U Jugoslavijama su ljudi navikli na državne potpore, a bili su dužni zauzvrat davati podršku novouspostavljenim državama.

Puristi se žale na političke pritiske koji su utjecali na razvoj pravopisa u Jugoslavijama - ali slično se žale i Srbi - najzad, istina je: ako je nama nametnut naziv " hrvatskosrpski ", nametnut je i njima " srpskohrvatski ".

Od 1918. do 1991. živimo u raznim Jugoslavijama.

Hrvatsko povijesno nacionalno iskustvo izravno pokazuje da unitarizam ni u carskoj Austriji ni u kraljevskoj Mađarskoj ni u dvjema Jugoslavijama nije mogao nadomjestiti zajedništvo pa to ne će uspjeti ni u EU, u koju hrvatska politika zavodi hrvatski narod.

Iza maske deklarativne ravnopravnosti južnoslavenskih naroda i zvučnih naziva administrativnih jedinica nove države (Federalna Država Hrvatska što je ubrzo ublaženo davanjem puno realnijeg naziva Narodna Republika Hrvatska) uveden je kruti centralizam, vječiti saveznik velikosrpskih tendencija u Jugoslavijama.

Bože, kako je naš @mihael p. velikodušan i prepun razumjevanja prema svim mogućim JUGOSLAVIJAMA i povijesnim okolnostima u kojima su nastajale pa REFERENDUM nije bio baš nuždan.

Nakon desetljeća marginalizacije u raznim bivšim jugoslavijama i ratnih iskušenja u nedavnoj prošlosti, općina Stankovci priprema se postati ne samo jedno značajno novo županijsko središte, nego i područje kojem će gravitirati čitav južni prostor Zadarske i sjeverni dio Šibensko-kninske županije.

Zbog svoje domoljubnosti, i činjenice da je bilo čisto hrvatsko selo, kao i zbog toga što je marljivošću svojih seljana postalo najbogatijim selom u tom kraju, bilo je metom antihrvatskih i velikosrpskih elemenata u objema Jugoslavijama, a mržnja se dvaput iskazala do kraja.

Naime, negdanji zloglasni hrvatski ban upravljao je stilom vladanja kojeg su primjenjivali mnogi politički Hrvati dugo iza Khuena, potom u okviru Austrougarske monarhije, kasnije u dvjema Jugoslavijama, a po svemu sudeći - i danas.

Posljedica ovakvog raseljivanja najbrojčanijeg naroda po jugoslavijama je i ova izjava mamića ali nije bolnija od one pjesme kroz srušeni vukovar a niko se u srbiji nije stramio već su ih slavili kao pobjednike.

Da su roditelji pametni pa ne salju djecu u skolu, nestao bi zdravstveni odgoj brzo, a i ministar bi promijenio posao, ali tko ce dati sloge u Hrvata... Da je bilo sloge nebi zivjeli stoljecima po jugoslavijama i raznim drugim unijama koje su se nasisale krvi neduzne...

To je apsolutno ne carinskim unijama, tj. balkanijama, jugoslavijama, svemu sličnom što nam pripremaju bjelosvjetski sponzori velike Srbije.

kad realno sagledamo milosevica i tudmana vidjeti cemo niz slicnosti izmedju ta dva nacionalisticka lidera. milosevic kao i tudman su se razvijali u istom komunistickom " miljeu ", s tim da je tudman svoje nacionalisticko skretanje platio iskljucenjem iz komunisticke partije i sa statusom povlastenog " disidenta " (u odnosu na druge) bio politicki eutanaziran, dok je milosevic kao mnogo mladji imao " srecu " da svoj nacionalizam pretvori u vladajucu ideologiju. kod milosevica ce ostati sporno to, dali je njegovo nacionalisticko " osvjestenje " bilo njegov vlastiti izbor, ili je samo kao lukavi i pragmaticni politicar izabrao jedini moguci nacin (nacionalizam) na koji je komunisticka partija srbije i nakon raspada socijalizma mogla opstati na vlasti. da budemo na cistu, komunisticka partija bivse jugoslavije iako formalno anacionalna (samo klasna) partija, nikad se nije odrekla tog svog prikrivenog nacionalizma koji je bio najvise prisutan kod srpskih i hrvatskih komunista, sto je kratka povijest " nove jugoslavije " eksplicitno i pokazala. tako da kad govorim o skretanju komunisticke partije prema nacionalizmu, ne govorim o fenomenu koji u toj partiji do tada nije bio prisutan. no, vratimo se milosevicu i tudmanu. znaci, jedan i drugi su imali isto komunisticko polaziste i u toj komunstickoj partiji su zauzimali visoku politicku funkciju. jedan i drugi su politicki " odrasli " u totalitarnom okruzenju sto je presudno utjecalo na njihov autoritarni i nedemokratski politicki stav koji su otvoreno pokazivali. s tim da je tudman bio daleko vise cinik i otvoreno kroz svoje uvrede (" sitnozubani " i " janusi ") javno manifestirao sto misli o demokraciji i pravu na razlicit politicki stav. jedan i drugi su u skladu sa njihovom nacionalistickom (ne) svijescu sebe indetificirali kao narod i u skladu sa tim, svoju poziciju i poziciju svoje obitelji uspjesno materijalizirali u pretvorbenoj otimacini nekad drustve imovine. u cemu je bila jedina razlika izmedju tudmana i milosevica? da sam cinik, najednostavnije bi odgovorio.. " samo u kolicini oruzja kojim su raspolagali pocetkom devedesetih ":) slijedom povijesnih zbivanja tokom nastanka dviju jugoslavija u koje su srbi kao pobjednici u dva svjetska rata sebi svojatali veca prava u tim " jugoslavijama ", srpski nacinalizam pocetkom devedesetih je bio ekpspanzionisticki (osvajacki), dok se hrvatski svodio na obranu od tog srpskog osvajanja. tudman jednostavno nije imao povijesno uporiste (a ni municiju) da hrvatski nacionalizam prevede u ekspanzionisticki, iako je zbog toga strasno patio (" karadjordjevo ", " salvete " i ostale njegove bljezgarije o povijesnim pravima hrvatskog naroda), tako da nas jedino to spasava da na kraju ove tuzne povijesne epizode u kojoj su srpski i hrvatski narodi bezocno opljackani od svojih " nacionalnih lidera ", ne ispadnemo bash toliko " isti " no, kako je tudman taj svoj hendikep uspjesno iskompenzirao sa obracunom prema srbima u hrvatskoj, vise nego sam uvjeren, da je bog to dopustio, da bi on i milosevic danas u haagu tratili vrijeme igrajuci jedan protiv drugog belu u tom zatvoru.

Ili se, kao njihovi prethodnici u objema Jugoslavijama, samo umiljavaju politički najmoćnijoj članici Unije?

Slažem se da Široki Brig nije trebao biti menjan u Široki Brijeg, ali to nije iz tih razloga na koje se misli već iz čistog izjednačavanja po pitanju jezika u Jugoslavijama

Nismo ih uspjeli zaštititi niti u Austrougarskoj, niti u Jugoslavijama, niti ćemo to moći unutar EU.

Franjo Tuđman, poznato je, bio je vrlo rezerviran prema slobodnim zidarima, s obzirom na to da su u prethodnim Jugoslavijama oni uglavnom bili unitaristički i antinacionalno orijentirani.

Bit je da postajemo dio EU, od (j) eb je bilo kakvim jugoslavijama vec lansiran i sada je panika ostacima tih ideoloski ispranih mozgova p aim odgovar asvaka teorija katastrofe.

Međutim, i iz tog su razdoblja još skrivane mnoge važne povijesne činjenice, kako zbog političkih interesa u objema Jugoslavijama, tako zbog nekih, samo iz dnevnopolitičkih interesa vodećim političarima jasnih razloga i u državama nastalim nakon raspada.

Nije bio rus po nacionalnosti isto kao što Tito nije bio srbin u srpskim Jugoslavijama I i II

Zar teror nije bio položaj Hrvata u svim Jugoslavijama, a posebno posljednjoj?

U njihovom gospodarskom uspjehu u Jugoslavijama glavnu riječ je vodila opće poznata sklonost »južnjaka« korupciji.

Lijepo je nedavno u jednim dnevnim novinama rekla Sanda Ham, ugledna profesorica hrvatskog jezika, da su nas u razli č itim Jugoslavijama gotovo cijelo 20. stolje ć e natjeravali da prihvatimo č injenicu kako Hrvati i Srbi govore istim jezikom jer su jezik smatrali kriterijem za nacionalnu odrednicu koji govore istim jezikom isti su narod.

19. Zato što nakon toliko godina bivanja u raznim kraljevstvima, jugoslavijama, pod tudom vlašcu i ukljuceni u toliko ratova napokon imamo svoju državu koju su " izabrani " rasprodali i pokrali.

U objema Jugoslavijama nije bilo uputno taj iseljeni puk nacionalno organizirati, naučiti ih čuvanju narodnosnih biljega.

Zatucanim neinteligentnim individuama koji znaju samo mantrati o tom kako treba svakako ući u EU, koji bulazne o nekakvim britanskim urotama i " trećim Jugoslavijama " (od kojih će nas EU kaoti spasiti, premda ta sama EU najviše potiče balkansko uvezivanje) nikakvi logični argumenti ne vrijede.

Stranka poziva političke elite da prestanu poslušno provoditi inozemne naloge o uspostavi tzv. Zapadnog Balkana i podsjeća ih da je Hrvatska već dva puta bila jako angažirana u dvijema Jugoslavijama i da se, uz velike žrtve, uspjela osloboditi.

Nitko da se zamisli kako se slabo naš glas čuo u Jugoslavijama, gdje nas je bilo redovito 30 - 40 %, a kako li će tek biti kada nas bude manje od 1 % u zajedničkoj državi?

inače koliko san ja shvatija povijesne knjige i ovaj portal, srbi su ovod klali i ubijali i u jugoslavijama?

Mislimo na bilo koji vid kolektivne mentalne podređenosti na kakvoj se inzistiralo za vrijeme Titove totalitarističke države, odnosno crimen, nametnut s pozicija velikosrpsko-jugoslavenskog, apsolutno antihrvatskog šovinizma, kakav je dominirao Jugoslavijama, ali kakav se i dan danas oživljava, i na kojem pojedinci, ali i čitavi sustavi, neumorno rade.