio.

Templari znače hramovnici (pri tom se misli na Jeruzalemski hram), a hramovnici su i pripadnici OTO_a (Istočni hram).

Tamo čitamo o tome kako su Petar i Ivan išli na redovitu molitvu u Jeruzalemski hram.

Tim su riječima svećenici blagoslivljali dolaznike hodočasnike u jeruzalemski Hram.

I mi smo hodočasnici u jeruzalemski Hram.

To je događaj spasenja kada su Marija i Josip donijeli dječaka Isusa u jeruzalemski hram da zahvale Bogu za darovano Dijete.

Na povijesno spasenjskoj pozadini saveza na Sinaju događa se Isusov ulazak u jeruzalemski hram pred blagdan Pashe.

Slava Jahvina koja je napustila jeruzalemski hram onoga časa kad je nestao kovčeg Saveza ponovno se vraća onoga časa kad Marija u hram unosi dijete Isusa.

Na koncu ostaje jedino mjesto hodočašćenja Jeruzalemski hram.

Jeruzalemski hram je bio jedini kod Židova.

Samo da zaključimo, Rimljani se u ovom slučaju nisu zadovoljili činjenicom da su u konkretnim događajima slomili pobunu zelota, otišli su i dalje i nakon generalnog židovskog ustanka (66. 70.) u potpunosti ukinuli sve elemente državnosti židovske zajednice, a sami simbol izraelske opstojnosti, Jeruzalemski hram razorili do temelja 70. godine.

Središte teologije u 2 Mak jest naime jeruzalemski hram.

Kada kralj Salomon konačno posvećuje Jeruzalemski Hram, on kliče:« Blagoslovljen Jahve, koji je narodu svome Izraelu dao odmor u svemu kako je obećao »(1 Kraljevi 8,56).

Josip i Marija 40. dan po rođenju, došli su u jeruzalemski Hram prikazati Isusa kao prvorođenca da ga obredno prikažu Bogu i obrežu.

Eksperti služeći se dokazima rekonstruiraju slavni Jeruzalemski hram, mreže akvadukta, tunela, bazena koji su opskrbljivali Jeruzalem vodom.

Prazajednicu kršćana obilježavala su dva mentaliteta: jedan je bio od onih koji su potjecali iz Palestine, koji su još bili čvrsto navezani na izvršavanje tradicionalnih religijskih običaja vezanih uz jeruzalemski hram, uz propise o hrani i obrezanju, dok su drugi bili iz različitih krajeva Rimskoga Carstva pa su kao takvi bili voljni od židovstva opsluživati samo ono što im se činilo kako nije u očitoj suprotnosti s evanđeljem.

Odsada mjesto Božje prisutnosti nije više Jeruzalemski hram, već tijelo Isusovo, ponajprije fizičko tijelo, zatim mistično tijelo Kristovo Crkva, u kojoj Isus nastavlja svoj boravak među ljudima.

Moramo biti ponizni i priznati se pred Bogom ono što jesmo: obični grešni ljudi i to samo i ništa više i pozvati sami Isusa da dođe očistiti naše srce kao što je jednoga dana očistio jeruzalemski hram.

Oni koji bi oskvrnuli jeruzalemski hram, bili bi osuđeni na smrtnu kaznu.

A svako ljudsko djelo, pa bilo ono veličanstveno kao jeruzalemski hram, ipak je samo ljudsko djelo, podložno propadanju i rušenju.

Pokret je dobio ime po brdu na kojem se nalazio Jeruzalemski hram (Zion) međutim, kasnije je taj naziv simbolizirao sam Jeruzalem.