Od njegovih preko 600 radova ističu se: Historija književnosti naroda hrvatskoga ili srpskoga; Das Leben der Wurzel de in den slavischen Sprachen; Die Geheimsprache bei den Slaven; Ein Kapitel aus der Geschichte der südslavischen Sprache; Beirträge zur slavischen Syntax; Entstehungsgeschichte der kirchenslavischen Sprache te djelo Život i rad Jurja Križanića.

Tako je ideja političkog i konfesionalnog ujedinjenja svih slavenskih naroda prisutna već kod Jurja Križanića.

Među 2000 poginulih osloboditelja Beča ostalo je ležati i tijelo Jurja Križanića, hrvatskog filozofa, jezikoslovca i političara, čiji je život protekao u nastojanju za zbližavanjem slavenskih naroda i crkvenim ujedinjenjem, zbog čega je niz godina proveo u sibirskom progonstvu.

Zadarski su vatrogasci tako zaprimili dojavu da se u ulici Jurja Križanića na zadarskom Bokanjcu zapalilo osobno vozilo.

Dom tehnike na Trgu Jurja Križanića broj 1 u Tvrđi tijekom ljeta za učenike osnovnih škola organizira brojne radionice.

Najprije je spomenuo Jurja Križanića kao utirača putova i " sanjara " jedinstva kršćana Istoka i Zapada, koji je u svoje vrijeme želio ono što se danas zove ekumenizam - jedinstvo u različitosti.

" Obećao sam mu iz Rusije donijeti pozdrav Jurja Križanića ", rekao je dodavši kako se iz Moskve vratio s darom Nikite Tolstoja Krleži onaj dan kad je veliki književnik umro.

Ćetvrta je cjelina posvećena petnaestogodišnjem boravku Jurja Križanića u Tobolsku, gdje je Križanić poslan na temelju carskog dekreta 1661. godine, zbog â śkrivih riječiâ ť ili možda ogovaranja.

Unutar ove teme prezentirane su i knjige te znanstvene studije o djelovanju Jurja Križanića, i kao teologa i kao mislioca koji je proučavao sve segmente ruskog društva 17. stoljeća - gospodarstvo, religiju, sustav obrazovanja te ulogu i značaj vojske u političkoj strukturi.

U hrvatskoj književnosti poznata su imena nedelišćanskog svećenika i pisca Mihalja Šimunića te Jurja Križanića, župnika u Nedelišću.

Područje Općine bogato je kulturnim i sakralnim objektima (Stari grad Ribnik, župna crkva sv. Ilije Proroka u Lipniku, kapele sv. Petra u Gornjoj Stranici, Obrh rodno mjesto poznatog znanstvenika Jurja Križanića).

Istodobno u rimskim znamenitostima otkrit će nam tragove mnogih Hrvata koji su živjeli i djelovali u Rimu od Julija Klovića, Franje Petrića i Jurja Križanića do Bartola Kašića, Ruđera Boškovića i mnogih drugih.

Jučer u 21 sat, u Ulici Josipa Jurja Križanića u Zadru, nakon dojave o nasilju u obitelji, alkoholizirani 44 - godišnjak je štapom i plinskim revolverom prijetio policijskim službenicima koji su došli na intervenciju.

Operativno komunikacijski centar PU zadarske sinoć je u 21 sat dobio dojavu kako je u Ulici Josipa Jurja Križanića u Zadru pijani 44 - godšnjak pred djecom napadao suprugu.

Stare karte, gravure i slike prezentirane na izložbi Moskva 17. stoljeća očima Jurja Križanića pokušavaju dočarati izgled grada, njegovo planiranje, arhitekturu i duh.

Na temelju analize popisa rukopisne baštine i naslova prvotisaka sačuvanih u crkvenim i samostanskim knjižnicama diljem Hrvatske (od kojih su najznačajnije zbirka knjižnice katedrale u Zagrebu, knjižnica dubrovačkih dominikanaca, te osobne zbirke istaknutih književnika poput Marka Marulića, Ivana Stojkovića ili Jurja Križanića), autor primjećuje da je najveći dio ovih knjiga nabavljen u vrijeme ili neposredno nakon njihove pojave u javnosti.

Oleari), fototipijama moskovskih zdanja, ali i faksimilima radova Jurja Križanića iz fundusa Ruskog državnog arhiva starih spisa.

»Ekumenski pokret je u biti proročki pokret, Isusova velikosvećenička molitva, a proročku riječ izrekle su osobe proročke vizije, poput Jurja Križanića, biskupa Strossmayera, ali i suvremenika Ivana Goluba koji »sluti da će se jedinstvo dogoditi«, istaknuo je dr. Krešimir Šimić, pastor Evanđeoske pentekostne Crkve u Osijeku.

Sa 06.10. otvorena je dvorana za predavanja, pčelarski štand, pčelarska poučna staza sa društvenim pčelinjakom i u planu je izgradnja botaničkog vrta sa raznim medonosnim cvijećem, te šetnjica Jurja Križanića poznatog pisca, skladatelja, politologa, teologa, filozofa i svjetskog putnika. (Kristjan Fabina)

Prelaskom na digitalnu tehnologiju na telefonskoj centrali promjenjeni su telefonski brojevi u službama Ureda državne uprave u Karlovačkoj županiji na lokaciji Karlovac, Jurja Križanića 11. Na navedenoj lokaciji nalazi se Služba za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, te Služba za gospodarstvo

Svoju živost i snagu ćemo dokazivati velikim gospodarskim projektima, svoju ćemo europsku pripadnost očitovati našom tisućljetnom kulturom i kršćanskom ekumenom za koju su se Hrvati oduvijek zauzimali, od velikih intelektualaca Hermana Dalmatina i Augustina Kažotića, od Ivana Stojkovića do Ivana Česmičkoga, od Marka Marulića do Jurja Križanića, od Jurja Strossmayera do A.

Bezidejna hrvatska stranačka politika nije Hrvate smjela staviti pred najsudbonosniju odluku u njihovoj povijesti i prvu takvu odluku u svijetu, koji je nedavno nepovratno globaliziran i u kojemu je Europa bez ideje o tome, što treba poduzeti sa sobom. [ Stoga nisam mogao odoljeti ni misli da se u naslovnicu knjige Hrvatska 2012. umetne slika čovjeka s idejom, Hrvata Jurja Križanića, ali ni potrebi da se ozbiljan broj stranica knjige posveti ideji i praksi samoupravljanju i nesvrstanosti, ideji i praksi jednog drugog Hrvata, u kojemu se rodila spasonosna ideja bijega Hrvata iz unitarizma i totalitarizma, koje je on sam bio uveo u Hrvatsku. ] (Kraj)

Hrvatski isusovci vrlo su rado sudjelovali u misijama Družbe Isusove diljem svijeta, a neki od njih, poput Nikole i Ivana Ratkaja, Ferdinanda Konšćaka ili Jurja Križanića, ostavili su vrlo bogate zapise, ali većim dijelom i danas još neobrađene.

Osim zgrade Glavne straže muzeju je dodijeljena i tzv. Kuća Brožan na Trgu Jurja Križanića.

Nekadašnjom Patkinom ulicom (Ulica Josipa Bösendorfera) povezana su dva glavna tvrđavska trga Trg Sv. Trojstva i Trg Jurja Križanića koji je tijekom vremena mijenjao svoja imena (Crkveni, Jezuitski), a od 1946. nosi ime svećenika Jurja Križanića.

U nekim slučajevima pretumačivanja opće kulturne povijesti u nacionalnu, kao kod Jurja Križanića ili Filipa Vezdina, navodnog " oca hrvatske indologije ", taj je proces poprimio oblike koji odaju karikaturalne razmjere ideološke korupcije u nišama hrvatskog akademskog pogona.

Na sjevernoj strani Trga Jurja Križanića pored župne crkve isusovci su 23. ožujka 1729. u svojoj rezidenciji u Tvrđi (današnja zgrada Doma tehnike) osnovali Prvu, isusovačku klasičnu, gimnaziju.

U zapadnom dijelu Tvrđe nalazi se Trg Jurja Križanića.

Specijalizirao je ekumensku teologiju na temu Jurja Križanića u Frankfurtu.

Ona se na našoj povjesnoj magistrali u sklapanju međunarodnih ugovora i političkih paktova manifestira još od davne Pacta convente iz godine 1102. i poklanjanja kraljevske vlasti mađarskom kralju Kolomanu, kojemu hrvatski redovi i staleži povjerovaše da ćemo u personalnoj uniji s Mađarima skladno kohabitirati kao taubeka dva. Ta se naivnost kreće i od onoga našeg veledušnog ratovanja 1389. na Kosovu Polju protiv Turaka, u kojemu smo bezglavo ginuli za tuđe interese; od one viteške bitke hrvatskog bana Emerika Derenčina na Krbavskom polju 1493., u kojoj Turke dočekujemo na otvorenom bojnom polju, umjesto da ih napadnemo podmuklo iz zasjede; od onoga tragičnog sabora u Križevcima 1526., kada hrvatsko plemstvo uzima za vladara tuđinca Ferdinanda Habsburgovca, koji će ih tobože braniti od Turaka, umjesto da biraju svoga vladara Krstu Frankopana; od onoga nesretnog sabora 1527. u Cetinu, kada Habsburgovce biramo za hrvatske kraljeve, koji vladaju i dave Hrvatsku do godine 1918; od onoga junačkog juriša u sigurnu smrt Nikole Šubića Zrinskoga 1566. u Segetu, umjesto da lukavo spasi vlastitu glavu i živote hrvatskih ratnika; od onoga besmislenog ratovanja hrvatskih vojnika 1632. u Bečkome Novom Mjestu, kad su podmuklo pozvani u pomirljivu audienciju u Beč, a onda podlo gurnuli njihove glave pod carsku i kraljevsku sjekiru; o onoga somnambulnog lutanja polihistora i misionara Jurja Križanića po Rusiji 1671., gdje širi utopističke ideje panslavizma i slavenske uzajmnosti, a Hrvatima savjetuje da se odreknu vlastita nacionalnog imena i da se nazovu Moskovitima; od onoga brzopletog prihvaćanja od hrvatskih staleža Pragmatične sankcije 1712., koja je rezultirala centralizmom i ungaro-germanizacijom čitave zemlje; od romantičkog vođe ilirskog pokreta Ljudevita Gaja, koji odbacuje politički kroatizam grofa Janka Draškovića i širi paslavizam, pa se i on odriče hrvatskog imena u korist imaginarnog pojma ilirzma; od one proklete Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868., koja postaje legitimnom osnovom za mađarsku eksploataciju i mađarizaciju Hrvatske; od onih jugoiluzija Josipa Jurja Strossmayera, koji sanja o utopističkom jedinstvu srpskog pravosavlja i hrvatskog katolicizma, pa se i on odriče atributa hrvatski u korist novoga jugoslavenskog imena; (I tako su se svi naši velikani odrekli svoga konkretnog subjekta za volju apstraktne cijeline - M. Krleza); od one herojske pustilovine Eugona Kvaternika, koji s naivnim pouzdanjem u pomoć francuskog cara Napoleona III. diže 1871. Rakovačku bunu, koju austrijski kordoni sa srpskim kraišnicima ugušuju, a njega iz zasjede ubijaju; od one maglovite i lunatičke Krfske deklaracije i ulaska Hrvatske u Državu Slovenaca, Hrvata i Srba, odnosno 29. listopada 1918. u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, kada nas zahvaća elementarno povjesno zlo; od Trumbićeva kukavičkog potpisivanja Rapalskog ugovora između Kraljevine SHS i Italije 1920., u kojemu talijanskoj iridenti dariva Istru, Cres, Lošinj, Lastovo, Zadar i Rijeku i koji srlja u čaršijske marifetluke bjelobradog Cincara Nikole Pašića, sve dok ga lukavi Baja kao ministra vanjskih poslova podmuklo ne izigra i namagarči; od političkog kapitulanstva Stjepana Radića i njegova ulaska 1925. u beogradsku kraljevsku vladu, kada u beogradskom manežu pleše s kraljicom Marijom srbijančicu a kralju Vitezu Aleksandru, koji ga nakon atentata posjećuje na smrtnoj postelji u Zagrebu, ljubi ruku; od one fantomske Meštrovićeve skulptorske inspiracije Vidovdanskog hrama, kao simbola snage i pobjede jugoslavenstva; od onoga kupinečko-čaršijskog sporazumštva Vlatka Mačeka, koji lakovjerno nasjeda na cincarsko-srpske protokolarne trikove Dragiše Cvetkovića o punoj autonomiji Banovine Hrvatske; od onoga Pavelićeva somnambulnog povlačenja u svibnju 1945. prema zapadnim Saveznicima, u naivnom uvjerenju da će hrvatske izbjeglice, vojsku i civile prema Ženevskim konvencijama o ratnim zarobljenicima velikodušno prihvatiti i da ih ne će izručiti u klaonicu krvožednim Titovim srbokomunistima, da se nad nevinim žrtvama izdovolje; i na kraju, do ovog eurofidestičkog puta prema Europskoj uniji, na kojemu nikako ne možemo spoznati, da ova romantična europska žar ptica, koja kruži nad našom stvarnošću, nije ništa drugo nego obični lešinar, kojega smo često nad našim povijesnim stratištima bespomoćno promatrali.