Kapi Kise, k ' o Bogom dane, te nebeske Suze Radosnice Nebo ih oplakuje, a One mu se vrate, skoro uvijek kao Pobjednice I Grlo je moje, nocas evo suho, utoli mi Zedj, dozu Zivota pokloni Usne svoje vrele, barsunaste, socne, na moje, poput Sladoleda prisloni

prosli vikend nas je osmero bilo na srednjem velebitu. lokacija: ljubicko brdo - bozin kuk. marko (vucinic), martina, iva i perica su dosli u petak, a anita, davorin, orsat i ja u subotu ujutro. kampirali smo na livadi pod bozinim kukom i uzivali. vrijeme nas je posluzilo, osim par kapi kise u subotu navecer. - - penjali smo u raznim kombinacijama. nisam bas tocno polovio tko je popeo sto. okvirno, u pitanju su bili rigoletto, heraklion, lizerazu (tako bar kaze perica " ubi me ako znam sto penjem " matijevic, a radi se smjeru odmah desno od herakliona), baccio a la nicotina (il tako nesto, ide po desnom rubu glavnog masiva), il gigetto i jos jedan cije ime ne znam (al ' znaju vucinic-kratofil. smjer kombinira 3 cuga, abseil, 2 cuga, ide na prvi manji stup u bozinom kuku, pa onda na vrh). iz il gigeta smo bacili oko na novi smjer koji ide par metara desno od njega. gledano sa strane, cini se da je mjestimice malo tezi od il gigeta, ali u granicama razuma. - - vrlo ugodan vikend. posebna zahvala ide davorinu za njegovo " dvotaktno oto-motor kuhalo " koje nas je hranilo, i kulinarski entuzijazam koji je iskazao spravljanjem deserta u vidu topljene cokolade s bananama. orden hrabrost-ludost-upornost-proci-cu-ja-to-slobodno-il-izginut dodjeljujem aniti za tri uzastopna pada u prvoj duzini il gigeta, a najspektakularniji potez vikenda izveo je sportsko-plesni par marko vucinic - iva kastela. iva se naime zavukla u pukotinu pod previsom. marko ju je spanao i spanao, a iva je lupala glavom u strop i lupala. stvar je spasio perica uzvikom " marko, ubit ces ju ": o) - -

To su prve kapi kise koje sam vidio u tri mjeseca koliko sam ovdje.

Desno, dolje, lijevo, naprijed... otvara svemire nove... poslije ostaje tisina i kapi kise na dlanovima i licu... sve to a tek je osam i pol...

I danasnjim jutrom se spustam niz uspavane kapi kise na proplanke udobne neizvjesnosti.

razlivena tinta i kurpne kapi kise sto kroz moju kozu dise jos jedan dan i onda nikad vise do sljedeceg susreta naseg sad kad kaplje i zadnja kap prolivene tinte po papiru bjezim daleko sto dalje obecao si obecala sam ja vjerujem jos i sad vjerujem zauvijek odlazim u samocu mira trazeci izgubljeno djetinjstvo nekog izgubljenog hira i mirim se sad sa sobom sama u tami nekog praznog svijeta ostavljam iza sebe sve nocne more boli, uzasno boli srce sto voli prazno je ne prolazi zelim umrijeti skupljam posljednje atome snage gledam stare slike i oci nasmijane oprastam se sa zadnjim tragom ljubavi u sebi trcim daleko i borim se s crnim andelom u sebi jos jedna krupna suza dotice moje usne i pada duboko u moje srce osjecam kako upija se u moju kozu kao i tvoj miris sto ga nosis zauvijek rekao si zauvijek i ja sad vjerujem

Razlivena tinta i kurpne kapi kise sto kroz moju kozu dise

.. mrak... tisina me okruzuje... ja u tisini svoje sobe... osluskujem kapi kise koje padaju na moje prozore... ostavljaju za sobom trag.. pozelim da sam vani... da padaju na mene.. da ne budem sama.. neznam ni sama koliko sam vremena provela razmisljajuci o tome kako je zivot nekada tezak, a ljubav bolna... kako i same uspomne bole.. ono sto cuvas duboko u sebi, skriveno u dubini duse, u najskrivenijem kutku srca.. zasticeno.. ono sto te uveseljavalo, sto te cinilo sretnom.. sada je dio proslosti, razlog tuge.. razmisljam... o tvojim rijecima.. dal da vjerujem?? bojim se pitanja, bojim se odgovora.. bojim se boli.. pitam se gdje si mi, s kim si.. znam da si s njom.. nema veze.. pitam se nedostajem li ti, mislis li na mene.. na nas.. na one noci koje smo proveli skupa.. sate.. dane.. mislis li na mene, na moje gluposti, moja smijanja?? pamtim tvoje rijeci.. ono sto si mi rekao.. zelim vjerovati u to.. strah me.. najteze je sto moram sutjeti... bilo je.. ostalo je zakljucano na mjestu gdje smo postojali.. gdje sam te imala.. i gdje si ti imao mene.. najteze je sto nesmijem spominjati.. radi sebe.. sto neznaju meni bitniji ljudi.. tesko je skupiti dovoljno snage i sama prijeci preko necega sto titra u nama samima.. tesko je smijati se, a biti tuzan.. koliko je zapravo jak covjek da bi se smijao i dok mu je najteze?? znam to.. zelim izaci van.. na kisu... dok nebo place da placem i ja... ali ostajem u tisini svoje sobe.. sama.. mraku... i dok kapi kise klize nis staklo, dok nebo dijeli svoju tugu, placem i ja.. suze klize nis dubinu moje duse, kraj moga srca, zaboravljenoga.. za njih idu vjetrovi srece toliko lazni, a opet uvjerljivi... zatomljujem tugu, cuvam uspomenu, dizem glavu... i smijem se...

.. zar vas ne deprimira ova kisa?? sve mi je nekako tuzno.. pusto.. tiho... samo cujes kapi kise kako udaraju o prozore.. samo to.. tisina oko mene.. tipicna jesenska pustos... tek dolazeca jesenska pustos... bas me deprimira.. sve sto pozelim je da mu se uvucem u krevet kasno navecer i zaspem grijuci se uz njegovo toplo tijelo.. u tisini.. da ga ukradem i da se vrijeme zaustavi samo za nas.. za zaledim stvarnost i obiljezim taj tren u sebi.. sacuvam.. volim te..

U jednom danu promine se 4 godisnja doba - jutarnja kava uz tmurni oblak, dorucak uz dvi kapi kise, a o podne paklene vrucine i temeperature koje su opet zapalile sume na sjeveroistoku grada..: ((Ali jesti triba tako da je odlazak u nabavu namirnica jos jedan novi izazov za mene.. Podsjeca na nase supermarkete samo sto australski megalomani i ovdje su dosli do izrazaja.Shopping je nalik dugometraznoj setnji i upoznavanju polica sa sarenim artiklima koji kao da vas zovu - ready, steady, cook - vjerovatno zato i postoji problem pretilnih u ovoj zemlji..

Ove kapi kise sto mi cijeli dan lupkaju po prozoru cine me jos depresivnijim.

" Djava odnija prisu, ima plaze 350 dana u godini... " - bio je lakonski komentar na sve one koji su se cudili zasto ne trcim na plazu izmedju kapi kise i refula burina i zamisljao sam jedan divni dan u studenome kad cu oko 8:30 po srednjeeuropskom vremenu graditi kule trokatnice u pijesku dok se vecina onih s kojima sam pricao tromo vuce na posao u koloni po Zvonimirovoj ulici u maglom obavijenom i hladnom Zagrebu.

I kad tisuce zvijezdica saji nocu I kad milijun kapi kise pad po krovu I kad vjetrovi potresu sve sume ovog svijeta Moje srceko ce uvijek jedan otkucaj vise imati Za tebe Za tvoj pogled bisernih ociju Za tvoj uzdah zlatnih usana Za tvoj poljubac ruzinih latica Za tvoj zagrljaj njeznih pahulja Za tvoj dodir beskarajnih ljubavi I kad nemirne noci me ulove I kad sunca na nebu ne bude I kad rijeke presuse I kad vjetar vise ne zapuse Moj osmijeh ce i dalje titrati Za tebe Za svaki miris ljubavi koji si mi pruzio Za svaki sjaj oka koji si izamio Za svaki krik srece sto si mi udahnuo Za svaki treptaj tijela koji si potaknuo Za svaku nesebicnu gestu koju si mi uzvratio

Kada se ositis podiljen izmedju jave i sna, kad te ruka bola povuce do samoga dna. zaviri kroz prozore srca, tamo cu biti ja, moj osmijeh sacuvan u kutku tvog sjecanja... Kad ti slane kapi kise kliznu niz obraze, kad zamnom shvatis sve svoje poraze, kad te samoca slomi, i tuga u dusu kroci, pogledaj u ogledalo sudbine, i vidjet ces tad moje oci... Kad ti poslijednja njeznost sklizne sa dlanova, kad shvatis neizvijesnost svih svojih planova, poslusaj muziku noci, ne misli mnogo na nas, poslusaj jecaje vjetra, cut ces tad moj glas... Kad shvatis da je za sve daljine potreban jedan korak, kad ti se zivot bez mene bezvrijedan i gorak, skloni paucinu zaborava sa naseg neba u snu, Zatvori oci,

Zaboravljam suze u kapi kise na svojoj postelji...

Cudno... vjetar je nosio ceznju za daljinom.... Nosio je moj osmjeh tebi... nekom dalekom a nekom bliskom, u nadi da ce ga taj neko prepoznati u kapi kise sto mu vjetar donese...

U subotu, nakon sto smo ustanovili da se one tri kapi kise nece pretvoriti u nista vise od toga, zaputili smo se svatko na svoju stranu - Shvaja i Tihac u neki neopremljeni smjer ne znam gdje, a ja i Pintar u laganicu - Velebit Express...

Gledam komada koji u pol 8 ujutro, u nekom iznosenom koznom kaputu polako koraca cestom, mirno pusi i ne dozivljava kapi kise koje se tu i tamo sjure put dolje.

Vrijeme nas je posluzilo taman da stignemo abselati prije prvih kapi kise, ali je na kraju i ostalo na tih nekoliko kapi.

U kapi kise na listu mrke smokve svecanost ljeta trajala bi stoljeca i sunce nikad ne bi silazilo iza golih smezuranih brda.

- Kao more sto se njise, kao kapi kise, kao vjetar sto lagano puse, kao zaljubljene duse, kao sto srce voli i za ljubav moli, kao sto sunce sja, tako te volim ja - Klecim ispred slike tvoje, suze kvase lice moje.

No tih par kapi kise su zanemarive u usporedbi sa vremenom koji je imao Ully Werner, europski blagajnik i clan predsjednistva europskih Blue Knights-a, kojeg je cijelim putem od Beca do Zadra pratio njegov privatni kisni oblak.

Vidim oblaci su se pojavili, a i vec je palo nekoliko kapi kise kad sam se vracala sa faksa, i bas sam zeljela pokisnuti...

Boke mozete lako snimiti i u kuci, upalite svjetla koja inace koristite za dekoraciju bozicnog drvceta, kapi kise na prozoru ili kapi vode na bilo kojem staklu, iluminirane kakvom svjetiljkom ili blicem, sljokice, sve to vam, kao dio kompozicije, ako je van fokusa, moze dati jako zadovoljavajuce boke rezultate

Sad je nesto malo mutljavo opet i cak je par kapi kise palo ali to nije nista u odnosu kako je bilo svo ovo vrime.

Kad bi u kapi kise vidjela suncanu stazu I pozeljela potrcati bosih stopala..

Samo tisina i kapi kise po rijeci.

Kapi kise su hladile uzarenu kozu..

Rekla sam sebi, nikad vise nemislim lijat suze kao kapi kise, sjecam se jastuk bio je mokar svaku noc, mislila sam da ta bol nikad nece proc.

I ne samo da djelujemo jer ni djelovanje samo i iskljucivo ne ispunja smisao nasega postojanja kao sto ni iskljucivo obozavanje neba ne ispunja smisao nasega postojanja kao svijesnih bica.Vec da dusom uzivamo isto tako u ljepoti.Ako je bilo kakova iskljucivost nesto sto netko zeli smatrati svojim osobnim ili zajednickim smislom to je zabluda.Jer ni po prirodi biti zemlje ni po prirodi biti neba i njihovoj svezi kao cijeline nema mjesta nikakovoj iskljucivosti.Tko iskljucivost upotrebljava kao duhovni i filozofski alat kojim ce razumijevati sebe i svijet taj moze samo sijati destrukciju oko sebe.Iskljucivost na bilo komu nivou kad omili svjesnu bicu cini jedino to da udaljava to bice i od biti njega samoga, biti zemlje i biti neba.Je li i jedan atom, molekul ili pak kristal bilo koje materijalne faze sam za sebe? Ili im je u bit ugradjen princip kojim se spajaju sa onima kao sto su oni pa grade svu ljepotu i raznolikost svoje kolektivne pojavnosti a bez da i jedan gubi od svoje pojedinacne smislenosti i osobitosti? U kapi kise sto iz oblaka pada molekuli vode su u zajednistvu i parcijalno su makro sustav kojim manipuliraju prirodne sile, gravitacija, vjetar.No kad kap padne i milijarde drugih kapi isto tako na tlo kroz kojega oblik takodjer djeluju sile, kapi ce se spojiti u potocic, planinsku brzicu i napokon u jezero ili more Sustav sastavljen od necega moze se kao iskljuciv samo privremeno interpolirati iz vremena no on se ne moze izvuci iz opceg konteksta ukupnosti sila, vremena prostora.Priroda destruktivnosti iskljucivosti krije se u tomu sto iskljucivost podrazumijeva izdvajanje iz opceg stanja i tijeka pa su naruseni smisao postojanja iskljucena sustava a i cijelog sustava iz kog je pod sustav iskljucen.I jedini princip koji je isti i u materiji i duhu jest princip teznje da se pod sustavi, forme pojavnosti uslovno interpolirane, nastoje spajati po harmonicno i kauzalno uredjenu skupu sila.Jer i materijom a i duhom vladaju na izgled razliciti a u naj dubljoj biti isti harmonicno u sustav uredjeni skupovi sila i u konacnici sasvim jedan skup sila.A sasvim moze biti izvjesno da je na poslijetku rijec o istom i jednom harmonicnom skupu sila koji nam se zbog nase pozicije u materiji cini razlicitim u svojoj pojavnosti.Sama priroda i sva suptilnost toga skupa sila kojega nazivamo Bogom, no Bog nije samo ukupan sustav sila, nama su ne dokuciviBog bi mogla biti samo svijest u proteznosti Univerzuma koja manipulira skupom sila.Ali ne bih se slozio da ta nedokucivost proizlazi iz ne savrsena znanja i ne mogucnosti da u sebi osvjestimo sva znanja koja postoje.Jer jos se nije rodio covjek koji moze sve sto je znato osvijestiti u sebi i to uciniti djelatnim u smislu daljnega proniknuca u ono sto je jos za shvatiti i otkriti.Dakle ne drzim da je sve samo u kvantumu znanja.A mnogi mozda drze da je tako.Postoji naime mogucnost da je ono sto treba saznati beskrajno na strijeli vremena kao sto jest i cijeli UniverzumS toga je bit ce Bog beskrajan.Mislim da procesom saznavanja ne umanjujemo Boga vec ga samo vise ostvarujemo i li vam preslikavamo u materiji.Kolicina informacija potrebnih za neko hipoteticno apsolutno prosvjetljenje osobe je beskonacna i nama pojedinacno jednostavno ne usvojiva.Osim ako se ne dogodi prodor u pravcu sazimanja tih znanja? Eventualno bi sazeti skupine informacija znacilo izvuci iz njih esencije one objektivne te ih koristiti kao osnovne opeke nekog novog pojmovnog nacina razmisljanja.Takav nacin razmisljanja imao bi svoj smisao samo u nekom opce filozofskom nastojanju da se shvatimo u opcem kontekstu Svijeta i Univerzuma a bio bi ne primjeren nasem sadasnjem ili buducem u opce konkretnom nacinu zivota u kome se konkretnim informacijama rjesavaju nase tekuce potrebe.Takav pristup, gradnje opceg pojmovnika koji pliva odvojen nad konkretnim zivotom, cini mi se da podrzavaju Budizam i Hinduizam kao filozofije i u nekoj mjeri cini mi se da sam u pravu.No postavlja se pitanje korektnosti sinteze elemenata pojmovnika.Korektnosti u odnosu prema samoj biti prirode i nas kao integralnog dijela te prirode.Ako se ikada i nacini takav pojmovnik za sasvim pojmovni nacin razmisljanja o nekim aspektima realnosti drzim da ce moci biti vjerodostojan i djelatan samo ako bude interpoliran iz realnih istinitosno vrijednih konkretnih informacija, ma koje vrste.Te da ce to biti posao za informaticare novog doba koji ce biti njihov naj veci zadatak pod nebom.Nesto pout pravljenja ogromne pojmovne enciklopedije sa milijunima novostvorenih pojmova.Cini mi se da i religije i znanost imaju tu ambiciju, gradnje takovog pojmovnika.No zbog tradicionalnoga samoljublja i mjere iskljucivosti u svakog od ta dva saznajna ustroja nema uspjesne sinteze toga pojmovnika.Bez prozetosti medju sobom oba ta saznajna ustroja nema pojmovnika.Drzim da do danas nema filozofije koja je dorasla opcem zadatku stvaranja harmonicnijega Svijeta.Osnovno mjerilo validnosti i kvalitete filozofije jest sto je to sto je njena posljedica u realnosti po kvalitetu zivota osobe, naroda, civilizacije i mega civilizacije.Tek takav pojmovnik kao nova filozofija moze donijeti novu Renesansu nasem ljudskom rodu i omoguciti masovni prodor svijesti na vise vrhunce od danasnjih