U tom kontekstu sjetili smo se i djela manjeg formata i intimnijeg karaktera, slabo ili nikad izlaganih, našeg velikana Julija Knifera, dostupne zahvaljujući ljubaznosti Ane Knifer, ali i jedne slike Gabrijela Stupice, velikog slovenskog slikara, diplomanta zagrebačke ALU, koja je u Zagrebu od daleke 1965. Dakako, to su po mnogo čemu heterogene jezičke solucije, ali danas su sve ideološke podjele otpale jer je svaki ideološki model jednako valjan, pa ova dva sjajna uratka postavljamo bez ikakva koncepcijske predmeditacije.

Upravo je tome posvećen drugi dio izložbe, u kojem je izložen niz fotokopija najznačajnijih knjiga umjetnika, ali i avangardnih časopisa iz toga doba, poput dobro poznate Gorgone u redakciji Josipa Vanište i Julija Knifera, Maja ' 75. u redakciji Grupe šestorice autora i njihovih suradnika, viđenijih djela Sanje Iveković, Vlade Marteka, Mladena Stilinovića, Gorana Trbuljaka, Vladimira Gudaca i drugih, što se podjednako odnosi na njihove samostalne knjige i na inovativne kataloge njihovih izložbi.

Ovogodišnji selektor, Zvonko Maković, odabrao je poznatoga hrvatskog slikara s boravištem u Parizu, Julija Knifera (1924) za našeg predstavnika na Bijenalu, čiji je izbor već mjesecima prije izazivao brojne polemike u domaćem tisku

Horvat je dinamično komunicirao i s ostalim gorgonašima poput Julija Knifera i Radoslava Putara, a nomadski karakter odveo ga je najprije u Pariz, a potom u Montreal, gdje je 1969. godine postao voditelj Audiovizualnog centra pri Sveučilištu u Montrealu i vrlo brzo se sprijateljio s grupom programera koji su surađivali s umjetnicima privrženima suvremenoj tehnologiji.

Djela Julija Knifera, Đure Sedera, Toma Gotovca, Borisa Bućana i Sanje Iveković nalaze se na restauratorskom odjelu Muzeja suvremene umjetnosti.

Isključiva likovno-estetska preokupacija Julija Knifera u tom razdoblju bila je pokušaj da napravi antisliku.

Serija se sastoji od 12 fotografija (dimenzije promjenljive) na kojima predstavljam radove Gorana Trbuljaka, Sanje Iveković, Josepha Beuysa, Josipa Stošića, Marijana Molnara, Milana Knižaka, Ivana Posavca, Mladena Stilinovića, Borisa Cvjetanovića, rad grupe Irwin, Julija Knifera i rad grupe OHO (Z. P.)

Iz Pariza su u Zagreb dopremljena prvorazredna i neprocjenjiva djela druge polovice prošloga stoljeća i ovih nekoliko godina 21. stoljeća, među ostalim i radovi dvojice naših umjetnika: nedavno preminula Julija Knifera s grafitom na kartonu Meandar, koji je 1999. pariškom muzeju darovala Kniferova kći Ana te Brace Dimitrijevića s djelima Prolaznik kojeg sam slučajno sreo u 11 h09 (1971) i Posthistorijski triptih; majka Romula i Rema (1989).

Izložen je izbor iz korespondencije između Gotovca, Josipa Vanište i Miljenka Horvata te nekoliko radova Julija Knifera i Dimitrija Bašičevića Mangelosa.

Riječ je o izloženim kolažima Julija Knifera, koji dosad ne samo da nisu izlagani nego nisu ni publicirani.

Kriza je ambiciozno zamišljena, u njoj je svojim radovima sudjelovalo 55 hrvatskih umjetnika različitih generacija od Igora Grubića i Antuna Božičevića, Vlaste Delimar, Mladena Stilinovića, Vlade Marteka, Željka Jermana, Nikole Ražova, do sjajnog Karla Paliske, te Julija Knifera.

Maković je u nekoliko navrata u intervjuima objašnjavao po kojoj se unutrašnjoj logici djelo Julija Knifera kopča na temu Bijenala, ali samo su ga trijezni čuli.

Maković više od trideset godina sustavno prati rad Julija Knifera, priredio mu je više izložaba u zemlji i inozemstvu, a prošle godine ga je na 49. Venecijanskom Bijenalu izabrao da zastupa Republiku Hrvatsku.

S Meandrom Julija Knifera, dijelom donacije Dragoslava Damjanovića iz 2005, zaključuje se vrijeme formiranja fundusa Narodnoga muzeja: djela moderne i suvremene umjetnosti stalno se otkupljuju do šezdesetih godina, kada se otvara druga veoma važna institucija u Beogradu Muzej savremene umetnosti.

U razdoblju između 1961. i 1973. današnji je Muzej bio jedno od središta međunarodnog pokreta Nove tendencije, zbog čega se će se u fundusu tadašnjeg GSU-a, uz slikarstvo tog iznimno plodnog razdoblja koje su dijelom svojeg opusa obilježili autori poput Vlade Kristla, Aleksandra Srneca, Julija Knifera, Ivana Picelja, naći i djela Almira Mavignera, Otta Pienea, Victora Vasarelyja, Piera Dorazija, Piera Manzonija.

Poput Otona Glihe ili Julija Knifera, i Demur pripada skupini rijetkih sretnih stvaralaca koji su relativno rano pronašli svoju neiscrpnu temu i formu kroz koju će moći iskazati sve što umjetnik može i hoće reći.

Nakon više izložbi Julija Knifera, odnedavno su u galerijskom prostoru u Parizu ali i na brojnim uglednim svjetskim sajmovima umjetnina poput Frieze Art Fair u Londonu ili Artissime u Torinu, izlagana djela Josipa Vanište, Mangelosa, grupe Gorgona, Mladena Stilinovića, Borisa Cvjetanovića i Vlade Marteka

U kolekciji Centra Georges Pompidou zastupljeno je 13 hrvatskih umjetnika s 50 djela, od Marina Tartaglie, Ivana Meštrovića i Zlatka Uzelca preko Dušana Džamonje, Vlade Kristla, Otona Glihe i Mangelosa do Brace Dimitrijevića i Julija Knifera, čija će djela biti prikazana i na zagrebačkoj izložbi.

Dok sam ja bio zadovoljan nedjeljom provozati roditelje do očeva brata na Vrhovcu ili moga kolege Julija Knifera u Vrapču, pri čemu je tata uživao u mojoj polakoj vožnji (iz opreza) koju je on nazivao ' majestetičnom ', Vojislav Kuzmanović je insistirao na izletima s prijateljima i njihovim suprugama.

Umjetnička djela Josepha Beuysa, Borisa Bućana, Andréa Caderea, Julija Knifera, Zlatka Kopljara i Josipa Vanište dizajnerskom su maštovitošću postala začudni predmeti novih značenja koji će za ljubitelje suvremene umjetnosti i dizajna biti inspirativan i nesvakidašnji podsjetnik na Zbirku MSU-a.

Mnogi posjetitelji zasigurno se slažu s izborom ocjenjivačkoga suda »Glasa Slavonije«, dugogodišnjega medijskog pokrovitelja OLJK-a, koji je ove godine prvi put dodijelio Povelju Julija Knifera za pojedinačno umjetničko ostvarenje.

Stoga ne čudi da su se neki od umjetnika referirali na meandre kao sto su oni Julija Knifera.

Od pripadnika grupe Gorgona (kraj pedesetih, početak šezdesetih godina) koji su se zalagali za nekonvencionalne oblike likovnog izražavanja, mogu se vidjeti radovi Julija Knifera, Josipa Vanište, Marijana Jevšovara i Ivana Kožarića, a od suvremenih umjetnika koji su afirmaciju na hrvatskoj likovnoj sceni doživjeli sedamdesetih i osamdesetih godina, predstavljena su djela Brace Dimitrijevića, Željka Jermana, Igora Rončevića i Duje Jurića.

Pri prvom susretu s monografijom Julija Knifera nametnula mi se rečenica »Knifer kao znak«.

Postav čini desetak grafika i slika značajnih umjetnika poput Ante Kuduza, Miroslava Šuteja, Zlatka Price, Mladena Galića, Julija Knifera i Ede Murtića

Mogu samo reći da sam o Goranu Trbuljaku i Tomi Saviću Gecanu i ja razmišljao kad sam imao taj mandat, ali nisam ih pozvao zbog dvaju faktora - prostora i važnosti Julija Knifera, kojega je trebalo vratiti matičnoj sredini.

Ne iznenađuje što nas gotovo nitko nije prepoznao, osim gorgonaša - Julija Knifera, Josipa Kožarića, pokojnog Radoslava Putara, Dimitrija Bašičevića Mangelosa i drugih.

Postav čini desetak grafika i slika značajnih umjetnika poput Ante Kuduza, Miroslava Šuteja, Zlatka Price, Mladena Galića, Julija Knifera, Ede Murtića, a izložba svjedoči o jakim kulturnim vezama između dviju sredina, očitovanih i kroz prisutnost hrvatskih autora u fondu jedne galerije čija je primarna zadaća bila pratiti kretanja suvremene umjetnosti, bez obzira na geografsku i teritorijalnu podjelu nekadašnje države.

Na izložbi će, dakle, biti pokazana djela Ede Murtića, Ivana Picelja, Vladimira Kristla, Ive Gattina, Julija Knifera, Ferdinanda Kulmera i Ljube Ivančića.

Izložba nastavlja Meandrima Julija Knifera, zatim Pejzažom i Pejzažom rata, te manifestima na drvenim pločama i globusima Dimitrija Bašičevića Mangelosa.