Povijest i mitovi isprepliću se kao što to biva s većinom gradova, pa ako se Zadru počelo bilježi od postanka imena, onda je svakako i ovdje zapaziti Seferovićev osjećaj za posebno zanimljiv detalj kada zapisuje kako je bizantski car Konstantin Porfirogenet, uvijek tako važan za sve južne Slavene, pradavne 950. godine duhovito odgovorio na pitanje otkad je Zadar rekao Iam erat (Već bijaše) prema latinskome Iader, Iadera.

Neki su među južne Slavene svrstavali i Bugare.

Nakon Prvog svjetskog rata, kad je stvorena Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, pojam " Jugoslaveni " se koristilo za sve njezine stanovnike, a pogotovo one koji spadaju u Južne Slavene.

Iz perspektive takve podijeljenosti nije još dugo kasnije ni bilo moguće da bi netko uopće i mogao doživjeti istočne, zapadne i južne Slavene kao unutar sebe srodnu narodnu skupinu, koja bi se zbog vlastitih etničkih i psiholoških, najviše jezičnih, a onda i moralnih osobina, mogla međusobno uže povezati.

Sredinom XVI. stoljeća za reformacije u Urachu kraj Tübingena utemeljena je tiskara koja je trebala, ponajprije za Hrvate, ali i za ostale Južne Slavene, izdavati knjige koje će širiti evangeličke (protestantske) ideje.

Kollárom i oduševljava se panslavizmom (pokretom za ujedinjene svih Slavena pod vodstvom carske Rusije) (...) Godine 1835., točnije 5. prosinca te godine, objavio je proglas o napuštanju kajkavskog dijalekta i starog pravopisa i o prihvaćanju štokavštine i novog pravopisa. (...) Opirući se mađarskom nacionalizmu i prihvaćajući ideju narodnog jedinstva preuzeo je ilirsko ime za sve Južne Slavene. (...) Sukladno svom proslavenskom opredijeljenju 1840. posjetio je Rusiju, a 1846. Srbiju. (...)

Zanimljivo je da Vizantinski izvori... obuhvaćaju samo prijevod gl. 29 - 36 - neosporno najvažnijih za Južne Slavene, ali nije li ipak neobično da kod 36. gl. prestaje prvi dio prijevoda N.

Krivi Ljudeviti Gaja koji je 1835, prihvačajući ideju narodnog jedninstva preuzeo ilirsko ime za sve Južne Slavene, ukinuo stari kajkavski pravopis i prihvatio štokavski.

U raspravi Croatia rediviva (Oživjela Hrvatska, 1700) bavi se afirmacijom ideje o teritorijalnoj i političkoj integraciji te dominaciji Hrvatske na cjelokupnome prostoru rimskoga Ilirika, uz protezanje hrvatskoga imena na sve Južne Slavene, dok u djelu Plorantis Croatiae saecula duo (Dva stoljeća ucviljene Hrvatske, 1703) Vitezović opisuje patnje i političke nepravde što ih je u dvama posljednjim stoljećima pretrpjela Hrvatska.

U želji da okupe sve Južne Slavene nisu išli pod nacionalnim, hrvatskim imenom, nego pod nadnacionalnim, ilirskim, pa se taj preporod obično naziva ilirski pokret.

Sveobuhvatni Gajev program pozvao je u Âťilirsko koloÂŤ sve južne Slavene od Trsta do Varne, ali odaziv je bio slab.

Gajeva je generacija, inspirirana KollĂĄrovom idejom slavenske uzajamnosti, prihvatila načelo baštinjeno još od prethodnih naraštaja da su južni Slaveni potomci antičkih Ilira i pod ilirskim je imenom željela ujediniti sve južne Slavene.

U svojim radovima je, bez ikakve osnove, sve Južne Slavene nazivao Srbima, a njihov jezik srpskim, stoga su njegovi radovi često korišteni u svrhu velikosrpske propagande.

To je konkretno značilo (str. 428) ujedinjenje hrvatskih zemalja u jednu Hrvatsku, te državnu samostalnost Hrvatske u okviru Habsburške Monarhije, te preuređenje Monarhije u " federaciju " u kojoj bi Hrvati okupili oko sebe druge južne Slavene u Austriji i Bosni.

sada ti objasni luđacima i agresivcima da tribaju biti zajedno? doći će opet do te spoznaje kada bidu naguženi i opljačkani od sudaca, advokata, izgubu sve šta su stekli, i kada im dica ispaštaju i bivaju oduzeta. to se po meni događa našim narodima. pod " našim " mislim na južne slavene.

Tu je htio otvoriti školu za Južne Slavene i prenijeti hrvatsku protestantsku tiskaru iz Uracha, ali nijedan od ovih snova nije se realizirao jer mu je grad otkazao azil po naređenju cara Maximilliana II.

Prema njemu Slaveni se na Balkanu dijele u tri različita naroda: Bugare, Srbe i Hrvate, koje on prema tadašnjem humanističkom običaju naziva starim klasičnim imenima: Mezeji, Tribali i Iliri. [ 6 ] Halkokondyles ime Tribala, pa i Ilira, negda uzimlje u širokom značenju tako, da tim imenima označuje sve južne Slavene uopće. [ 6 ] Ali kada pobliže i stvarno govori o hrvatskim i srpskim vladarima, pokrajinama i mjestima, tada on uvijek Srbe nazivlje Tribalima, a Hrvate Ilirima. [ 12 ] Prema Halkokondilesu Tribali i Iliri, dotično Srbi i Hrvati, su dva različita slavenska naroda, koje dijeli rijeka Dorobica, pod kojom, izgleda, jedanput razumijeva rijeku Dubravu (Dobre), koja je u 15. stoljeću dijelila Mačvu od srpskih zemalja, a drugi put rijeku Drinu. [ 6 ]

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća, pojam " Jugoslaveni " se počeo koristiti kao sinonim za Južne Slavene, pogotovo one u sastavu Austro-Ugarske.

A on je u okviru jugoslavenstva namijenio svojem hrvatskom narodu ulogu predvodnika u znanosti i umjetnosti, pa je dajući Akademiji jugoslavensko ime ovu učinio prihvatljivom i za druge južne Slavene.

Slavenska ideja koju je taj klub zastupao trebala je dopuniti habsburšku ideju širenja carstva na Balkan, ali se i suprotstaviti toj ideji nastojeći proširiti poljski kulturni utjecaj na južne Slavene pripadnike zapadnog civilizacijskog kruga.

@Učenik Zapadne sile siju mržnju i razjedinjenost gdje god mogu, pogledaj samo nas Južne Slavene, isprali su narodima mozak i sad smo svi njihove male nemoćne kolonije prikaži cijeli komentar

Niti je koga prevario niti je to namjeravao, htio je centar znanja za južne Slavene, jedna plemenita namjera je dočekana na nož kod Srba kako vidimo upravo.

Imenom ilirskim željelo se obuhvatiti sve južne Slavene.

Nekako tako Nijemci su prije 100, 200 godina zamišljali Južne Slavene.

Posljednje izlaganje održao je akademik Radoslav Katičić pod naslovom Konstantin Porfirogenet i početci hrvatskih početaka. Naglašeno je da važnost Porfirogenetovog djela počiva na činjenici da je on za zapadne južne Slavene ono što je Tacit za Germane.

Tisuće zanosnih Bachovih skladbi spadaju u temelje europske glazbe. 1867. U Narodnom domu u Zagrebu je svečano osnovana Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, zamišljena kao znanstveno središte za sve Južne Slavene.

Nastojali su da u književnom jeziku ujedine sve Južne Slavene.

Opirući se mađarskom nacionalizmu i prihvaćajući ideju narodnog jedinstva preuzeo je ilirsko ime za sve Južne Slavene.

Tako je, nakon prvih Primorčevih nalaza koje su naši jugoslavisti htjeli odbaciti i omalovažiti, sada još slavenska međunarodna genetika ponovo pokopala južne Slavene u ropotarnicu povijesti.

Posvećujući pri tome glavnu pozornost izučavanju svega što je spajalo ili razdvajalo Južne Slavene u prošlosti.