Prvo se kratko navode glavni izvori Njemačkog kaznenog prava i njihova međusobna hijerarhija uz posebnu obradu tzv. Radbruchove formule, koja analizira odnos između pozitivnog i prirodnog prava, pomoću koje su Nijemci kažnjavali za zločine počinjene za vrijeme nacističkoga režima; nakon toga kratko su obrađene i metode tumačenja kaznenog zakona (doslovno tumačenje, gramatička, sustavna, povijesna i najvažnija teleološka metoda); utjecaj presuda viših sudova na presude nižih sudova; tripartitna struktura kaznenog djela koja je i odredila daljni tijek izlaganja u knjizi (a) Tadbestand: zakonski opis kaznenog djela - actus reus i mens rea - objektivni i subjektivni dio bića kaznenog djela, b) Rechtswidrigkeit: protuprtavnost i odsutnost opravdavajućih razloga, c) Schuld: krivnja i odsutnost ispričavajućih razloga); osnovna načela (načelo zakonitosti, zabrana analogije, zabrana retroaktivnog djelovanja zakona i iznimke, zaštitna svrha kaznenog prava, zaštita temeljnih pravnih interesa, načelo krivnje, zastara); načelo vladavine prava (utjecaj ustavnih normi i načela na kazneno pravo), odgovornost pravnih osoba, maloljetničko kazneno pravo, podjela kažnjivih djela na Verbrechen (zločin, kazneno djelo) kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora od minimalno godinu dana i Vergehen (prijestup, povreda morala) za koja se može izreći novčana kazna i kazna zatvora do jedne godine.