Kod svih je južnoslavenskih naroda vladao tzv. dualistički nadzor između dobra i zla (svijetlobog ili bijelbog i crnbog).

Nakon svršetka rata i raspada Habsburške Monarhije uspostava Kraljevine SHS (Srba, Hrvata i Slovenaca) bila je dočekana kao željeno ostvarenje vjekovnih težnji južnoslavenskih naroda, kao sanjana Gajeva Ilirija ili Strossmayerova Jugo⠀ Slavija, ali ubrzo se pokazalo da će nova država za mnoge svoje stanovnike biti nastavak staroga nasilja, samo u ponešto drugačijem obliku.

Ono ne živi u svijesti narodnoj, ne odgovara potrebama narodnog života i razvoja, ne računa sa težnjama narodnim, pa zato se ne može i ne smije uzeti kao osnovka politike narodne.ÂŤ Osim toga, čak i u slučaju stvaranja južnoslavenske državne jedinice unutar Monarhije, koja bi neutralizirala hrvatsko-srpske napetosti, srpski su političari vidjeli nepovoljno rješenje jer bi ona ometala pijemontsku ulogu Kraljevine Srbije, odnosno njezinu čelnu ulogu u okupljanju svih južnoslavenskih područja.

Važan činitelj ujedinjena, uz ratovanje Srbije na pobjedničkoj strani, bila je djelatnost Jugoslavenskog odbora, koji je eventualnom poslijeratnom proširenju Srbije (Londonski sporazum) dao alternativu cjelovitije zajedničke države, kako se držalo, srodnih južnoslavenskih naroda, koja bi se mogla nositi s teritorijalnim presezanjima Italije, Austrije, Mađarske i dr. (ili eventualnom obnovom Austro-Ugarske).

Završio je studij južnoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, kao i dvogodišnju novinarsku školu u Zagrebu.

Cilj pohoda bio je susret generalnih tajnika s tajnicima za misije i evangelizaciju, te odgoj i izobrazbu svih južnoslavenskih provincija: Bosne Srebrene, Hercegovačke, Splitske, Zadarske, Zagrebačke i Slovenske franjevačke provincije.

Nije potrebno naglašavati koliku je senzaciju predstavljao za sve tamošnje pripadnike južnoslavenskih naroda posjet jedinog stalnog kazališta na slavenskom jugu koje se publici obraća na narodnom jeziku.

Od ostalih slavenskih jezika (osobito južnoslavenskih) u najranijim fazama njihova samostalnog razvoja tek se neznatno razlikovao.

Nije tu riječ o tome da se napravi veća razlika od drugih južnoslavenskih jezika.

U srijedu će na Filozofskom fakultetu u Splitu, s početkom u 17.30 sati, održati predavanje Prevođenje i recepcija južnoslavenskih spisatelja u Albaniji, a bit će i gošća na književnoj večeri Traduki tribina istoga dana u 19.30. sati u kavani Central (na Pjaci), zajedno s Oljom Savičević-Ivančević i Irenom Delongom.

Na 2. zasjedanju AVNOJ-a 29. i 30. studenoga 1943. u Jajcu donesena je Odluka o uređenju države južnoslavenskih naroda - Jugoslavije na federativnom i demokratskom načelu uz priznavanje prava na samoodređenje svim njenim narodima - Hrvatima, Srbima, Makedoncima, Slovencima i Crnogorcima.

Kako je bila riječ o nastojanju okupljanja južnoslavenskih naroda oko istoga programa, dio hrvatskoga plemstva, radi očuvanja svojih interesa, ali i odbijajući ilirsku (i kasnije južnoslavensku) ideju, u prvoj polovici 1841. povlači se iz Ilirske čitaonice i osniva Kasino sa zadaćom okupljanja u jednom udruženju i pomoći u širenju mađarskog jezika i drugih ugarskih obilježja.

Godine 1904. Bugari i Hrvati aktivno surađuju u Udruženju južnoslavenskih umjetnika Lada ⠀ organiziraju se gostovanja i specijalizacije, razmjenjuju se izložbe.

Ta majka svih južnoslavenskih konclogora bila je zatim nadahnuće svima ovdje koji su nešto kasnije oko prvoga mrskog im kolektiviteta opasavali bodljikavu žicu.

Za Kršnjavoga je bila posebno neprihvatljiva Seton-Watsonova ideja da na čelo ujedinjenih južnoslavenskih zemalja, kao Âťtreće države u MonarhijiÂŤ, dođe Hrvatsko-srpska koalicija, koja je prema Britančevu mišljenju već Âťpraktički provela ujedinjenje Srba i HrvataÂŤ.

Iako su Kršnjavi i frankovački pravaši početkom 20. st. bili osamljeni u svojem mišljenju da treba sačuvati podunavsku Monarhiju kao optimalan okvir za ostvarenje hrvatskih nacionalnih, kulturnih i gospodarskih težnji, oni su, osam desetljeća poslije, dobili neočekivanu moralnu zadovoljštinu od akademika Dušana Bilandžića, predstavnika marksističke inteligencije jugoslavenske provenijencije: ÂťNa kraju valja, u vezi sa statusom i perspektivama Hrvata u Monarhiji, ukazati na dvije činjenice: prvo, biti u Habsburškoj Monarhiji značilo je biti u srednjoeuropskom civilizacijskom krugu, ali bez šanse da ostvare svoju samostalnu i nezavisnu državu i drugo, upravo je ta pozicija osigurala Hrvatima da su u procesu stvaranja građanskoga društva i bili uvijek ispred svih ostalih južnoslavenskih zemalja, posebno na kulturno-umjetničkom, prosvjetnom i znanstvenom poljuÂŤ.

Premda oportunistički taktizira s Bečom, dosljedni je zagovornik ideja da je krajnji cilj južnoslavenskih naroda u monarhiji osamostaljenje i ujedinjenje u zasebnu ravnopravnu državu.

Većina kosovskih Albanaca starijih od 20 godina ipak govori neku od varijanti južnoslavenskih jezika (najčešće srpsku), ali klinci rođeni nakon 1985. - koji su se obrazovali po ilegalnim albanskim školama i fakultetima - govore samo albanski.

Težnja svih nas koji smo vjerovali i danas vjerujemo da nam je bolje da se razdružimo od ostalih južnoslavenskih naroda bila je prije svega za državom gdje će vladati socijalna pravda na temeljima socijalnog nauka Katoličke Crkve jer oko 90 posto nas je katolika.

I morfologijom slova i tipom pisma razlikuju se svi oni od suvremenih im ćirilskih spomenika ostalih južnoslavenskih naroda.

I u njoj je prinos naših južnoslavenskih srodnika izniman: Crnogorac Dušan Vukotić dobio je jedinog Oscara kojeg imamo, Srbin Nedeljko Dragić jedan je od najcjenjenijih cartoonista u Evropi (na žalost, prilike su ga navele da se skloni u inozemstvo za vrijeme tuđmanizma), te Danijel Žeželj kojeg sam izgubio iz vida i Borivoj Dovniković koji je postigao zavidan uspjeh u Americi.

To je nimalo prikriven smisao ove enciklopedije: davna združenost i neraskidiva povezanost južnoslavenskih naroda (i narodnosti) bez obzira na trenutne (obiteljske) svađe i ljubavi kao među braćom.

Naime, kada je započeo Prvi svjetski rat, dijelu vodećih ljudi HKP-a, koje je pokretao iskreni katolički idealizam, i kojima je, osim toga, bila puna kapa velikogermanstva i mađarskih posezanja, činilo se da bi poraz Austro-Ugarske Monarhije i stvaranje zajedničke države južnoslavenskih naroda otvorio neiscrpne mogućnosti djelovanja u smislu rada na rekristijanizaciji javnoga života i promicanju crkvenog jedinstva te omogućilo slobodan nacionalni razvoj.

Svojim prevodilačkim i esejističkim radom Giacomo Scotti dao je neizmjeran doprinos i afirmaciji ostalih južnoslavenskih književnosti u Italiji.

K tomu, u književnim je časopisima i drugim publikacijama diljem Italije objavio i više od tisuću prijevoda pjesničkih i proznih ostvarenja autora iz većine južnoslavenskih književnosti.

Pod« ilirskim »se podrazumijevao sav pisani korpus za koji se onda znalo, a koji je nastao na području kontinuuma južnoslavenskih dijalekata, kao i svi južnoslavenski jezici, od slovenskoga do bugarskog, na koje se gledalo s malo poznavanja i razumijevanja kao na nediferenciranu jezičnu melasu.

Privrženi njegovoj ličnosti graničari u svojim Narodnim zahtijevanjima u proljeće 1848. godine traže da se sloboda i jedinstvo južnoslavenskih naroda ostvare na osnovi ideja Velikog Kukuljevića.

Država Srba, Hrvata i Slovenaca je stvorena na temelju odluke Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba (tj. nekih predstavnika s područja južnoslavenskih teritorija u sklopu bivše Austro-Ugarske), a bez ikakve potvrde od strane Hrvatskog sabora što je bilo obavezno.

Evo, to vam je tzv. Balkan, umjesto 5 susjeda uzmite 5 tzv. južnoslavenskih naroda, a ovaj prvi scenarij se odigrao 45. - e godine.

Od sredine 20. stoljeća prevoditeljskim je prilozima, esejima i antologijama dao izniman doprinos afirmaciji južnoslavenskih književnosti, i osobito makedonske, u Italiji.