Kan. 9. Tko kaže da treba osuditi obred Rimske crkve da se tihim glasom izgovara dio kanona i riječi pretvorbe; ili da se mise trebaju slaviti samo na narodnom jeziku; ili da se voda ne smije dodavati vinu u kaležu koji se prinosi zbog toga jer je to protiv Kristove ustanove, neka bude kažnjen anatemom [ usp.

Kan. 29. Tko kaže da onaj koji je poslije krštenja pao, ne može po milosti ponovno ustati; ili da izgubljeno opravdanje može ponovno zadobiti samo po vjeri i bez sakramenta pokore, kao što je to do sada ispovijedala, čuvala i učila sveta Rimska i opća Crkva, poučena od Krista Gospodina i njegovih apostola, neka bude kažnjen anatemom [ usp.

Kan. 6. Tko kaže da nije u čovjekovoj vlasti hodati vlastitim zlim putem, nego da zla djela isto kao i dobra čini Bog, ne samo dopuštajući ih, nego uistinu i stvarno tako da su ona prava njegova djela, kako Judino izdajstvo tako i Pavlov poziv, neka bude kažnjen anatemom.

Rim 5,5 ] i u njima ostaje, ili pak da je milost kojom bivaju opravdani samo Božja naklonost, neka bude kažnjen anatemom [ usp.

Kan. 22. Tko kaže da opravdan može bez posebne Božje pomoći ustrajati u primljenom opravdanju, ili da to s njom ne može, neka bude kažnjen anatemom [ usp.

Kan. 7. Tko kaže da su sva djela učinjena prije opravdanja, bila ona učinjena zbog bilo kojeg razloga, zaista grijesi i da zaslužuju Božju srdžbu; ili koliko god netko jače nastojao da se pripremi za milost, toliko više griješi, neka bude kažnjen anatemom [ usp.

Kan. 1. Tko kaze da po Božjoj zapovijedi, ili kao potrebno za spasenje, svi i pojedini kršćanski vjernici moraju primiti presveti sakrament euharistije pod obje prilike, neka bude kažnjen anatemom [ usp.

Tko bi pak mislio ili učio drugačije od ovih dekreta: neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 15. Tko kaže da su ključevi dani Crkvi samo za odrješivanje a ne i za vezanje, te da zbog toga svećenici rade protiv svrhe ključeva i protiv Kristovog ustanovljenja dok nalažu pokornicima kazne; i (tko kaže) da je umišljaj da vremenitu kaznu većinom treba još izvršiti, nakon što je snagom ključeva oproštena vječna kazna, neka bude kažnjen anatemom [ usp.

Kan. 14. Tko kaže da zadovoljština, kojom pokornici otkupljuju svoje grijehe po Kristu Isusu, nije čin štovanja Boga, nego ljudski običaj koji zamračuje učenje o milosti i pravo štovanje Boga, pa i samo dobročinstvo Kristove smrti, neka bude kažnjen anatemom [ usp.

1. Tko kaže da je ljudski razum tako neovisan, da mu vjera od Boga ne može zapovijedati: neka bude kažnjen anatemom. 2. Tko kaže da se božanska vjera ne razlikuje od naravnog znanja o Bogu i moralnim stvarima, i zbog toga da ona nije potrebna za božansku vjeru, kako bi se vjerovalo u objavljenu istinu zbog autoriteta Boga objavitelja: neka bude kažnjen antemom. 3. Tko kaže da božanska objava ne može biti vjerodostojna po vanjskim znakovima, te da zbog toga ljudi moraju biti pokrenuti k vjeri samo unutarnjim privatnim iskustvom ili nadahnućem svakoga: neka bude kažnjen anatemom. 4. Tko kaže da se čudesa ne mogu dogoditi, te da zbog toga sva izvješća o njima, pa i ona koja se nalaze u svetom Pismu, treba smjestiti među priče ili mitove; ili da se čudesa nikada ne mogu sa sigurnošću spoznati, niti se njima može ispravno dokazati božansko porijeklo kršćanske religije: neka bude kažnjen anatemom. 5. Tko kaže da prihvaćanje kršćanske vjere nije slobodno, nego da ono nužno slijedi iz dokaza ljudskog razuma; ili da je milost potrebna samo za živu vjeru, koja djeluje po ljubavi [ usp.

Gal 5,6 ]: neka bude kažnjen anatemom. 6. Tko kaže da je jednako stanje vjernika i onih koji nikada nisu došli do jedino prave vjere, tako da katolici mogu imati ispravan razlog, da suzdržavanjem pristanka dovedu u sumnju (svoju) vjeru, koju su pod crkvenim učiteljstvom već primili, dok znanstvenim dokazima ne riješe (pitanje) vjerodostojnosti i istinitosti svoje vjere: neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 3. Tko kaže da se obred i primanje posljednjeg pomazanja, koji obdržava sveta Rimska crkva, protivi mišljenju apostola Jakova te da ga zbog toga treba mijenjati i da ga kršćani mogu prezirati bez grijeha: neka bude kažnjen anatemom [ usp.

Kan. 9. Tko kaže da sakramentalno odrješenje svećenika nije čin suda, nego samo čista služba izjavljivanja i objavljivanja da su oprošteni grijesi onome koji se ispovijeda, samo ako vjeruje da je odriješen, ili (tko kaže) da svećenik ne odrješuje ozbiljno, nego u šali; ili tko kaže da za ispovijed pokornika nije potrebno da ga svećenik može odriješiti, neka bude kažnjen anatemom [ usp.

1. Tko kaže da u Božjoj objavi nema istinitih, i u pravom smislu riječi otajstava, nego da se sve vjerske dogme mogu pravilno obrazovanim razumom shvatiti i dokazati iz naravnih principa: neka bude kažnjen anatemom. 2. Tko kaže da se ljudskim znanostima treba baviti tako, da se njihove tvrdnje mogu zadržati kao istinite, makar se protivile objavljenom učenju, i da ih Crkva ne može zabraniti: naka bude kažnjen anatemom. 3. Tko kaže da se može dogoditi, da se dogmama koje je odredila Crkva, u skladu s napretkom znanosti, nekada mora dati smisao drugačiji od onoga kako ga je shvaćala, i kako ga Crkva shvaća: neka bude kažnjen anatemom.

1. Tko niječe jednog pravog Boga, Stvoritelja i Gospodara vidljivoga i nevidljivoga: neka bude kažnjen anatemom. 2. Tko se ne stidi tvrditi da osim materije ne postoji ništa: neka bude kažnjen anatemom. 3. Tko kaže da Bog i sve stvari imaju jednu te istu supstanciju ili bit: neka bude kažnjen anatemom. 4. Tko kaže da su ograničene stvari, kako tjelesne tako i duhovne, ili barem duhovne, proizašle iz božanske supstancije, ili da sve biva očitovanjem ili evolucijom božanske supstancije, ili konačno, da je Bog opće ili neodređeno biće, koje određujući samoga sebe uspostavlja općenitost stvari u zasebne rodove, vrste i pojedince: neka bude kažnjen anatemom. 5. Tko ne ispovijeda daje Bog iz ničega napravio svijet i sve stvari koje se nalaze u njemu, i duhovne i materijalne, u čitavoj njihovoj supstanciji, ili tko kaže da Bog nije stvorio (svijet) (svojom) voljom, slobodnom od bilo kakve prisile, nego da ga je stvorio takvom nužnošću kao što nužno ljubi samoga sebe, ili tko niječe da je svijet sazdan na Božju slavu: neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 4. Tko kaže da prezbiteri Crkve, za koje blaženi Jakov potiče da ih treba dovesti da pomažu bolesnika, nisu svećenici zaređeni od biskupa, nego po dobi stariji u svakoj zajednici, i da zbog toga pravi djelitelj posljednjeg pomazanja nije samo svećenik: neka bude kažnjen anatemom [ usp.

Kan. 1. Tko kaže da je potvrda krštenih dosadan obred, a ne istiniti i pravi sakrament, ili da nekada nije bio ništa drugo nego neka vrsta kateheze u kojoj bliži mladosti iznosili pred Crkvom razloge svoje vjere, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 13. Tko kaže da se djecu koja prime krštenje ne smije ubrajati među vjernike jer nemaju čin vjere, te da ih zbog toga treba ponovo krstiti kada dođu u godine razumijevanja, ili da je bolje izostaviti njihovo krštenje nego li krstiti samo u vjeri Crkve one koji nemaju vlastiti čin vjere, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 6. Tko kaže da sakramenti Novog saveza ne sadržavaju milost koju označavaju, ili da ne daju samu milost onima koji joj ne stavljaju zapreke, nego da su oni samo vanjski znakovi milosti ili opravdanja primljenog po vjeri, i neki znakovi kršćanske vjeroispovijesti, po kojima ljudi razlikuju vjernike od nevjernika, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 10. Tko kaže da se svi grijesi učinjeni poslije krštenja opraštaju ili postaju laki, samim sjećanjem na krštenje i vjerom, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 6. Tko kaže da pokršteni ne može izgubiti milost, makar i htio i koliko god griješio, osim ako ne bi htio (više) vjerovati, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 8. Tko kaže da se sakramentima Novog saveza ne podjeljuje milost samim činom (ex opere operato), nego da je za dobivanje milosti dovoljna sama vjera u Božje obećanje, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 13. Tko kaže da se mogu prezirati primljeni i prokušani obredi Katoličke crkve, koji su uobičajeni kod svečanog podjeljivanja sakramenta, ili da ih djelitelji mogu bez grijeha po svojoj volji izostavljati, ili da ih bilo koji crkveni pastir može mijenjati za neke nove, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 7. Tko kaže da pokršteni po samom krštenju postaju samo dužnici vjere a ne i sveukupnog Kristovog zakona, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 12. Tko kaže da djelitelj koji je u smrtnom grijehu ne slavi i ne podjeljuje sakrament, premda se držao svega bitnoga što spada na slavljenje i na podjeljivanja sakramenta, neka bude kažnjen anatemom.

5. Tko niječe da se po milosti Isusa Krista našega Gospodina, koja se podjeljuje u krštenju, ne oprašta krivnja izvornog grijeha, ili tko tvrdi da ne nestaje svega što ima pravi i istiniti smisao grijeha, nego kaže da se to samo briše, ili da se ne uračunava, neka bude kažnjen anatemom.

Kan. 4. Tko niječe da se za potpuno i savršeno oproštenje grijeha traže tri čina kod pokornika kao materija sakramenta pokore, naime pokajanje, ispovijed i zadovoljština, koji se nazivaju tri dijela pokore; ili tko kaže da pokora ima samo dva dijela, to jest strah nametnut savjesti nakon priznanja grijeha i vjera primljena iz evanđelja ili odrješenja, kojom netko vjeruje da su mu po Kristu oprošteni grijesi, neka bude kažnjen anatemom [ usp.

Kan. 6. Tko niječe da je sakramentalna ispovijed ustanovljena i da je ona potrebna za spasenje po Božjem zakonu; ili tko kaže da je način tajnog ispovijedanja samo svećeniku, što je Katolička crkva od početka uvijek obdržavala i obdržava, strana ustanovljenju i Kristovoj zapovijedi te da je ona ljudska izmišljotina:, neka bude kažnjen anatemom [ usp.

Kan. 9. Tko niječe da su svi i pojedini Kristovi vjernici, obaju spolova, kada dođu u godine rasuđivanja, obvezatni pričestiti se svake godine barem o Uskrsu, prema zapovijedi svete majke Crkve, neka bude kažnjen anatemom.