Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje nedavno je objavio " Blago jezika slovinskoga (1649./1651.) " Jakova Mikalje u transkripciji i uz popratnu studiju Darije Gabrić-Bagarić.

Mikalji, a u drugome pretisak rječnika " Blago jezika slovinskoga ".

Sastavio je " Blago jezika slovinskoga illi slovnik u komu izgovarajuse rjeci slovinske Latinski i Diacki " čije je slaganje i tiskanje počelo u Loretu 1649. a nakon potrage za boljim tiskarom dotiskano u Anconi 1651. To je prvi hrvatski rječnik u kojemu je hrvatski polazni jezik.

Katičić je podsjetio kako je Mikaljino ' Blago jezika slovinskoga ' prvi ozbiljni rječnik hrvatskoga jezika, koji nije nastao usputno i na brzinu.

Rječnik Jakova Mikalje Blago jezika slovinskoga započet je u Loretu (1649.) a dovršen u Anconi (1651.).

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje ima čast pozvati Vas na predstavljanje knjige Jakov Mikalja Blago jezika slovinskoga (1649./1651.) transkripcija i leksikografska interpretacija s pretiskom Autorica koncepcije i popratne studije dr. sc. Darija Gabrić-Bagarić Priredile: dr. sc. Darija Gabrić-Bagarić, dr. sc. Marijana Horvat, dr. sc. Ivana Lovrić Jović, dr. sc. S...

Dr. fra Andriji Nikiću, koji je napisao više od 50 knjiga, sastavio više od 1400 životopisa i povijesnih priloga, surađujući u 60 - ak listova, časopisa i zbornika, održao više od 40 predavanja na (među) narodnim znanstvenim skupovima, profesora na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru i voditelja diplomskih radova većeg broja diplomanata (samo 1999. deset), te neumornog svećenika sa svim obvezama i službama, nije bilo iznenađenje prihvatiti se rukopisa Blago jezika slovinskoga = hrvatskoga, poznatijeg kao Slovnik i da mu u samo dva mjeseca pronađe autora: fra Ljudevita Lalića, Hercegovca iz Ružića, sastavi abecedu, ispisuje riječi pronalazi nove i upusti se u njegovo analiziranje i predstavljanje kulturnoj javnosti.

' Blago jezika slovinskoga ' ima približno 30 tisuća hrvatskih riječi.

Jakova Mikalje Blago jezika slovinskoga " (1649./51.) lako je utvrditi kako je riječ slovinski " samo sinonim za hrvatski ", a primjerice iz Gazophilacyuma " Ivana Belostenca (1593. - 1675.) također se može vidjeti kako je ilirski " tek istoznačnica za pridjevak hrvatski ".

Mikalja u Blagu jezika slovinskoga donosi majorana i sanseg i majorana, uz lat. amaracus, sampsuchus, majorana.

Prvi rječnik s početnim hrvatskim stupcem (ako se izuzme Lodereckerov hrvatski indeks) je trojezični hrvatsko-talijansko-latinski rječnik Blago jezika slovinskoga illi slovnik (Thesaurus of the Croatian language or the Dictionary) koji je objavio Talijan Jakov Mikalja (Jacobi Micalia) u Lorettu i Anconi 1649 - 1651. Hrvatski se jezik naziva slovinskim, talijanski jezik latinskim, a latinski dijačkim (diacki).

" Blago jezika slovinskoga " prvi je trojezični rječnik s hrvatskim polaznim i talijanskim i latinskim kao ciljnim jezicima te prvi rječnik s modernim unutarrječničkim ustrojstvom, zbog čega se može smatrati prvim korakom prema modernom tipu rječnika.

Njegova je načela prihvatio i drugi isusovac Jakov Mikalja (1601. ⠀ 1654.) koji je izdao hrvatsko⠀ latinsko⠀ talijanski rječnik Blago jezika slovinskoga (Loreto⠀ Ancona, 1649. ⠀ 51.).

Jedan od odvažnih poticaja u tom pravcu bio je i rječnik talijanskoga isusovca Jakova Mikalje " Blago jezika slovinskoga " iz 1649. 1651..

Konkurentske su kandidate za općehrvatski jezik pomela historijska zbivanja: čakavsko-crkvenoslavenski amalgam hrvatskoga sjeverozapada nestao je u Osmanskoj invaziji; čakavska je renesansna bujna literatura usahnula pod ravnodušnom mletačkom dominacijom; zamisao sjevernohrvatskih protestanata o općem jeziku čakavsko-kajkavske stilizacije, locirana u 16. stoljeće, propala je zbog marginalnosti i nestanka protestantizma u hrvatskim zemljama; sličnu je sudbinu doživio i hibridni, čakavsko-kajkavsko-štokavski jezik Ozaljskoga kruga u 17. stoljeću sa smaknućem velikaških porodica Zrinskih i Frankopana 1671. Za to je vrijeme obogaćeni dubrovački jezik, u međuvremenu postavši i regionalno bosanskim uz jači udjel - ponjekad dominatan - ikavice, proširio svoj djelokrug u dubinu zaleđa, te uz nješto izmijenjen sulik silom planera protureformacije u razdoblju baroknoga slavizma postao dominantnim hrvatskim jezikom, s najviše izvornih govornika, zemljopisno najprošireniji i u posjedu najrespektabilnijega korpusa pisane riječi: vjerskih tekstova (Ivan Bandulavić: Pištole i evanđelja, 1613., Bartol Kašić: Ritual rimski, 1640., neobjavljeni do kraja 20. st. kompletan prijevod Biblije, 1620. - 1640., Matija Divković: Nauk krstjanski, 1611., Besjede, 1616.), filoloških radova (Bartol Kašić: Institucije ilirskog jezika, 1604., Jakov Mikalja: Blago jezika slovinskoga, 1649.) i umjetničkih (Ivan Gundulić. Suze sina razmetnoga, 1622., Ivan Gundulić: Dubravka, 1628., Osman, prvotisak 1826.).

Profili standardizacija jezika: Hrvatski standardni jezik - prvi je hrvatski rječnik« Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum-Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmatiae et Ungaricae », Venecija 1595. Do sredine 19. stoljeća objavljeno je još desetak hrvatskih rječnika, od Mikaljina« Blago jezika slovinskoga »(Loreto 1649.) do Mažuranić-Užarevićevog« Njemačko-ilirskog slovara »1842. - prva hrvatska gramatika je« Institutionum linguae illyricae libri duo », 1604., isusovca Bartula Kašića.

Jakov Mikalja u Blagu jezika slovinskoga (Loreto, 1649.) ima reznica što je uriznica, riznica, rovaš; taglia; tessera.

Godine 2001. pokrenut je rad na projektu Kritičko izdanje Blaga jezika slovinskoga Jakova Mikalje.

Pretisak, transkripcija i leksikografska interpretacija trojezičnoga rječnika hrvatsko-talijansko-latinskoga ' Blago jezika slovinskoga (1649./51.) ' Jakova Mikalje te studija o Mikalji, priređivačice Darije Gabrić-Bagarić, predstavljeni su u Palači Matice hrvatske u Zagrebu.

Tek poslije pola stoljeća, 165. godine, tiskan je u Anconi u Italiji drugi po redu rječnik, i to rječnik Jakova Mikalje Blago jezika slovinskoga ili slovnik u kome izgovaraju se riječi slovinske latinski i dijački, koji sadrži riječi štokavskog ikavskog narječja.

Muliha Duhovna hrana (1747.) te prvi rječnik hrvatskog jezika talijanskog jezuita i leksikografa Jakova Mikalje Blago jezika slovinskoga iz 1649. godine.

Blago jezika slovinskoga ili Slovnik u kojemu izgovarajuse rici Diacke Latinski, i Slovinski fra Ljudevita (Lalića?) iz Ružića (u 1. polovici 17. stoljeća - u početku 18. stoljeća), hrvatsko-latinski dikcionar fra Matije Jakobovića (potkraj 17. stoljeća - 1753.), anonimni latinsko-hrvatski (fojnički) rječnik iz 19. stoljeća (objavljen 2000. godine) te jezikoslovna djela od kojih je najvažnije De ratione depingendi seu vera ortographia (1853.) fra Marijana Šunjića (1789. - 1860.).

Rječnik Blago jezika slovinskoga Jakova Mikalje prvi je višejezičnik s hrvatskim kao polaznim jezikom, prvi u kojemu je hrvatski stupac organiziran kao u jednojezičniku, prvi s modernim unutarrječničkim ustrojstvom, prvijenac po originalnosti koncepcije i po bogatstvu podataka, čime u hrvatskoj kulturnoj povijesti zaslužuje posebnu pozornost te istaknuto mjesto u temeljima hrvatske leksikografije.

Jakov Mikalja u Blagu jezika slovinskoga (1649.) ima nejasno i - argitla.

Osim toga Jal je poznavao hrvatsku gramatiku Bartola Kašića, rječnik Jakova Mikalje (Blago jezika slovinskoga - Thesaurus linguae illyricae, Loreto, 1649.), Appendinijevu gramatiku, povjesnicu Ivana Lucića te statute hrvatskih srednjovjekovnih komuna.

Unatoč tomu što je ostao u obliku rukopisa, znanstveno je dokazano da je ovaj rječnik korišten kao osnova za pripremu prvog većeg hrvatskog rječnika s lijevom hrvatskom stranom Blago jezika slovinskoga koji je izdao talijan Jakov Mikalja u Lorettu i Ankoni od 1649. do 1651. godine.

Pa kad već pitate evo vam riječ, dvije, tri,... o vrijednom isusovcu Jakovu Mikalji koji je polovicom 17. stoljeća objavio Blago jezika slovinskoga.

1654. umro je Jakov Mikalja, hrvatski leksikograf, autor Blaga jezika slovinskoga... (iz 1651.), prvog hrvatskog rječnika u kojemu je hrvatski polazni jezik. (>)

Glede slovopisa i pravopisa slijedit će ga Dubrovčanin Rajmundo Đamanjić (Nauk za pisati dobro latinskijema slovima riječi jezika slovinskoga, 1639.), Pavao Ritter Vitezović, koji u svojoj Ortografiji umjesto dvoslova predlaže slova č i ć, i Antun Kanižlić, koji je isticao načelo: Piši kako govoriš.

Ili kako bi Jakov Mikalja u Blagu jezika slovinskoga (Thesaurus linguae illyricae) rekao: Na vodi ono mjesto gdje se prelazi preko nje; mjesto kud se prohodi priko rijeke, a uz riječi " prelaziti " i " prohoditi " treba razumjeti i prevoziti.