Uostalom kad se glasovalo u Hrvatskome saboru o otcijepljenju od komunističke jugoslavenske federacije ideološki nasljednici prethodnog komunističkog režima u Račanovoj Stranci demokratskih promjena demonstrativno su napustili sabornicu.

U istraživanju se pošlo od činjenice da je godina 2011. označila dvadeset godina od raspada jugoslavenske federacije, te da su dva desetljeća ratova i sukoba ostavili dubok trag na Balkan i njegove narode.

Taj se detalj tiče same biti jugoslavenske federacije, odnosno njezinih promašaja u poštovanju ljudskih prava, koje su dotad SAD zbog viših sigurnosnih interesa namjerno zanemarivale.

ZAVNOH je 1944. osnovao Federalnu Državu Hrvatsku, jednu od šest konstitutivnih država komunističke jugoslavenske federacije.

Zemlje regije, jugoistočne Evrope, zapadnog Balkana, svejedno je koji ćemo naziv upotrebljavati, dakle zemlje nastale na području nekadašnje jugoslavenske federacije stekle su neovisnost kada je do tada ujedinjena Evropa, kao dio demokratskog svijeta, živjela u svojevrsnoj euforiji zbog sloma sustava što ga se i kod nas, i u svijetu pogrešnonaziva komunističkim.

Autorska bilješka u njemu dokumentira štrajk labinskih rudara nekoliko godina prije raspada jugoslavenske federacije.

Riječ je o završetku dugoga procesa dezintegracije nekadašnje jugoslavenske federacije, ali u isto vrijeme i o dovršetku uspostavljanja makar osnovne konstrukcije nove arhitekture prostora jugoistočne Europe.

U povijest se moramo vratiti samo do vremena bivše jugoslavenske federacije, jer razrješavanje problema s kojima smo suočeni ima svoje korijene u statusu Kosova unutar Jugoslavije, kao i u procesu dezintegracije Jugoslavije.

Sudjelovanje zapadnih sila u raspadu jugoslavenske federacije potaknulo je opsežnu popularnu i akademsku literaturu u kojoj, usprkos nekoliko važnih iznimaka, dominira nekoliko neadekvatnih ili duboko pogrješnih interpretacija.

Politički i vojni aparat pod kontrolom Miloševića smatrao se zaštitnikom jugoslavenskog jedinstva dok je prava motivacija vođe Srba bila zapravo dramatično suprotna: stvaranje proširene srpske države na ruševinama jugoslavenske federacije.

Ali još prije te krizne 1991. godine, i poslije nje, kako je autor obrazložio, Europljani nisu bili kadri riješiti taj problem, i to zbog njihove stalne podrške opstanku jugoslavenske federacije, što je išlo u prilog Miloševidu i JNA, i također zbog sukoba između vladajućih politika samih (zapadno) europskih zemalja, osobito nakon ujedinjenja Njemačke.

Akademici, autori Memoranduma, osporavaju legitimitet akta konstitucije jugoslavenske federacije u Jajcu, 29. studenoga 1943. navodeći da tamo srpski narod nije bio zastupljen, već da su na zasjedanje dovedeni pojedinci iz srpskih partizanskih jedinica.

Nešto burnije studenti u Hrvatskoj su reagirali 1971., kad je njihov štrajk ipak bio pokušaj promjene širih društvenih odnosa ne, doduše, na razini Europe, već na razini matične republike unutar tadašnje jugoslavenske federacije pa premda njihovi ciljevi nisu išli dalje od Hrvatske, ipak se može govoriti o generaciji koja je bila društveno angažirana.

Međutim, svi pokušaji za reformom jugoslavenske federacije nisu dali rezultate.

Od demokratizirane SR Jugoslavije očekujemo konstruktivno držanje pri rješavanju pitanja sukcesije bivše jugoslavenske federacije, što znači da mora poštovati princip prema kojemu sve države sljednice imaju ista prava i obveze.

Mi niti hoćemo, niti možemo drugima poreći pravo na samoopredjeljenje koje smo za sebe tražili i morali s oružjem u ruci izboriti u procesu raspada jugoslavenske federacije, kada su nas pokušali silom spriječiti u ostvarivanju prava što smo ih imali na osnovi Ustava iz godine 1974, dok međunarodna zajednica nije htjela, ili mogla prepoznati problem i povući onda kada je trebalo prave poteze.

Uz maspok, kao narodni pokret koji je ugrozavao diktaturu jednopartijskog rezima, Tito se podjednako oborio i na zahtjeve za suverenoscu Hrvatske, cak i u sklopu jugoslavenske federacije. Vi sada isticete drzavnost i suverenost na prvom mjestu.

Slijede Narodna, zatim Socijalistička Republika Hrvatska u sklopu jugoslavenske federacije i napokon samostalna Republika Hrvatska za koju je ponovo trebalo ratovati i ginuti.

Bio je vrlo jasan o dijelovima Hrvatske koji su nastanjeni Srbima, o Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini: oni će ostati dio Jugoslavenske federacije.

Hrvatska je kao članica nekadašnje jugoslavenske federacije, kao i sve druge sastavnice osim Slovenije, imala neprihvatljivo velike jedinice lokalne samouprave.

Iako se Jugoslavija raspala prije dva desetljeća, priča o ulozi međunarodne zajednice u njenom raspadu je i dalje relevantna, ne samo za narode država slijednica nesretne jugoslavenske federacije.

I ja sam, dragi prijatelji " plavih ", navijao za Dinamo, kao i većina zagrebačkih i hrvatskih, ne samo ljubitelja nogometa, nego i domoljuba, jer je to za vrijeme jugoslavenske federacije zbog igrača i navijača bio najhrvatskiji klub.

Neprijeporno je da je većina proljećara, matičara i sveučilištaraca, iako im krajnji cilj nije bilo izdvajanje Hrvatske iz jugoslavenske federacije (osim pojedinima), nego ostvarivanje ravnopravnosti republika i naroda u okvirima postojeće države, već tada, početkom 70 - ih ugradila svoj idealizam, htijenja, ufanja, domoljublje i slobodoljublje u, dvadeset godina kasnije, realizirani projekt samostalne demokratske hrvatske države.

To je bila suština međunacionalnih odnosa u drugoj Jugoslaviji sve do njezina raspada, kada je faktična asimetričnost jugoslavenske federacije potvrđena i u ratnoj tragediji koja je uslijedila.

To su i priznavali i pokazivali prilikom Titovih posjeta Kosovu, od 1967. do 1979. No, rješenje hrvatskog pitanja u okviru jugoslavenske federacije privuklo je Titovoj politici ne samo one čije su obitelji bile na partizanskoj strani, nego i mnoge druge.

Izvorišne osnove Ustava nastale su u trenutku kada je Hrvatska još uvijek bila dio jugoslavenske federacije te je njezin sadržaj u bitnom određen željom da se jasno deklarira pravo hrvatskog naroda na samoodređenje temeljeći ga na neprekinutoj povijesti hrvatske državnosti.

- Velikosrbi su žarko željeli etnički asimilirati sve druge narode iz jugoslavenske federacije u Jugoslavene tipa Emira Kusturice, a posebno su velikosrpskoj asimilaciji bili izloženi Makedonci i Crnogorci kojima čak nisu željeli priznati ni njihovu pravoslavnu crkvu.

Zapravo, velike su se mase Srba tih dana okupljale na mitinzima potpore Slobodanu Miloševiću i njegovoj politici stvaranja Velike Srbije, a sve pod krinkom spašavanja jugoslavenske federacije.

Cijelo vrijeme se prizivaju neki stručnjaci i neki eksperti koji će utvrditi granicu na području Neuma, no čemu to kad je granica poznata i jasno utvrđena: 1. U sastavu jugoslavenske federacije Hrvatska je nosila naziv Socijalistička republika Hrvatska. 2. Granice prema ostalim susjednim SR su bile poznate, prekodunavski teritoriji u SR Srbiji, Sv. Gera, najmanje polovina Piranskog zaljeva, dijelovi preko Une i vrh Kleka, te dva školja su Hrvatski teritorij. 3. postoji cijeli niz raznih pa i kartografskih dokumenata koji tonepobitno potvrđuju 4. Uopće nije važno što je bilo za dubrovačke republike ili Kulen-bana ili pak Austro-Ugarske nego koje su bile granice SRH.

za čije je interese i živio, dok iza svoje smrti nije ostavio nikakvu politički vrijednu baštinu, već kaos, teror i zlo koje je kulminiralo krvavim raspadom jugoslavenske federacije.