U istom razdoblju zasjala je u filmovima ' ' The Pumpkin Eater ' ' (1964.) i ' ' The Slender Thread ' ' (1965.), a glumila je i u posljednjem igranom filmu Johna Forda ' ' 7 Women ' ' (1966.).

Teške životne prilike, bijeda i brutalnosti prikazane su na način iščašenoga, koje pak pod palicom redatelja Johna Forda djeluje blesavo, kreveljenje i slapstick-infantilno, a sama priča pregažena vremenom.

Evo, više volim Johna Forda i Johna Waynea od svih stilista i modnih dizajnerica gledanih skupno.

Prema autoru, mali pomak u američkoj kinematografiji donijeli su tek filmovi socijalne i antiratne tematike poput " Grozdova gnjeva i " Duhanskog puta Johna Forda, " Kruha našeg svagdašnjeg Kinga Vidora, " Na zapadnoj fronti ništa novog i " Ljudi i miševi Lewisa Milestonea.

Miran čovjek - The Quiet Man, R: John Ford, 1952. Iz bogata i superiornog opusa Johna Forda posebno se izdvaja ova rapsodična apoteoza irskoga zavičaja i mentaliteta, izražena kroz nezaboravne likove što su ih utjelovili superiorni glumci John Wayne, Maureen O ' Hara, Victor McLaglen, Barry Fitzgerald i drugi.

Uvodni dio knjige jedan je od njenih boljih i svakako najstudioznijih dijelova: u njemu se nalazi sedamdesetak stranica dugačka filmološka studija Semantički potencijali elipsa u filmu ' Čovjek koji je ubio Libertyja Valancea ' Johna Forda, iznimno precizna, stručna i detaljna studija o vesternu koju treba čitati u dvostrukom ključu.

Č ovjek koji je ubio Liberty Valancea kasni je vestern Johna Forda, nastao 1962. Možda je usporediv sa Shakespeareovim kasnim djelima, a sigurno je da bi Nothorp Frye našao mnogo jesenskog u ovom filmu.

McTiernan nije gledao samo američke žanrovske filmove s potpisom Johna Forda (Izgubljena patrola), Waltera Hilla (Južnjačka utjeha), Johna Carpentera (Stvor).

Na Trećem programu, emitiraju se sadržaji iz arhive HRT-a, kao što su dramske serije, znanstveno-povijesni serijali, koncerti klasične glazbe, jazza i antologijske obrazovne emisije te ciklusi filmova slavnih filmaša poput Charlesa Chaplina, Akire Kurosawe, Franka Capre i Johna Forda.

Polaznicima prvoga stupnja seminara medijske kulture prof. dr. Hrvoje Turković govorio je o teoriji filma, a mr. Bruno Kragić polaznicima drugoga stupnja interpretirao filmski klasik Donovanov greben, redatelja Johna Forda, snimljen daleke 1963. godine.

Program je započeo predavanjem na temu " Irski korijeni Johna Forda ", uz popratnu projekciju isječaka iz njegovih filmova, a predavanje su održali dr. sc. Rajko Petković, sveučilišni profesor na Odjelu anglistike u Zadru i Kristina Knežević, studentica Učiteljskog fakulteta u Gospiću.

Redatelj Lenić umjetnički je vješto ovaj eksperimentalni sedmominutni film obogatio i sinkronizirao dijelovima zvučne podloge iz filma Johna Forda iz 1956. " Tragači ", iz kojeg je posudio pojedine dionice glasa Johna Waynea koji je u tom filmu glumi lik Ethana, povratnika iz američkog građanskog rata, koji nakon što su mu Indijanci ubili brata i njegovu ženu, godinama traži otetu nećakinju.

Hot Rail je povremeno zvučao kao obnovljeni soundtrack iz starog western filma, a zbog neskrivenih utjecaja Enia Morriconea to je prije mogao biti neki od spaghetti westerna Sergia Leonea nego hollywoodski klasik Johna Forda.

Iz tog razdoblja izdvajaju se Mogambo (1953.) Johna Forda, Run Silent Run Deep (1958.) Roberta Wiesea i Neprilagođeni Johna Houstona koji je njegov posljednji film i po mnogima i najbolja uloga.

Njegov prvijenac Tko to tamo peva nagrađen je na mnogim festivalima, a kritičari ga vide kao spoj Poštanske kočije Johna Forda i europske komedije o malim ljudima.

I to u filmu Johna Forda?

Kad je riječ o filmu, u trenu kada je klasična era Johna Forda i Johna Houstona proživjela svoje zvjezdane vrhunce, mnogi su otpisali taj žanr, smatrajući da ga je vrijeme pregazilo i da je publika već pomalo sita i Johna Waynea i Garrya Coopera, te da želi neke nove junake i nove trendove.

Kombinirajući snimke koje su sami umjetnici zabilježili u formatu super 8 sa sekvencama iz starih prirodnjačkih dokumentaraca, scena iz Tragača, slavnog vesterna Johna Forda, i glazbe iz znanstvenofantastičnog filma Dan kad je Zemlja stajala (1951), ovaj video opisuje vizionarski put istraživanja prošlosti toliko udaljene da ne može koincidirati i sudariti se s budućnošću.

Katharine Hepburn ima i najviše (4) glumačkih oscara, a Jack Nicholson najviše (14) glumačkih nominacija, dok je kod redatelja kipić najviše puta (4) odlazio u ruke Johna Forda.

Pokojni redatelj i sam je rušio kulturne barijere, adaptirajući štošta sa Zapada, od trivijalna američkog noira (Pijani anđeo i Pas lutalica s Toshireom Mifuneom kao japanskim Bogartom) preko caprijanskih duševno poletnih drama (Živjeti) i vesterna obožavana mu Johna Forda (samuraji u Sedam samuraja i Tjelesnoj straži bili su njegovi kauboji) do britanske književnosti (Krvavo prijestolje i Kaos locirali su Shakespearova Macbetha i Kralja Leara u feudalni Japan).

Tragedija Johna Forda Šteta što je kurva iz 1633. također dugo nije igrala na domaćim pozornicama, pa je time važnija premijera koju za 15. ožujka priprema HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci.

Za razliku od Johna Forda koji je u Jeseni Čejena (1964) s gorčinom razmatrao postavke osvajanja američkoga Zapada, Howard Hawks u El Doradu uspostavlja barem osobne vrijednosti junaka dobi na izmaku djelotvornosti, ako već ne može uspostaviti osnovne žanrovske vrijednosti.

U svojim kasnijim godinama se borio protiv hollywoodskog sustava koji je odbijao financirati njegove neovisne projekte, zarađujući najviše preko glume, reklama i pripovijedanja. 1975. je osvojio nagradu za životno djelo Američkog filmskog instituta, kao treća osoba kojoj je to pošlo za rukom nakon Johna Forda i Jamesa Cagneyja.

No, u Johna Forda bitno je što uvijek nešto novo možete pitati, što uvijek nešto novo, kako svijet ide naprijed iz njegovih filmova iskoči kao aktualno, kao nešto suvremeno, bezvremensko.

On je osnovao i kompaniju za snimanje filmova pod imenom Box Office Attractions 1912. godine i kontinuirano je širio svoje operacije. 1920. godine u kaliforniji osniva mali filmski studio koji će steći visoku razinu uvažavanja zahvaljujući suradnji sa režiserima poput Johna Forda ili F. W. Murnaua.

Marsh navodi uzore: westerni Sergea Leonea i Johna Forda.

Jer, kad ja pričam o Johnu Wayne-u, ja ne pričam o Marionu Morrisonu koji je rođen 26.5.1907. u Wintersetu, u saveznoj državi Iowa, postao američka ikona u vesternima Johna Forda, dobio Oscara 1969 i Kongresnu medalju časti 1979 (s natpisom " John Wayne - American ") i koji je preminuo od raka želuca 11.6.1979.

Zanimljivo je da se najdublje u čitateljevu svijest urezuje tragičan lik Vjekinog prijatelja Marušića (poput pojedinih sporednih likova kod Johna Forda) čiju je sudbinu i karakter uz tek nekoliko kratkih dionica autor uspio vrlo uvjerljivo oslikati, dok je npr. lik Vedraninog dečka Filipa tek marioneta koja Pavičiću služi kao socijalni kontrast (ali da se putem njega očeše i o temu antiglobalizacije) te se nakon što biva uveden u priču on naprasno iz nje gubi i ostaje zanemaren.

Kada saznaju da se legendarni scenarist Fritz Frobisher pojavljuje kao gost posebne projekcije u Dolini Spomenika, kreću na put od 2 000 milja - iz L. A. do kultne lokacije na kojoj su snimani westerni Johna Forda.

Kate pamtimo po nezaboravnim ulogama iz zlatnog, crno-bijelog doba Hollywooda, kad su se pisali scenariji dostojni istinskih glumaca, po radu s tadašnjim, i do danas, nekima od najboljih američkih redatelja poput Johna Forda, Davida Leana, Franka Capre, Howarda Hawksa, naravno, i po aferi s oženjenim Spencerom Tracyem.