Postao je nakon klasične gimnazije i teološkog studija revan svećenik, a službovao je kao župnik u Kanfanaru, Baratu, Svetvinčentu, Juršićima, Kašteliru, Labincima, Umagu i Petroviji.

Kršten je 23. svibnja u župnoj crkvi u Juršićima.

Osnovnu školu polazio je u Juršićima, gdje mu vjeroučiteljem bijaše revni i vrijedni svećenik Ivan Pavić.

Jože Velikanje otvorio je u Juršićima školu gdje je sam predavao 16 godina, a stanovnici Roverije počeli su svoju djecu slati u školu.

Taj će nam prostor ujedno pomoći da se naša djelatnost razvije u cjelini. lako smo već i ranije imali odjel u Juršićima, on je zbog malog prostora i opreme bio Pula dobiva restauratorski odjel ograničen.

Na Dan škole 25.5. svečano je otvoren i dječji vrtić u Juršićima.

Na spomenike palim borcima u Folima, Smoljancima, Bibićima, Čabrunićima, Juršićima, Režancima i Bokordićima, na centralni križ u Svetvinčentu i Juršićima te na spomenik Ruži Petrović položeno je cvijeće povodom Dana antifašističke borbe i Dana državnosti.

Službovao je u Juršićima (1934 37), Svetom Martinu (Martinski) na Labinštini (1937 47), potom je živio i radio u Puli.

Nakon toga bit će prebačena u prostore OŠ Juršići u Juršićima.

Započela je s radom još davne 1968. u Juršićima, a nakon toga predavala je i u Savičenti.

Službu kapelana obnašao je u Vodnjanu i Juršićima 1922 32., a upravitelja župe Motovunski Novaki 1932 40. Kao hrv. rodoljuba progonili su ga vodnjanski i motovunski fašisti te je 1940. odveden u Avellino.

Talijanske vlasti 1925. g. ukidaju hrvatsku školu u Juršićima.

Što je bilo s nastavom u školi u Juršićima nakon pada Italije pronalazimo zabilježeno u školskom ljetopisu:

Bankoviću pomagao je sve do smrti te je i na prekooceanskom putovanju dopratio njegov lijes kako bi bio pokopan u Juršićima, u Istri.

Školska zgrada u kojoj se i danas odvija nastava u Juršićima talijanske vlasti izgradile su 1932. godine.

Ljubaznošću Državnog arhiva u Pazinu dobili smo također na uvid nekoliko sačuvanih stranica školskog dnevnika iz 1922. godine (dnevnik rada škole u Juršićima za mjesec listopad) iz kojih smo uspjeli razaznati da je školska godina počela 1. listopada, da je učenika bilo puno i da su stoga išli u školu u dvije smjene, da su učenici prva dva tjedna nastave manje izostajali s nastave, ali već do kraja mjeseca broj izostanaka je znatno porastao, osobito u popodnevnoj smjeni (npr. na dan 30. X. s nastave izbiva čak 35 učenika, a 31. X. 21 učenik).

Prvo je oblikovana jedna zajednica koja se nakon nekoliko godina boravka u Juršićima (1965. - 1977.) smješta u Kloštar Ivaniću.

Iz samostana u Brezovici nastala je prvo zajednica u Juršićima, koja je potom preselila u Kloštar Ivanić.

God. 1875. imenovan je kapelanom u Juršićima, gdje je ostao do umirovljenja 1921. Tu je našao materijalno i duhovno zapuštenu zajednicu, u kojoj je energično i sustavno radio na općem i duhovnom obrazovanju mladih, a za njima su se osvješćivali i odrasli.

U Državnom arhivu u Pazinu pronašli smo nazive nastavnih predmeta koji su se podučavali u školi u Juršićima davne 1891. godine.

U Državnom arhivu tražili su zanimljive podatke iz bogate povijesti škole, te pronašli imenike iz 1892. g., a na satovima povijesti slušali priču o Juršićima u doba Josipa Velikanje.

Utemeljen je 10. siječnja 1964. u Juršićima pokraj Pule (Istra).

Hrvatski restauratorski zavod nastao je spajanjem Restauratorskog zavoda Hrvatske i Zavoda za restauriranje umjetnina sa zagrebačkim radionicama i pridruženim radionicama u Juršićima i Ludbregu 1997. godine.

Roverija je kraj od nekoliko sela sa središtem u Juršićima.

Školska godina 1954./55. počela je svečanim otvaranjem osnovne osmogodišnje škole u Juršićima.

Nastala je spajanjem škole u Juršićima sa školama u Čabrunićima i Butkovićima.

Osnovnu školu Juršići u Juršićima posjetili su učenici VI. a i VI. b razreda OŠ Tone Peruška iz Pule.

Tako su već 1970. osnovane i započele djelovati nove Katedre Čakavskog sabora u Pazinu, Labinu, Buzetu, Novom Vinodolskom, Roču, Bujama i u Poreču, dok su idućih nekoliko godina osnovane još Katedre Čakavskog sabora u Barbanu, Juršićima, Opatiji, Puli i Splitu.

Nakon razgledavanja i upoznavanja sa izletištem, prekrasnim pejzažima i njegovim sadržajima, nakratko su se zaustavili u Juršićima, mjestu pokraj Cukrića, gdje su za kraj još jednom nazdravili.

XX. st. do 1914. osnivaju se hrv. čitaonice u Tinjanu (1900), Klani i Mošćenicama (1901), Jurandvoru (kraj Baške) (1904), Srdočima i Cresu (1905), Žminju (pravila potvrđena 1903., počela djelovati 1906), Sv. Vidu (na otoku Krku), Juršićima, Premanturi, Banjolama i Vinkuranu (1906), Svetvinčentu, Lanišću, Belom (na otoku Cresu) i Veprincu (1908), Raklju, Sv. Mateju, Iloviku i Poljanama (1909), Kašteliru i Velom Lošinju (1910), Valturi (pravila potvrđena 1908), Draguću, Sovinjaku, Roču, Kringi, Labinu, Mošćeničkoj Dragi i Matuljima (1911), Zamasku (1912), Cerovlju, Punta Križi i Kaldiru (1913), u Krnici i Pićnu (1914) te u Velom Mlunu, Račjoj Vasi, Sv. Ivanu, Štinjanu (pravila potvrđena 1904) i Barbanu.