Superman u Singerovoj interpretaciji nije, kao što se šuškalo u vrijeme snimanja, postao (latentni) gay (uostalom, koji bi major studio dopustio takvo što), nego je, ako tako želimo gledati, autor u dvostrukoj junakovoj prirodi vidio priliku za apostrofiranje dvostruke, judeo-kršćanske prirode tradicije u kojoj je sam odrastao.

Za druge, darovatelj je Bog judeo-kršćanske Objave: osobni Bog, Bog ljubav.

Te dvije vrline ⠀ radost i mjera naoko oprečne, a ipak komplementarne, temeljne su vrednote zapadne civilizacije, proizašle iz grčko-rimske i judeo-kršćanske kultureÂŤ.

O filozofskom i religijskom poimanju slobode govorio je Rémi Brague, profesor filozofije i religije na pariškom sveučilištu Sorbonne koji je ustvrdio da sloboda nije samo politički pojam nego upravo proizlazi iz judeo-kršćanske filozofije.

SAD i europske demokracije i danas smatraju da je najveće zlo bio Hitler i nikada nisu zažalile zbog saveza sa Staljinom protiv Hitlera, jer je nacizam značio opasnost za opstanak judeo-kršćanske civilizacije.

Kada ga je iznenađeni novinar upitao o smrtnim kaznama objavljenima u medijima, Homeini je hladno odgovorio: Oni koje smo ubili nisu ljudi nego zločinački psi Kad Freud i Lacan inzistiraju na problematičnoj prirodi osnovne judeo-kršćanske zapovijedi voli svoga bližnjega, oni tada ne samo da izriču uobičajenu kritičkoideološku tvrdnju da je svaki pojam univerzalnosti obojan našim pojedinačnim vrijednostima i stoga implicira potajna isključenja.

Recimo, marksizam-lenjinizam kao interpretacija judeo-kršćanske teologije.

Kad je Zapad napustio pesimizam starih Grka prema Nietzscheu, samo su oni bili tako snažni da su mogli gledati boli u lice -, bezrezervno se predao optimizmu judeo-kršćanske tradicije; ta je tradicija kako u vjerskoj inačici tako i u laičkim inačicama znanosti, utopije i revolucije gledala u budućnost poduprta uvjerenjem da je povijest čovječanstva neizbježno povijest progresa i dakle spasenja.

Njih bi smo mogli definirati kao judeo-kršćanske u svojim korijenima - a onda dalje treba uzeti u obzir sve one procese koje su stoljećima mijenjali Europu - od renesanse, prosvjetiteljstva, imperijalizma, komunizma, liberalizma itd.

Zagađenja svih vrsta, socijalne nejednakosti, gospodarske katastrofe, pojava novih bolesti, eksplozije nasilja, oblici netolerancije, ukorijenjenost egoizama, rat kao nešto uobičajeno, bacili su budućnost iz krajnje pozitivnosti judeo-kršćanske tradicije u kranju negativnost vremena koje je prepušteno slučajnosti bez smjera i orijentacije.

No, unatoč svemu, Bibliji se u sklopu ovog pokreta prilazi na potpuno različit način od onog s kojim joj se prilazi iz judeo-kršćanske perspektive.

Jedan je konzervativni kršćanski pisac (John Chalfant, Christian Revival in U. S. Can It Really Happen? World Net Daily.com, 28. rujna 2004.) nedavno rekao: Svaki građanin koji uživa američke slobode, osobito slobodu bogoštovlja po vlastitom izboru, ili nikakvog, ima obvezu braniti judeo-kršćanske temelje i zakone naše države koji takvu slobodu omogućuju.

Dakle, velika je razlika između kineske ideje o tao kao opuštenog načela prirode, i judeo-kršćanske ideje o Bogu kao gospodaru prirode.

Tako je gentlemenst tu se apsolutno slažemo, da svoju zajednicu ne mogu zvati brak jer je to naziv star koliko već tisuća godina proizašao iz judeo-kršćanske tradicije, islama ili tako i brak pod tim imenom je jasno definiran a oni svoju zajednicu nek nazovu kako hoće, što se tiče zajednice na to imaju pravo kao i svi slobodni ljudi i neka žive u toj no name zajednici imaju sva prava kod nasljeđivanja i slično kao i ostali ali sada je tu problem posvajanja, umjetne oplodnje i šta ti ja znam još, tu je uglavno potrbna velika rasprava za ogruglim stolom uz apsolutno uvažavanje svih stavova a ne ovo što vidimo po medijima.pozdrav

Zaposlen i neumoran otkad je judeo-kršćanske mitologije, Sotona je za nas izdvojio sat vremena između predavanja Doping just do it i Kladi se na sebe i osvoji.

Jedna se prerušila u bijelo - boju ženskog djevičanstva, boju " judeo-kršćanske " nevinosti, a druga se prerušila u muškarca

Osnovnu razliku pak predstavlja dominantna koncepcija judeo-kršćanske tradicije odnosa čovjeka i Boga koja uključuje osjećaj strahopoštovanja pred Bogom, žrtvu, obrede, poštivanje običaja, duhovnosti i religioznosti.

Moderno doba se znatno odmaklo od judeo-kršćanske koncepcije svijeta gdje je Bog promatran kao onaj koji stvara, uzdržava i usavršava cjelokupnu stvarnost kako čovjeka tako i prirode.

Ona joj duguju svoje bogatstvo, svoju moć, uvjerenje da će još mnogo veća bogatsva i veće moći biti sutra dostupne Čovjeku, ako on to želi. (...) Naoružana svim snagama, uživajući u svim bogatstvima koja duguju Znanosti, naša društva još pokušavaju živjeti i propovijedati sisteme vrednota koji su već uništeni, u temelju. (...) " Liberalna " društva Zapada još uvek propovijedaju, na pola usta, kao osnovicu svoga morala neku odvratnu smješu judeo-kršćanske pobožnosti, scijentističkog progresizma, vjere u čovjekova " prirodna " prava, i utilitarističkog pragmatizma.« (str. 200 - 201) Kako liberalni, tako i marksistički sistemi imaju korijene u animizmu, i neprijateljski su prema nauci, »koju žele iskoristiti, a ne da je poštuju i da joj služe.« (str. 201)

I u europskoj književnoj kulturi san je prisutan od najranijih razdoblja, od antičke grčke i judeo-kršćanske književne kulture, i kao tema i kao pokazatelj granica mogućnosti spoznaje (proročanstva).

Ukratko, trebalo bi ju percipirati kao pravni i ekonomski okvir u kojemu svaki suvereni narod, na temeljima povijesnih stečevina judeo-kršćanske civilizacije, ostvaruje svoju korist ne nanoseći štetu drugim suverenim narodima.

Budući da njemu nacional-socijalističko stajalište izgleda jače od judeo-kršćanske slike čovjeka, on postaje vodeći mislilac nacional-socijalista..

Stoga vjerski konzervativci to smatraju dokazom povezanosti naših građanskih prava i judeo-kršćanske teologije.

Pružajući čitatelju rijetke uvide u tragediju, politiku, književnost, moralnost i religiju, autor razmatra ključne etičke teorije kroz okosnicu kategorije Imaginarnog, Simboličkog i Realnog Jacquesa Lacana, suprotstavljajući ih bogatijem etičkom izvorištu socijalističke i judeo-kršćanske tradicije.

Definirana su načela: 1. Ideološki pluralizam, 2. Opozivost delegata i stvarna vlast zajednice, 3. Stalni protok ideja i borba protiv monopoliziranja informacija i znanja, 4. Borba protiv svih oblika hijerarhizacije, 5. Praktično ukidanje podjele rada, 6. Poduzećima upravljaju radnici koji u njima rade, a fakultetima studenti koji na njima studiraju, 7. Izbacivanje judeo-kršćanske prakse, kao što je samoodricanje i žrtvovanje.

Ali čim netko kaže da neće djete odgajati u vjerskom duhu, odmah se postavljaš u obrambeni stav i uvaljuješ deplasirane priče o moralu kao isključivo kršćanskoj kategoriji, o poštivanju judeo-kršćanske tradicije (koju su ti ovdje neki jako lijepo demistificirali)...

U ljetu 58. godine Jakov, rođak Isusov, došao je na čelo judeo-kršćanske zajednice u Jeruzalemu.

Judeo-kršćanske religije s prezirom gledaju na one, u Bibliji spominjane druge bogove i tumače da oni ne postoje, da su oni lažni ili čak " zli " i da postoji samo jedan " pravi " Bog, Jahve... koji se je objavio Hebrejima prije nekih 3.000 godina, te da je on jedini Bog, a ostali koji su se pojavljivali u mnogim mitovima i pričama drugih naroda, su nešto drugo...

U nazaretskom se muzeju, osim ovih ostataka iz judeo-kršćanske sinagoge/crkve, nalaze i ostaci velebne križarske crkve iz 11. - 12. st.

Druga zato što se, doduše, priznaje postojanje ubijanju neprijateljske etike judeo-kršćanske tradicije, ali se svjesno odustaje od nje, kako bi se bez opterećenja krenulo u revolucionarno djelovanje.