Za razliku od vršnjakinja, one su imale pravo na banane, naranče, čokoladu i putovanja glamuroznim kapitalističkim zemljama.

dvojica Franje (Šeper i Kharić) bili političari, više svjesni vremena u kojem se nalaze, smjestili crkvu u okvire u kojima zapravo prava kršćanska crkva treba biti - baviti se evangelizacijom a ne politikom. ne smijem zaboraviti kako vjernici u Hrvatskoj (zapravo Jugoslaviji) iako nisu imali ista prava kao vjernici u kapitalističkim zemljama imali su veća prava nego vjernici u ostalim socijalističko-komunističkim državama ako čovjek nije bio u partiji mogao je slobodno ispovijedati vjeru i uzeti godišnji za Božić.

Lučić smatra da nostalgičari nisu u pravu kada stalno ponavljaju kako se u socijalizmu zemlja izgrađivala jer je to vrijeme kada se gradilo u cijeloj Europi, a u kapitalističkim zemljama čak i bolje i kvalitetnije.

U svim kapitalističkim zemljama dozvoljava se, štoviše potiče se, da svoje sebične materijalne interese širiš dokle te volja, što uključuje eksploataciju drugih ljudi, ništa normalnije od toga.

I nemoj reći da u notorno kapitalističkim zemljama postoji socijalni sustav sa socijalnim programima i pomoći itd.

U kapitalističkim zemljama Juga država je sila pomoću koje lokalne eksploatatorske klase imaju prevlast.

Izbjegavajući raditi poslove koje država u suvremenim kapitalističkim zemljama radi, naše su vlade svojski radile ono čime su državne vrhuške ekonomski pokopale socijalizam kao održiv sustav: grčevito su nastojale zadržati u rukama kontrolu nad poduzećima, pravo da im postavljaju podobne direktore, politički određuju " najbolje " pravce razvoja, biraju " najbolje " partnere za privatizaciju, stranački procjenjuju kad neka tvrtka treba ići u stečaj, a kad u sanaciju...

U praksi se, dakako, potpuna deregulacija nigdje nije mogla provesti te se neoliberalizam u praksi zapravo uvijek primjenjuje samo do određene mjere, koliko to objektivne okolnosti dopuštaju (npr. koliko to dopušta pritisak odozdo), a zapravo je općenito pravilo bilo da se neoliberalne reforme provode vrlo diskriminacijski, prema interesima jedna pravila za velike korporacije, druga za obične ljude (to je načelo socijalizam za bogate, kapitalizam za siromašne, koje se bjelodano vidi u sadašnjoj financijskoj krizi), jedna pravila za bogate i moćne zemlje, druga za siromašne i slabe zemlje (npr. prve smiju imati subvencije 2 u poljoprivredi, druge ne iako se neoliberalizam u teoriji žestoko protivi svakom obliku subvencije, tj. miješanju države u gospodarstvo), jedna pravila kad sve ide po planu, a druga kad zagusti (upravo se svako malo događaju nacionalizacije i državne intervencije u gotovo svim kapitalističkim zemljama ugroženima krizom iako su u doba kad nema krize takve stvari anatema u neoliberalizmu) itd.

Gospodarski rast u doba neoliberalizma nije uspio nadmašiti čak ni razdoblje krize kejnzijanskog kompromisa u 1970 - ima, usp. npr. za Francusku prosječni godišnji rast od 4,10 % u 1970 - ima prema 1,72 % u 1990 - ima7. U 1970 - ima je došlo do velike krize u kapitalističkim zemljama, odnosno do krize tadašnje prevladavajuće ekonomske prakse kejnzijanizma.

@robin-ud Postoje hrvatski građani koji su učili kapitalizam u europskim kapitalističkim zemljama i koji nemaju opisanih problema jer su apsolvirali da je nemoguće trošiti ono što nemaš.

U Švedskoj je bilo nekoliko bljeskova individualnih autora koji su veliki u svjetskim relacijama, no nikad nije bilo kontinuiteta jer animacija nije nosila novac kapitalističkim zemljama i teško je naći nekoga tko bi uložio ako to država neće.

Po Marksu, eventualna socijalistička revolucija u carskoj Rusiji imala bi istorijsku legitimnost ukoliko bi bila iskra koja će upaliti vatru socijalističke revolucije u najrazvijenijim kapitalističkim zemljama Evrope.

Drugim rečima, tek pod uticajem emancipatorskog nasleđa najrazvijenijih kapitalističkih zemalja, koje bi u socijalističkoj revoluciji došlo do svog punog izraza, revolucija u nerazvijenim kapitalističkim zemljama mogla bi da poprimi karakter socijalističke revolucije.

Što se tiče humanističke legitimnosti Oktobarske revolucije, ona je omogućila besplatno obrazovanje za sve, što je dovelo do iskorenjivanja nepismenosti koja je u carskoj Rusiji iznosila preko 80 % stanovništva; opštu i besplatnu zdravstvenu zaštitu; punu zaposlenost, osmočasovno radno vreme i humanizovanje radnih uslova; podjednako vrednovanje rada muškaraca i žena (što ni danas ne postoji u najrazvijenijim kapitalističkim zemljama); sticanje prava glasa i drugih političkih prava od strane žena; obezbeđivanje besplatnog stanovanja

U vodećim kapitalističkim zemljama, zahtjev za " totalnim ratom " stimulirao je važne promjene u proizvodnim snagama (postrojenja, strojevi, energija, rad, tehnologija, itd) i ekonomskim odnosima među društvenim klasama.

To je nezamislivo u čistim kapitalističkim zemljama...

Umjesto da ukažu na prave uzroke " bijele kuge " u najrazvijenim kapitalističkim zemljama, njih " zabrinjava " natalitet gastarbajterske populacije koja je svedena na " prljavu radnu snagu " i ima status " niže rase ".

da pojasnim - 1 % svjetskog stanovništva drži 50 % svjetskih dobara a ljudi u nekad uzornim kapitalističkim zemljama danas se bune protiv ovakvog kapitalizma, nezaposlenost je sve veća a jaz između bogatih i siromašnih je sve dublji dakle - nešto ne valja dalje u krizi su spašavane privatne banke od novaca poreznih obveznika - bankari sve bogatiji - raja sve siromašnija dalje - ključne industrije u tvojoj vrloj americi (financije, farmaceutika, prehrana, vojna ind... su u rukama vrlo uskog kruga ljudi (koji naravno financiraju političare koji onda naravno donose zakone po željama...) a šest korporcija posjeduje 50 vodećih tv kuća koje naravno neće progovoriti o nakaradnosti takvog poretka u americi broj siromašnih i beskućnika naglo raste a gdje god je amerika uvela svoju " demokraciju " ostali su građanski ratovi... propale industrije... gomile mrtvih.... i naravno, crpljenje njihovih resursa od te divne amerike american way

Ta istina se svakodnevno potvrđuje u najrazvijenim kapitalističkim zemljama Zapada, posebno u SAD-u.

Ključno je da je isti pogrešan od samog starta jer se od samog početka nije uklopio u postojeće uvjete hrvatske svekolike društvene i, posebno, ekonomske, zbiljnosti. Visoka inozemna zaduženost, niska stopa zaposlenosti, nepovoljna investicijska klima i dr. posljedica su neadekvatnog ekonomskog uvezenog neoliberalnog modela, formiranog u razvijenim kapitalističkim zemljama, koji se nikad nije adaptirao na tranzicijske uvjete u Hrvatskoj.

U razvijenim, normalnim kapitalističkim zemljama država osigurava odgovarajuće uvjete za poslovanje, a na privatnoj je inicijativi da održava postojeće poslove i da ih dalje razvija.

Profit i interes vlasnika dolaze u kapitalističkim zemljama uvijek na prvo mjesto - ispred onog što građanima izgleda logičnim.

Prilog tome bile su i vijesti o uspjesima sovjetskog stočarstva, gdje se navodi kako je tempo obnove stočnog fonda " znatno brži nego u kapitalističkim zemljama.

Konačno možemo pogledati i dugoočekivani trailer za film Belle du Seigneur u kojem glavne uloge tumače Natalija Vodjanova i Jonathan Rhys Meyers. Belle du Seigneur ekranizacija je istoimenog romana Alberta Cohena objavljenog 1968. godine u jeku revolucionarnih pobuna mladih u Francuskoj i drugim kapitalističkim zemljama.

Kapitalistički progres osakatio je ljude kao biološka bića i na taj način je doveo u pitanje sposobnost biološke reprodukcije naroda koji žive u najrazvijenijim kapitalističkim zemljama.

Što se tiče poticaja, dobivaju ih seljaci u svim kapitalističkim zemljama, ali " gospodin novinar " ne može dokučiti zašto.

Gotovo nestvarno djeluje podatak kako je jedini nepolitički i ideološki neprofilirani tekst na stranicama BL - a bio posvećen velikoj materijalnoj šteti koju su uzrokovali požari na jugu Francuske, prilikom kojih je stradalo oko 150 ljudi.Kada je o ostalim europskim kapitalističkim zemljama riječ, vijesti iz njih bile su sporadične, uglavnom jednake socijalno-gospodarske tematike, kao i u slučaju najvećih sila zapadnog bloka.

Ostala proturječja, kao što su proturječja između ostataka feudalne klase i buržoazije, između sitne seoske buržoazije i buržoazije, između proletarijata i seoske sitne buržoazije, između nemonopolističkih i monopolističkih kapitalista, između buržoaske demokracije i buržoaskog fašizma, među kapitalističkim zemljama te između imperijalizma i kolonija, uvjetovana su ovim glavnim proturječjem ili pak ono na njih utječe.

Ne zaboravimo da iako realne plaće čine jednu desetinu ili jednu dvadesetinu plaća u naprednim kapitalističkim zemljama, programi strukturne prilagodbe (SAP-ovi) povećavaju cijenu osnovnih dobara za kućanstvo na cijene poput onih u razvijenom kapitalističkom svijetu.

Takve ideje, razložno se tvrdi, izgledaju iluzorno i u većini današnjih zapadnih zemalja i u zemljama poput naše (iako u razvijenim kapitalističkim zemljama, zbog stoljećâ indoktrinacije i internalizacije kapitalističke logike razmišljanja ni izborna opcija, osim u zemljama poput Grčke i nekim drugim iznimkama, ne izgleda realnom).