Ali na žalost hrvatski narod nikada ne će moći zaboraviti najstrašniji svibanj 1945. kada je cijela Hrvatska pretvorena u stratište i poprište pokolja jugokomunističkog, ustvari velikosrpskog genocida nad Hrvatima.

U petak 15. lipnja na spomeničkom prostoru gubilišta šume Lug u Bjelovaru održan je spomen na hrvatske žrtve jugokomunističkog boljševizma pogubljene u poraću 1945. Uz prigodne riječi i program služena je koncelebrirana Sveta Misa

Hrvatskom narodu nije potreban u Zagrebu Trg Žrtava fašizma, niti Trg žrtava komunizma, što izaziva podjele, jer hrvatskom je narodu potrebna duhovna obnonova, nakon 45 godišnjeg jugokomunističkog terora, koji još uvijek djeluje i sa imenom zločinca Tite, na Kazališnom trgu u Zagrebu.

Očekujemo od policije da će s mjesta ukloniti znakovlje i slike totalitarnih režima, kako jugokomunističkog totalitarnog režima i njihovih reprezenata, a tako i svih ostalih totalitarnih režima ako se pojave.

Ta težnja za svojom državom, koju je hrvatski narod skupo i krvavo platio tijekom II.svjetskog rata, posebice nakon rata na Bleiburgu i Križnom putu, živjela je kroz svih pedeset godina jugokomunističkog režima u svijesti, prikriveno i prigušeno, ali snažno i uporno.

I kada smo mislili da je sav onaj krvavi dugi marš lijevoga terora otišao u nepovrat, on se zapanjujućom pritajenošću ponovno u sofisticiranom ruhu obnovio u obliku agresivnog nasilja ponor jugokomunističkog mraka, koji je pola stoljeća zamračivao naš obzor.

Zahtijeva se lustracija nositelja vlasti iz jugokomunističkog totalitarizma, obrana branitelja Domovine od kleveta i progona te da se Ustav, kako je rečeno, " očisti od avnojsko-zavnoških neistina te potvrdi da je Hrvatsku oslobodio i uspostavio Domovinski rat, a ne Titovi partizani ".

Bio sam zadovoljan, ali potpuno nesvjestan da sam, kao katalizator te simbioze, dirao u najdelikatniju i najranjiviju točku jugokomunističkog reda stvari

1. Bio je zaštita Kulturvereinu Ogranku Matice hrvatske u Baselu u najtežim danima jugokomunističkog mraka, od 1971. nadalje.

U povodu 60. obljetnice bleiburških žrtava jugokomunističkog tiranina, 25. obljetnice diktatorove smrti, i 14. obljetnice zagrebačkog Trga maršala Tita u samostalnoj Republici Hrvatskoj, upoznajemo hrvatsku javnost sa do sada skoro nepoznatim povijesnim činjenicama o tome što je Josip Broz Tito radio u Drugom svjetskom ratu, kako bi vlasti naše Republike danas mogle odgovoriti zašto se Hrvatska poziva na balkanskog boljševika koji nije bio antifašist nego komunist i masovni ubojica.

Kao humanistička organizacija koja se bavi istraživanjem zločina komunizma i prosvjećivanjem javnosti o komunističkim zločinima i totalitarnim sustavima poput fašizma i komunizma, smatramo da je neprihvatljivo da se jedno tragično stratište kao Goli otok, gdje je od strane Titovog jugokomunističkog režima s predumišljajem ubijeno preko 30 tisuća političkih zatvorenika, koristi u budućnosti kao turistička destinacija za odmor.

Hrvatska se našla na križanju dvaju svjetova, onog novog, modernog i poštenog, okrenutog zapadnim vrijednostima, i onoga iz kojeg se samo deklarativno željela odcijepiti, balkanskog i jugokomunističkog.

Unutar jugokomunističkog željeznog zida iza paravana likvidacije fašističkih zarobljenika provedena je masovna likvidacija komunističkih ideoloških protivnika, koji su bili jezgro visokoprofitnog stvaralaštva, kako bi boljševička revolucija i komunizam brže i slobodnije mogli napredovati i brže stvarali svoj novi svijet i razvoj.

Marom franjevačkog samostana Čudotvorne Gospe Sinjske (već 13 - u godinu zaredom) u subotu, dne 1. rujna 2012., s početkom u 11.00 sati kraj Husine jame na Vagnju (na Kamešnici) bit će služena sv. Misa zadušnica za i mnogobrojne žrtve jugokomunističkog terora, likvidirane i ubačene u ovu zloglasnu jamu tijekom II. svjetskog rata i poraća.

Ministarstvo pravosuđa, s obzirom da općina Konavle donošenjem prostornog plana ruši teoriju o strateškoj važnosti zemljišta, ponovno mijenja mišljenje, po treći puta, jer je potvrđeno da su vlasnici u pravu, utvrdivši da zemljište ipak ne podliježe zakonu o povratu imovine oduzete u vrijeme jugokomunističkog sustava, kazao je Gredelj.

Konačna namjera je jasna: želi se jednu, po svemu protuhrvatsku tradiciju, na silu povezati s današnjom Hrvatskom, državom koja je nastala na negaciji jugokomunističkog, ali i svakog drugog totalitarnog dijela našeg povijesnog naslijeđa, poput ustaštva.

Titova Jugoslavija je imala više logora od NDH, više ubijenih političkih zatvorenika nego što ih je bilo u NDH, više strijeljanih i zaklanih civila nego u NDH, i Jugoslavija je bila totalitarna dok NDH to nije bila jer je imala četverogodišnju despotsku diktaturu poglavnika dok je Tito bio i diktator i tiranin i apsolutni monarh u jednoj osobi, gospodar života i smrti 35 godina dugo, odgovoran za nasilnu smrt najmanje preko 586 tisuća ljudi, što je od strane jugokomunističkog režima službeno priznata brojka smaknutih osoba u Titovoj Jugoslaviji od 1945. do 1951. godine.

Velehrvat ga odmah razobličuje kao maloga, (srednjega?), velikoga Srbina, mrzitelja svega hrvatskoga, političkog Srbina, jugokomunističkog i srbočetničkog unutarnjeg neprijatelja, lašca, biciklista i glupana, koji samo dokazuje svoju spregu s vanjskim i unutarnjim neprijateljem, posebno ukazivanjem na to da bi nounar, prije svega, morao razlikovati " č " i " ć ", " je " i " ije " i ostala dostignuća elementarne pismenosti, znati sastaviti rečenicu, a potom i tekst.

Žrtvom jugokomunističkog terora palo je 1945. godine preko pola milijuna hrvatskih civila i ratnih zarobljenika.

Ustvrdio je da vladajuća koalicija i SDP, kao sljednik Saveza komunista (SK), uskraćujući saborsko pokroviteljstvo čine ono što su prije uspostave samostalne Republike Hrvatske činili SK i UDBA, nastojeći onemogućiti održavanje komemoracije na Bleiburgu žrtvama jugokomunističkog zločina.

Politički je nekorektno u zemlji kao Hrvatskoj, u kojoj je 45 godina vladala komunistička diktatura, i u kojoj do danas nije jurisdikcijski osuđen niti jedan komunistički zločinac, stalno potpaljivati vatru o ustaškom genocidu nad Srbima " o čemu se hrvatska javnost pod zadnje naslušala od strane velikosrpske propagande Miloševićeva zločinačkog režima, a prije toga u 45 godina dugoj propagandi jugokomunističkog zločinačkog režima.

Pokraj jame pročitan je " Prosvjedni zahtjev vlastima Republike Hrvatske ", koji je potpisao predsjednik Hrvatskog obrednog zdruga - Jazovka Boris Prebeg, i u kojemu se traži " otkrivanje hrvatskoj i svjetskoj javnosti povijesne istine o Hrvatima žrtvama Drugoga svjetskoga rata, poraća i razdoblja terorističkoga jugokomunističkog sustava ".

Okupili smo se danas na ovom mjestu jer smatramo da nam je ljudska i kršćanska dužnost odati počast žrtvama jednoga totalitarnog i autoritarnog jugokomunističkog režima; žrtvama koje su izgubile život u masovnom zločinu počinjenom na ovom mjestu.

Tko osporava njezine postavke, ne će, doduše, završiti na Golome otoku, ali će biti počašćen nekom od etiketa iz vrlo bogatoga jugokomunističkog vokabulara.

Bilić i ekipa su ekipa prošlog jugokomunističkog vremena, pa jel na baš to treba i oće li nas to spasiti, čisto sumnjam.

Hrvati su konačno dobili sveto mjesto gdje mogu promišljati, pokloniti se i moliti na nakanu i zagovor svojim mučenicima kroz povijest, iz svih svojih bitaka za opstanak i za Krst časni, pokolja i marševa smrti, križnih puteva i stradanja zbog jugokomunističkog prisilnog zatiranja istine i svega što je hrvatsko.

Obojica potječu iz istog jugokomunističkog miljea.

Taj odnos prema dijaspori je dio cijelog jednog sustava koji ima bitno obilježja jugokomunističkog svjetonazora, još ojačanog neoliberalnim težnjama.

Sjećanje i briga za poginule je održano i kroz sve vrijeme jugokomunističkog terora, a grobište su posjećivali hrvatski domoljubni pojedinci, skupine i predstavnici hrvatskih državotvornih stranaka.

Zar na trgu, gdje se nalazi sjedište zagrebačkog Sveučilišta i Pravni fakultet smije i treba trg biti nazvan po komunističkom diktatoru koji je nakon nasilnog sloma Hrvatskog proljeća poručio sucima izvitoperenog jugokomunističkog pravosuđa da se u osudi nevinih politički optuženih ne bi trebali držati paragrafa kao pijani plota?