Najte kaj zameriti, nemrem ja protiv sebe.

kakav štos? što tebe muči? nemam ti vremena za tvoje muke i insinuacije, neću te educirat na blogu o onome za što i meni samoj i drugima ljudima treba čitav život, a onaj tko je i ovdje imao vremena za te, njega nisi držao vrijednim? hajd mi ostaj lijepo u zdravlju i veselju i naj kaj zameriti.

bok, dragec, naj kaj zameriti. samo te malo ogovaramo.: cerek:: love:

Pa reko, nemam ti kaj zameriti, če bi te ko štel počastiti sramota da odbiješ darak, no samo naj doma kakvu životinju donesti.

Nema im se kaj zameriti, jer ak negde nisi dobro došel ne preostaje ti nego okrenuti se i bez pozdrava odmagliti u nove pobjede.

A ako se ne budem slagao onda ću to i reći i najte kaj zameriti jer ovo je samo razmjena mišljenja i nema ništa lošeg u tome da svatko ima svoje.

Naj kaj zameriti, ali vi žene ste emotivnije i sentimentalnije, pa pokušavate naći ljubav života kao da je to nešto što svakog čeka iza ugla.

Od " najte kaj zameriti " principa pa do " ionako niš od toga " rezignacije, je čisti idiotizam jer upravo zato jer to radnici ne rade ni nitko drugi ništa ne radi.

Neminovno. p. s. uvijek me zanimalo da li je stvar samo u kilometraži, ili nećem trećem? elem, i mi sada živimo kao da se ništa ne dešava dok u isto vrijeme netko u Somaliji stradava; ljudi u Zagrebu su pili kavice u vrijeme dok su se ljudi u Gospiću provlačili između protupješadijskih gdje je ta granica dopustivosti? kojom dubinom identičnosti društvene zbilje moraš biti zahvaćen? smije li se uopće ovdje pisati na blogu dok je itko na ovoj umornoj kugli nesretan? a zakon viška vrijednosti neosporno uči da bi da netko može uživati netko drugi morao nagrabusiti pozdrav, i najte kaj zameriti:))))

za sve je kriv onaj Feuerbach:) mislim da je tu ključno ovo što si naglasio je li raj na zemlji ostvariv ili nije, i to s jedne strane programatski, a s druge i činjenično; korištenje riječi Raj možda mnoge bode u oči pa bih ovdje, pokorno javljam, skrenuo pažnju na jedan filozofsko-politički koncept koji me se istinski dojmio a to je onaj dobrog vojaka Švejka umjeren napredak u okvirima poretka po logici neprijatelj mog neprijatelja moj je prijatelj Pavuna lupa po konzumerizmu, površnosti, političkom i medijskom establishmentu što mora se priznati nije loše, ali kako njegove riječi i argumentacija (govoreći isključivo u okvirima citiranog intervjua) djeluju bajkovito jer smo izvježbani pomicati kuglice na računalu u odnosima uzrok-posljedica-uzrok-posljedica, postavlja se pitanje: s kime i kako? volio bih znati: ili je Zajedno još jedan primjer ispraznog busanja u prsa ili se radi o mreži koja misli i nadasve radi ozbiljno, temeljito i svestrano još su kasnih četrdesetih po selima žene (koje nisu smjele ni muževima reći da idu na ćelijski sastanak) videći samo devetinu sante leda proglašavali flundrama; shvaćam ja to da se danas svakoga tko nije middle of the road odmah proglašava ludim, ali ta konspirativnost sigurno nije slučajna, jer kako je još Iljič kazao a vjerujem da baš to istinski one koji su danas u sedlu brine glave će nam/im doći mangupi iz vlastitih redova:))) i zato mislim da Pavuni i pavunama treba dati šansu da u današnjoj šumi magova, cirkusa i proroka ispucaju svoje adute a to da li mi njih razumijemo nažalost je manje bitno; razumjeli smo ziher sve za koje smo glasali na izborima jer ne bi inače za njih glasali pa vidiš do kuda je došlo:))) ionako bude to sve netko drugi rešil za nas, tako da taman za kojih dvadesetak godina (nakon kiše dolazi sunce) možemo uživati u teško zasluženoj penziji, dotle gemišt sim prosvjed tam, a ako onda počnu umjesto pečenih piceka s neba padati ljubav, sklad i ataraksija, tim bolje pozdrav, i najte kaj zameriti:)

Sluša rasprave na Saboru i tu bi imal kaj reči i zameriti, ali gradonačelniku Gračanu, koju mu je čestitke za stoti, prvi uputio, već u petak, 19. ožujka, nema kaj zameriti.

volio bih znati koji su to zdravorazumski kriteriji koji objektivno određuju veličinu nekog narodnog sina, evo ja ću niže pokušati ponuditi neke:))) sistem u kojem smo živjeli bio je čardak ni na nebu ni na zemlji, tempirana bomba potfutrana svačijim kreditima kako bi se iznutra kupio socijalni mir a izvana neutralnos odnosno nemanje ruskih baza; to što je narod živio bolje od primjerice bugarskog ili rumunjskog nipošto nije bila stvar gospodarskog uspjeha već davno patentirane opisane politike koju je primjerice kasnija sanaderovština samo nastavila s drugim ideološkim obrascem; da je netko bio formirana ličnost sa petnaest godina nije ništa novog, ili smo zaboravili priče o kuhanim svinjskim glavama s tavana? meni je to isticanje neospornih vrijednosti onog sistema prilično sporno, a vjerujem i da mnogome posjetitelju one nisu neosporne; do jutra bismo mogli nabrajati dobre i loše strane toga sistema (kao i mnogokojeg), jer ispada da se jedan Johnny, Brecelj, Divljan ili Rundek (kao za mene prilično veliki sinovi naših naroda i narodnosti) u stvari nisu imali protiv čega buniti (a bunt je bio osnov njihove priče, zar ne?); svijet je prilično komplicirana pojava, pa se kod bacanja kamena uvijek postavlja upitnost onoga koji će to učiniti prvi; kao što su nekome jednoć cvale ruže tako ta činjenica nipošto ne znači da je svačiji povrtnjak bujao, evo i gospon Jima kao najdelikatniji dio Stoneove trilogije posebno me fascinirao onaj dio o kralju guštera u kome on, kao neosporno jedan od najvećih anarhista svih vremena šest puta prije smrti odlazi kome (?) odvjetniku kako bi sredio vlastitu oporuku daleko smo mi od te Jamerike i njihovog shvaćanja stvari, možemo se truditi hračkati na nju i oponašati one koji su to činili desetljećima prije nas (gospon Jim, na primjer), ali osim što priča s potkivanjem žaba ne pije vodu, valja još istaći i to da s ove strane Stiksa neće biti sretne zajednice u dolini suza dok ne proradi koncept odgovornosti u tom smislu jedan štiklec iz kasnih osamdesetih, besmrtna knjiga velikog Bogdana Bogdanovića Mrtvouzice donosi nam nezaboravnu epizodu u kojoj njega, kao neposlušnika u odnosu na Miloševića, moraju napasti svi opštinski komiteti sk od Ljiga do Vranja, pa tako u nekom Požarevcu, Aranđelovcu, ne znam više, ustaje neki čovjek i komunista i na temu odgovornost za javno izrečenu reč deklamira: drugovi, ja sam električar, i ja kad pogrešim ode glava pozdrav, i najte kaj zameriti

Ova humana spoznaja (Barbara, najte kaj zameriti) plod je HRT-ova inteligentnog shvaćanja zabave kao aktivnosti u kojoj se bezrazložnim cerekanjem i neshvatljivom razdraganošću nekolicine sudionika želi postići to isto kod svih onih koji tu čudnu pojavu promatraju.

" najte mi kaj zameriti " - sistem

Mala mi da fajercag (a ne ko onaj pederčina, vrak mu strinu jebi), ja si pripalim, fala, najte kaj zameriti, još jemput fala, i tak, vratim se ja u svoju fotelju i dimim ko ona parna lokomotiva, kaj sam ju več spomenul.

Naj kaj zameriti, ali to je moje mišljenje.

kaj reć? sve je bilo okej, samo kad sam ja predlagala Bugenviliji za zakusku janjetinu i odojka kak je i običaj na izložbama v našemu klubu, ona meni da sve mora biti zdravo i eko. i najte kaj zameriti mislim. moslavački kolači su me impresionirali. tete i stričeki blogeri kaj su došli iz daleka su me impresionirali. i tetec s kuruzom na strateškoj lokaciji. i stric s nove bez kamere. i cure s fotačima. ni karaoke nisu bile loše. meni maljčiki nekak najbolji. tu si zgibam doljnje zglobove. i teta alenka i čičina i šainova koja nema veze s ovim ali ima mesečno cca 50 somova plus sve povlastice. pa kad su je pitali kak to ženska tulko love spizdiš mesečno ona je rekla da nemre živeti od zraka. i zato je lepo vratiti se ugodnom. i trkaćim rukavicama. i toplim bojama: crnoj i beloj. živeli

Mistagog, drago mi je da ti je drago; već sam mislila da se nekaj srdiš na me Ostaj mi dobro i naj mi (se) kaj zameriti

da li je moguće ne pripadati (posebno ako u džepu nemaš niti za kartu za avion), to sam ja htio načeti, a ne prežvakavati tko je kriv za rat, najbolje je to rekao jedan dečko iz Lapca dok smo prije par godina čavrljali na nekom derneku; vidiš, sad pijemo pivu a da smo se našli prije deset godina pucali bi jedan na drugoga:)) ma, naravno da su uvijek krivi njihovi a ne naši, pa tko bi bio lud tvrditi drugačije:))) to ja gore i tvrdim, da htio-ne htio uvijek ako ne postaješ naš postaješ njihov zato Tunis uistinu nije daleko od Plitvica, samo što se tuđe nevolje dešavaju drugima a nevolje (i još gore: nedjela) se uvijek dijele na njihove i naše, to je ostalo nezamijećeno? zato ću i ja ponoviti: masa kada je protiv u pravilu je u pravu (sve do trenutka dok to protivljenje ne pređe u rulju i linč), ali kada je za, onda teško mene su sociološku fenomenologiju puno više podučavali Strummer i Štulić (ne velim da sam išta naučio) nego oni bradonje iz pretprošlog stoljeća (kod kojih me posebno odbijalo što njihovi sljedbenici tako hektično inzistiraju da svi moraju misliti isto, brrr), ali ne mogu ne primijetiti kako je misao o tome da ljudi da bi preživjeli ne biraju društvo briljantna i u tome je point: osuđujući druge, mi se ponašamo kao da su oni živjeli u laboratoriju, u nekim idealnim uvjetima, a u stvari su se borili za svaki dah i čas kao davljenici i utopljenici pred navalom mraka, zla i skakavaca; žalosti me to da Švejka nitko ne ističe na svojim zastavama (što vijore, kapi s oboda), a boljeg načina borbe protiv mašine ja do sada nisam zamijetio, ili netko jest? pozdrav, i najte kaj zameriti

ma u stvari ova teta i nije daleko od istine, samo bi problemčić trebalo okrenuti naglavačke pa pitati: kada bi bilo tko u blogosferi (bez obzira na spol) imao priliku istodobno mlatiti na nekom drugom mjestu neku ozbiljnu lovu (pa još i bez puno motike), bi li to batalio i dalje se tu klatario? e ako bi to netko stvarno napravio, kapa dolje, eto jurodiva rajo:))) ja, kao i obično, ne znam odgovor za sebe, ali ću iskreno priznati da mi miris love ne bi bio stran; a dotle ću se ovdje klatariti, najte kaj zameriti

N1, cura iz Potoka (nema se kaj zameriti, svakom se desi, pogotovo nakon načekavanja kraj staze i rastrganosti da za sve stigneš nastupiti) druga vježba je popravila rezultat naravno 45,48 da, plus 10 za ključ na gumi hmm cure prešišale ste nas u bodovima za 0,53 sek čestitam Starom Čiću.

Danas njegovo negdašnje postojanje i u hrvatskom jeziku dokazuju dvije čestice za poticanje: neka i (kajkavska) naj (naj dojde, najte kaj zameriti).

treba čitati, a to implicira šutnju i razmišljanje od nekoliko sati u kontinuitetu, heeej? često se sjetim Krležine mantre sve sam ja to napisao, ali nitko ne čita eto kandidata za našeg Mulischa, ne kažem da je on taj, ali ima ih, u svakom stoljeću naše ubave književnosti bar po jedan ili je možda problem u tome zašto d a n a s nemamo Mulischa? možda zato što, da bismo do tuda došli, treba pisati i pisati i pisati knjige (iako, budimo iskreni, od toga se u ovoj krčmi baš i ne da bog zna kako živjeti), a ne po kampanjama raspravljati o tome tko se vruć ladne vode napio ili tko je korporativni plaćenik:))) na koncu, da nije štiklec u onom otac filonacist i majka Židovka, pa tko će kod nas to spojiti, barem u domaćim inačicama? p. s. ako se ja ne sjećam bijelih miševa, ostale su mi u pamćenju dvije legendarne Mulischeve rečenice o tome da 1. su Hiroshima i Auschwitz, kako god okreneš, najveći trijumf znanosti 2. će fundamentalizam nestati kada svaki Al Zawahiri dobije svoj hladnjak i LCD? ili su ipak bijeli miševi? pozdrav, i najte kaj zameriti:)))

tanak sam na ovom terenu, ali ne dvojim da je jedna od vrhunskih misli ona koja naglašava sposobnost slušanja; kako nadići maske i ljušture i naći ono što je istinsko i nepatvoreno teško, ali ne i nemoguće; zapravo kakva se vrlina, jelenskih mi rogova, u tom fenomenu individualnosti krije, pa da se k tome tako nedvosmisleno i neumorno teži?:)))) ne dvojim da u povijesti možemo naći svakojakih primjera zloupotrebe: negirajmo individualnost kako bismo pod krinkom kolektiviteta upravljali drugima, ili obrnuto: divinizirajmo individualnost kako bismo razbili svaki kolektivitet negdje sam pročitao briljantnu misao o tome da je apsurd suvremena svijeta taj što Europa više ne vjeruje ni u što, a Islam previše vjeruje u jedno nekako mi sva ta postmodernistička hajka na kolektivitete danas izgleda dobrano instrumentalizirana: razbijmo sve i ostavimo pojedinca samog na vrhu brda, da bismo ga lakše opljačkali, jer svaka odrednica tog pojedinca bit će nam tek balvan na našem putu do višeg profita vjerojatno je, kao i u svemu, rješenje u pronalaženju razumne mjere pozdrav, i najte kaj zameriti

zanimljivo, @upit; i ja sam primijetio to napadno dizanje postotka sa curama (posljedično sam sretan što sam odrastao Tada a ne Sada), ali ga ipak u dobroj mjeri pripisujem i godinama; onda sam gledao nepatvoren izgled a sada gledamo fasadu; možda je problem u tome što smo svjesni da iza velebnih fasada ne mora biti lijepa unutrašnjost kako fasade sugeriraju (a izgled uvijek, ma kako zamaman bio, bar malo doživljavamo ispraznošću), a onda te sugestije nije niti bilo, pa je spoznaja bila neuvjetovana slažem se i s tezom o kozmetičkoj promjeni devedesetih, ali ako prihvaćamo jednobitnost boga, kako onda možemo sebi pripisivati svojstvo potpunog shvaćanja stvari; ako je bog bog, valjda zna bar malo više od nas kada je u pitanju ukupnost spoznaje? i konačno, nije mi jasna ona teza s početka o tome kako iz jednog divljenja izvući pravilo o tome da su sva divljenja uperena onome što se ne razumije; to je kao da sam na sam hazjajinov rođendan 2007. izjavio temeljem one Mandžine partije iz Amsterdama da je bolji od depresivnog patuljka, a vidi sad:) pozdrav, i najte kaj zameriti:) p. s., i da svakako, nema ustaša ni partizana nema komentara; šta će ti ovaj Wagner crni Ilija, zar si i u operu moro da ideš? e, šta sve čovek ne mora da uradi zbog razbojnika

Nemojte kaj zameriti ali rebalans bu prošel i bez nas.

Najte kaj zameriti i lijep pozdrav svima

Lijep pozdrav i nemojte kaj zameriti.

Imajte se lijepe; najte kaj zameriti, puno Vas pozdravlja uvek Vaš, Štijef Loborec.

Toliko za danas i nemojte kaj zameriti