Na predstavljanju knjige su prisustovali i poznati hrvatski imigrant Zvonko Bušić sa svojom ženom Julienne Bušić.

Ovo je druga knjiga Julienne Bušić.

Razgovarali smo i s nekadašnjim zatvorskim kolegama Zvonka Bušića, s njegovim liječnicima i čuvarima iz zatvora, ali i s obitelji i prijateljima Julienne Bušić, dakle ljudima koji su doista znali nešto o tom slučaju i koji pristali to podijeliti s nama.

Grb Općine Jasenice dodijeljen je obitelji Zvonka i Julienne Bušić za iznimnu žrtvu koju su podnijeli za Hrvatsku.

Sve se počelo ostvarivati u jesen 1976. kada su Zvonko i Julienne Bušić, Petar Matanić, Frane Pešut i Slobodan Vlašić oteli američki putnički zrakoplov TWA 35. Petero otmičara ušli su u avion u newyorškoj zračnoj luci La Guardia, a sa sobom nisu nosili oružje već materijal od kojeg su napravili lažni eksploziv koji su omotali oko svojih tijela.

Zvonko i Julienne Bušić zbog toga su osuđeni na doživotni zatvor, a troje njihovih sudionika na po 30 godina zatvora za otmicu zrakoplova.

To me zaintrigiralo kao ljudska priča rekla je za Dnevno.hr autorica filma koji je naslov dobio prema knjizi Julienne Bušić ' Ljubavnici i luđaci '.

Roman Julienne Bušić posvećen vukovarskim žrtvama masovnog silovanja objavljen je i u engleskome izdanju pod naslovom Living Cells i dostupan je na internetu.

Taj bolan problem dotiče i romansirana priča Julienne Bušić.

Umetanjem tzv. izvornoga dokumenta autorica Julienne Bušić postiže svoj zamišljeni cilj navodi čitatelja na promišljanje, na otvaranje cijele nove lepeza pitanja i problema.

Bio je duhovit, kad je Julienne Bušić poslao u zatvor kartu s natpisom " za novu miss svijeta "?

Sljedeće godine uslijedile su razne akcije od kojih bismo izdvojili organizaciju stand-up komedije Željka Pervana, predstavljanje knjige Tvoja krv i moja Julienne Bušić, javnu tribinu Ovisnosti među mladima te projekt u afirmaciji zdravih stilova života Reci NE ovisnosti povodom obilježavanja Mjeseca borbe protiv ovisnosti u prosincu 2009. godine.

Julienne Bušić i Anja Šovagović pripremaju film o Vukovarkama

Uz to članovi višečlanog stručnog povjerenstva istaknuli su da je kompozicijska struktura i umjetnička vrijednosti romana razlogom za dodjelu Književne nagrade Antun Branko Šimić. Nagradu Julienne Bušić je uručila predsjednica Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne Marina Kljajo Radić.

Prijevod potpisuju Đurđa Vukelić Rožić i Karl Kvitko, izdavač koji se posebno zahvaljuje Julienne Bušić, Terri Chapek i Sanji Knežević u realizaciji ovog projekta, kao i Ministarstvu kulture RH i kanadskom poduzetniku Antunu Kikašu na potpori.

U Londonu se je nalazio 25. studenoga 1976. U pismu upućenu toga dana Julienne Bušić u zatvor u SAD spominje brošuricu svojih tekstova na en gle skom jeziku.

Zbog svojeg čina, davne 1976. godine, Frane ne žali danas jer jedina ideja koju su on, Zvonko Bušić, Julienne Bušić, Pero Matanić i Slobodan Vlašić imali bila je borba za Hrvatsku.

O tome je 12. prosinca 1977. pisao nevistici Julienne Bušić: Neprestano trebam ići kod liječnika (zamisli, rekao mi je da sam obolio jer sam mijenjao krevet), a imam i drugih poslova preko glave. 352 I 28. travnja 1978. iz Londona pisao je Julienne: Ne možeš zamisliti kako sam bio bolestan.

Nema suživota bez istine i pravde kaže Julienne Bušić, prozna spisateljica, esejistica i prevoditeljica, germanistica, suradnica mnogih američkih i hrvatskih časopisa i listova, autorica memoara Ljubavnici i luđaci svjedočanstva postojane ljubavi prema suprugu Zvonku, domoljublju i čovjekoljublju, zatim autobiografskog romana Tvoja krv i moja intimne ispovijesti o istinskom prijateljstvu i ljubavi, te potresnog dokumentarno-biografskog romana o nasilju nad ženama Živa glava.

Priča o supružnicima Zvonku i Julienne Bušić dobila je svoju dokumentarnu filmsku verziju koja je za prijatelje obitelji Bušić premijerno prikazana prošlog četvrtka u 20 sati u kinu Tuškanac, a TV premijera očekuje se ove subote, 9. ožujka u 20 sati na 2. programu HTV-a.

Posebno mi je drago što je na premijeri bilo puno mladih ljudi koje ta tematika zanima - rekla nam je Julienne Bušić.

Već 1972. Zvonko i Julienne Bušić oženili su se u Frankfurtu, a potom su se preselili u SAD, najprije Cleveland, a kasnije Oregon.

Tomislav Marijan Bilosnić na početku predstavljanja knjige pročitao je svoju pjesmu« Uskršnja molitva za Zvonka », a potom govorio o djelu Julienne Bušić, ustvrdivši da ovdje nije riječ o fikciji, već o stvarnosti, jer vrijeme u kojemu živimo treba činjenice.

Čitajući ovu knjigu, uvjerila sam se da je Julienne Bušić iskreni borac za nenasilje nad svim ljudskim bićima ", kazala je Kukavica, napomenuvši kako je riječ o prvom romanu te vrste u hrvatskoj ratnoj prozi.

Ako se može govoriti o olakotnim okolnostima, onda je to dio presude Zvonku i Julienne Bušić, koji je uključio i mogućnost uvjetnog puštanja na slobodu.

Julienne Bušić je to iskoristila i 1990. je pomilovana.

Zvonko i Julienne Bušić osuđeni su na kazne doživotnog zatvora.

Julienne Bušić se nakon oslobađanja 1990. zaposlila u predsjedničkom uredu Franje Tuđmana; na slici s bivšim premijerom Zlatkom Matešom Poslije potpisivanja Washingtonskih sporazuma 1994., izgledalo je da se situacija mijenja, i Tuđman je na sastanku s Billom Clintonom, zamolio Bušićevo prebacivanje u RH.

Tekst »Poziv na dostojanstvo i slobodu« namijenjen je Hrvatima. ] Nakon što su se izvođači te akcije u Parizu predali i bili zatvoreni te suđeni na teške zatvorske kazne, Bušić je s posebnim osjećajem pisao gospođi Julienne Bušić, hrabrio ju i iskazivao joj pa žnju, ali ponekad je progovorio i o sebi.347

Na primjer, slučaj mladih Hrvata nacionalista, Zvonka Bušića, Slobodana Vlašića, Frane Pešuta, Petra Matanića i amerikanke Julienne Bušić, koji su bili idealisti, plemeniti borci za svoju toliko voljenu domovinu Hrvatsku i svoj hrvatski narod od dugogodišnjeg diktatora, ali nisu se držali Božjih zakona, te su platili veliku cijenu za svoja djela