Naobražen Hrvat, koji ljubi svoj narod hrvatski, ne samo rječju nego i činom, valja da pozna sva čuvstva, sve želje, težnje, sve potrebe i sve tegobe hrvatskoga našega seljaka i pučanina.Obrazovani Hrvat treba da se brine i skrbi, kako bi hrvatski seljak imao svoju školu, kamo mu radosna srca valja slati svoju djecu, da sebi za borbu ovoga života steknu dovoljno znanja i vještine, da tim bolje mogu upotrijebiti svu svoju tjelesnu snagu u svoju korist, pravu i trajnu, u probitak svoga sela, i za uhar svoje otadžbine Hrvatske, koja dan danas potrebuje pametnih, razboritih, iskusnih seljaka.Seljaka valja poučavati, bodriti, sokoliti, i junačiti na dobra, plemenita i časna djela Svi oni obrazovani Hrvati, koji dnevno opće s hrvatskim seljakom, a to su svečenici, učitelji, općinski činovnici, zatim umirovljenici vojničkog i građanskog staleža, kojih se desi katkada na selima: neka seljaka kod svake zgode, koja im se nada, ustrajno, strpljivo, nesebično i požrtvovno d o b r u, i s t i n i i l j e p o t i upućuju.Imajmo uvijek pred očima onu: što je bolje seljaku hrvatskome, to je bolje i cijeloj otadžbini Hrvatskoj.Školovani su ljudi zvani, da seljaka na stazu lijepa, pristojna i fina vladanja svraća,, jer dan danas treba da se i pastir uljudno, prijazno i susretljivo vlada.Osobito nam treba našeg hrvatskoga ratara odvraćatiod vječita pohađanja prokletih krčama, gdje se povodom prekomjerna uživanja žestokih pića (alkohola) redovito zbivaju najužasniji zločini, koji unesrećuju za uvijek ne samo pojedinca, nego svu mu porodicu, a bacaju osim toga crnu ljagu na cijeli naš narod hrvatski.Sveta je dužnost obrazovana Hrvata, da sam, gdjegod i kudgod može, svojim ugledom i primjerom prednjači hrvatskome seljaku, da ga svim silama odvrati od gadne dangube, ubitačne besposlice i klete nemarnosti, koje mane uništuju ne samo pojedine porodice, već gdjekad i cijela naša sela, te su uzrokom: da nam našu slavnu i dičnu domovinu, naše sveto ognjište pradjedovsko gomilama napučuju tuđinci i doseljenici iz različitih krajeva i zemalja.Stoga valja svojski i najozbiljnije poučiti hrvatskoga našega seljaka, da nema pod tim nebom ljepšega i ugodnijega života, nego što je život.što ga provodi na svome ognjištu, na svojoj domaji, u Otadžbini svojoj Hrvatskoj: u lijepu, plemenitu i korisnu radu za sebe, za milu porodicu svoju i prekrasnu Otadžbinu Hrvatsku, koja mu kao dobru i vjernu sinu sve od kolijevke do groba u obilju daje i koju je naš neumrli, hrvatske pjesme velikan, Preradović ovako opjevao: