Razvoj školske politike, sustava i udžbenika u socijalističkoj Jugoslaviji autor obrađuje kroz tri perioda-prelazak na socijalizam (1943. - 1953.), promišljanje jugoslavenskog socijalizma (1953. - 1964.) te socijalizam jugoslavenskih naroda (1964. - 1990.).

Prema tome godina 1949. je predstavljala kontinuirani proces koji se nadovezao na prethodne tri godine staljinističke ere jugoslavenskog socijalizma, zbog činjenice da su sovjetski ideološki koncepti i dalje suvereno diktirali partijskim i javnim diskursom.

Na kraju je pronađena i društveno-ekonomska alternativa sovjetskom modelu, tako da se lansiranjem projekta samoupravljanja legitimirala posebna esencijalnost jugoslavenskog socijalizma.

Tito je za najpoznatiju parolu jugoslavenskog socijalizma - " Čuvajte bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka " - nadahnuće našao u Svetom pismu.

Samoupravljanje koje se često spominje kao najvredniji doprinos jugoslavenskog socijalizma ideji demokracije (specifično industrijske demokracije), očito nije bio solidno izgrađen projekt.

Naime, uzlet modernističke umjetnosti u Hrvatskoj u vrijeme kada se Picelj formira kao autor zanimljivo je čitati unutar konteksta utopijskog horizonta izgradnje novog društva gdje su se tada već iscrpljeni ili abortirani ideali povijesnih avangardi susreli sa specifičnim društvenim projektom jugoslavenskog socijalizma i pozicije između istoka i zapada.

Zašto razvoj jugoslavenskog socijalizma izgleda kao niz kratkih rezova i nedovršenih projekata?

Drugo, mislim da termin bastard dobro opisuje aktiviste, kao i desničarske nacionaliste u opoziciji s kojima se ativisti definiraju svi su oni neželjena djeca bastardi Jugoslavenskog socijalizma.

Ja ustaškom žgadijom nazivam divljake koji neragumentirano negiraju sve pozitivne strane jugoslavenskog socijalizma, na najprimitivniji način se obrušavaju na Tita i partizanski pokret (bez obzira na nacionalnost), prite i proklinju neistomišljenike, prostače po portalu, uglavnon svojon prisutnošću izazivaju zgražanje civiliziranih posjetilaca ovog portala.

Ranije je Sabor samo potvrđivao odluke donesene u vrhu Partije, danas se ruke dižu za odluke donesene u Sanaderovu društvu. 10. Podobnost, a ne sposobnost I danas, baš kao i prije dvadeset godina, pojam sposobnosti ima izopačeno značenje: sposoban je onaj tko je podoban, nemoralan, ambiciozan koliko i nekompetentan, kompromitiran, cijepljen od bilo kakvog stava i mišljenja. 11. Preživljavanje na inozemnim kreditima To je bio recept opstanka jugoslavenskog socijalizma.

Goli otok je bio jedna od najružnijih epizoda jugoslavenskog socijalizma, koja je kasnije (u osamdesetim godinama) poslužila za stvaranje šireg antisocijalističkog raspoloženja.

Ti su se zahtjevi najprije pojavili u formi kritike jugoslavenskog socijalizma s još ljevijih marksističkih ponekad i maoističkih pozicija, i nastale su posvuda u Jugoslaviji.

Također se raspravlja o radu vodećih jugoslavenskih arhitekata, koji su svoj međupoložaj pretvorili u novu kvalitetu i bili neki od najuvjerljivijih predsatvnika jugoslavenskog socijalizma: bešavnim mješavinama Edvarda Ravnikara različitih utjecaja kao što su bili J ože Plečnik, Le Corbusier i Otto Wagner; ratnim spomenicima Bogdana Bogdanovića, koji filtrira duboko ukorijenjene kulturne arhetipove kroz prizmu nadrealizma; naporima Jurja Neidhardta na stvaranju modernog identiteta za Bosnu temeljenog na osmanskoj baštini, i neo-avangardnim eksperimenatima Vjenceslava Richtera.

Pokušajem rješavanja nacionalnog pitanja nakon završetka rata prema federativnom načelu, posijana je klica nacionalnih komunizama koji 1980 - ih s nastupajućom krizom jugoslavenskog socijalizma i same marksističke ideje prihvaćaju evidentno nacionalističku politiku, što je osobito indikativno za slučaj srbijanske komunističke elite na čelu sa Slobodanom Miloševićem.

On je tipični primjer političkog komesara iz ranih godina jugoslavenskog socijalizma, koji svojim revolucionarnim elanom katkad podsjeća na istaknutog pripadnika Maove kulturne revolucije.

Ovdje međutim treba naglasiti a to se prije svega tiče našeg jugoslavenskog socijalizma da će taj put u socijalizam biti sve dotle ne samo zamagljen nego i otežan i zakrčen, pa čak i onemogućen, dokle se god on bude želio ostvarivati čisto ekonomističkim i prakticističkim sredstvima, kao što je to još uvijek slučaj.

Repopulariziranje i rehabilitiranje kulta Tita u 2010. i nije ništa drugo negoli ostatak soteriološke mo ć i jugoslavenskog socijalizma, unato č uspostavi hrvatske državne neovisnosti i parlamentarne demokracije.

NACIONAL: U 70 - ima ste obrađivali i ikonu jugoslavenskog socijalizma - Josipa Broza Tita.

Posebne simpatije je privukla gospođa Berta Lackinger iz Austrije, koja je sebe predstavila kao poklonicu druga Tita i jugoslavenskog socijalizma.

Stvaranje i razvitak potrošačkog društva u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća (vrijeme zrelog i kasnog jugoslavenskog socijalizma) odvijali su se unutar takvog sustava samoupravnog socijalizma koji se uvelike razlikovao od socijalističkih sustava u zemljama Varšavskog pakta, ali se jedanko tako razlikovao i od tržišnog gospodarstva u Zapadnoj Europi.

Svoje neslaganje s rehabilitacijom četništva i obnovom zločinačkog spomenika u Srbu novcem poreznih obveznika još je prije izrazio i nekadašnji teoretičar jugoslavenskog socijalizma i jedan od osnivača SDP-a dr. Zdravko Tomac.

Prema Jergoviću, danas u Hrvatskoj ima neusporedivo manje slobode govora nego u Tuđmanovo vrijeme, i još mnogo manje nego u posljednjoj fazi jugoslavenskog socijalizma.

Kaminer je usputno spomenut u članku koji govori o tome " kako je pop kultura ruskog i jugoslavenskog socijalizma oživjela noćnu scenu glavnog njemačkog grada ".

Tokom devedesetih nije postojao model kako manifestaciju zvanične ideološke platforme jugoslavenskog socijalizma prevesti u novi politički sistem, omogućiti kontinuitet Salona i postepeno ga prilagođavati novim pojavama i novim potrebama.

Sasvim praktično i redovito ostvarivo. Jesu li neki naši teolozi htjeli u Crkvu unositi neke sastojnice jugoslavenskog socijalizma?

Autor je kao presudnu godinu odbacivanja sovjetskoga modela socijalizma i bitno drugačijeg vanjskopolitičkog pozicioniranja poslijeratne Jugoslavije postavio 1950. godinu, nakon čega je slijedilo otvaranje Zapadu i pokušaj kreiranja specifično jugoslavenskog socijalizma izraženog u konceptu samoupravnog socijalizma.

Kroz niz ironičnih obrata i primjera, pokušao je ocrtati profil specifičnog slavenskog fašizma koji je ukorijenjen u seoskom mentalitetu, a svoj vrhunac dostigao je u doba jugoslavenskog socijalizma.

I više nego ispravno zaključuje da je narodna glazba trijumfirala nakon raspada Jugoslavije, iako su njezini temelji položeni mnogo ranije, ističući kako je narodna glazba »posljednji živi ostatak jugoslavenskog socijalizma i njegove kulture« jer se nakon raspada države učvrstila i ondje gdje je bila sporadično prisutna i često s neodobravanjem primana.

Zbog toga je za analizu jugoslavenskog socijalizma centralno pitanje: kakva ga je to vizija vodila?

Nigdje toliko tolerancije, čovjekoljublja i titoljublja kao u sjeni novozagrebačkih nebodera, izgrađenih u epska vremena jugoslavenskog socijalizma i naseljenih provjerenim proleterima