Možda zato što sadrži nepoćudne radnje i tvrdnje, za razliku primjerice od onog smeća koje se zove " Brisani prostor " i u kojem Goran Milić radi propagandu najodurnijim desničarskim skupinama pod kapom nebeskom?

Ma dajte, Vita jelo (i zeleni bore), na ovakav način se može " izvrtanjem teza " i " dociranjem " diskreditirati svaka izgovorena riječ pod kapom nebeskom.

Ničeg novog pod kapom nebeskom u 21 sindikalnoj točki/zahtjevu, pogotovo ničeg revolucionarnog i ničeg radikalnog tu nema, a bogami nema niti ičega što bi pridonijelo izlasku Hrvatske iz duboke duštvene i gospodarske krize.

smisao posta od nečega i nije samo sam u sebi tj. da bi nas ojačao u odbacivanju napasti, nego je više u odricanju u korist drugoga. to znači da ako sam se odrekao alkohola, duvana, slatka, itd. da sve to košta neke novce i da barem toliko dadem onome potrebitijem. u tajnosti, da ni on ne zna tko mu je dao. ako pri tom uspijem izbjeći oholost sam pred sobom tj. sam o sebi mislit... jesan dobar jesan dobar... nema većeg zadovoljstva ni užitka pod kapom nebeskom. seks? ni blizu.

Zato ih nećete čuti da time gnjave svoje sugovornike, kao što ih nećete vidjeti na zavičajnim skupovima gdje javno sline o sebi i o svome gradu kao o nečemu najboljem pod kapom nebeskom.

Nema pod kapom nebeskom zahtjeva i ucjene koje mi nećemo prihvatiti, da bi netko za nas rekao neku dobru riječ i podupro naše molbe.

Za razliku od prosječna čovjeka koji u cijelome životu može izbrusiti stav oko desetak njemu važnih pitanja, multipraktik iz Buzeta o svemu je pod kapom nebeskom i saborskom uvijek imao svoje mišljenje.

Svijest ima, do kojeg stupnja ima " samosvijest " ergo identitet je pitanje, kao sto je i pitanje kako se sve to skupa definira i tko definira (naime covjek definira).... no medjutinzi, neovisno od toga, ne vidim razlog da se bilo koje sentinent stvorenjce, pod ovom kapom nebeskom, instrumentalizira.

sve ima svoje vrijeme, svaki događaj pod kapom nebeskom.

Niš novoga pod kapom nebeskom - naci-onalist će izdati i papu i Isusa, al neće izdati za koga bi glasao na jednim običnim izborima

A Jaksi i ostalih.. pa uvek ih je bilo i uvek ce ih biti... nista novo pod kapom nebeskom

Čini li se komu da moje razmišljanje nije lišeno elemenata fantaziranja, valja reći da smo od klasičnog njemačkog idealizma naučili da bez djelatne ljudske svijesti nema ničega vrijednog pod ovom kapom nebeskom.

Ljubomorna splitska konkurencija na taj upit zasipa vas SF odgovorima, ali sva je mudrost očito u tome što Goran o črvljim navadama i reakcijama zna puno više od bilo kojeg drugog čovjeka pod kapom nebeskom.

Tako malo novoga pod kapom nebeskom

Dakle, ništa novog pod kapom nebeskom, a ti se i dalje zgražaš što je Stari prije gotovo 100 godina, opandrknuo neku djevojčuru od 15 - 16 godinica, koja je ionako žarko željela proniknuti u Božje misterije stvaranja.

Unatoč svemu, zbog gospođice Kratochvilove nitko pod kapom nebeskom nije pohrlio u njezinu domovinu.

Svojom voljom sam ostao bez porodice, bez bilo koga pod kapom nebeskom da progovorim riječ.

Svašta ima pod ovom kapom nebeskom.

Btw; stupiti u kontak s vl.savješću jedna je od najlakše shvativih (svak brzo ukapira o čemu govorim... ako se malo potrudi) i najtežih stvari pod kapom nebeskom u isto vrijeme... kažu.

Ništa nova pod kapom nebeskom: on, gospodin generalni, koji je bio, koji je vidio, koji je čuo, kome su na najvišem administrativnom mjestu nešto rekli, koga su odlikovali, kome su pribili spomen-ploču, kome su skovali spomen-plaketu, koji je proputovao, koji se lično osvjedočio, koji je uvjeren da je tome tako i da će tako ostati: da sila boga ne moli, a tko je jači, taj kvači.

Radionice se održavaju u vrtu gdje su dostupne sve biljke.Mnogi ne poznaju ni jednu biljčicu pod kapom Nebeskom koju bi mogli upotrijebiti za konzumiranje.Ova radionica je prilika da se upoznate sa samoniklim jestivim biljem i da spremate prekrasne obroke.

17.12.2005. mnoga lica ima ovaj grad i u hodu ih otkrivam. na noge lagane ranom zorom, u parkove uz jezero gdje mjesta bujnih imena ozivljavaju ljudi u pokretu. svakodnevno listam knjizicu o hangzhou i uvijek se iznova cudim toj mastovitoj percepciji prirode. na primjer, posjetite li hangzhou dozivjet cete " proljetnu zoru na prijelazu su ", " povjetarcem uzibane lotose u vrtovima quyuan ", otpustite svoju sjenu pod " jesenjim mjesecom ponad mirnog jezera ", ljubite na " razbijenom mostu gdje snijeg zaostaje ", otvorite se za " raspjevane zrikavce u vrbama " i uz " vecernje zvono s brda nanping " ne zaboravite nahraniti " zlatne ribetine u cvjetnom jezercu " pa dok prolazite, korakom kratkim uz " lanterne koje odrazavaju svu ljepotu mjeseca ", stici cete do podnozja " vrhova koji paraju nebo ", ali ne zaustavljajte se tu jer ceka vas " most brokatne vrpce ", " eho iz samotne doline ", " paviljon zdralova ", " pecine zutog zmaja i purpurnog oblaka ", " tigrov zdenac ", cudesna ptica feniks, kornjace koje zive tao, voda, voda, leteca voda, shui fei... ali ipak nesto najludje u ovom hot potu jesu sume oko hangzhoua. evo vec nekoliko dana za redom tragam za jednim niskim covjekom kojemu samo ime i lice znam, ali ne mogu ga naci. cujem da je majstor borilackih vjestina, putuje kinom i daje ljudima drevnu mudrost. put me naveo u obliznju sumetinu koja je vec s prvim zrakama svijetla ispunjena svim ljudskim, mozda bolje reci, kineskim navadama, jer mislila sam da znam sto sve moze biti ljudsko... sada mi je jasnije. danas. danas sam uzela oblik zmije i suljala se obraslim putevima i gajevima u kojima ljudi obavljaju svoje svakojutarnje umivanje. sto vam sve pada na pamet kad kazem umivanje? protezanje do neba, slusanje svog disanja, ozivljavanje usnulog i krutog tijela, spajanje svih mogucih duhova, svega pod kapom nebeskom, kroz covjeka, kroz tih nekoliko milijardi stanica koje trebaju zeleno, trebaju zuto i crveno, trebaju sada. a ja trebam biti stopljena, svezati svjetlu kosu, prikriti oci, spustiti teziste, koracati tiho jer u protivnom razbucat cu to jutarnje sijelo. kao mali polutan, provirujem kroz granje, a iz svakog grma netko se glasa, salje svoj dah stablu, zraku, svijetu. i sjetim se one meni drage recenice " I sound my barbaric yawp over the roofs of the world " ouaaaaaaaaaa haaaaaaa hnnnnnn taaaaaa ta suma ujutro zivi zivot koji nakon nekoliko sati prestaje. u devet sati ujutro ostaju samo ptice, i to one slobodne, jer ljudi svoje ljubimce u krletkama povedu kuci, ostaju stabla sa svojim korijenjem, a oni do tad ukorijenjeni otplutaju u donji svijet, ostaju pjesnici i pjesme na stijenama, ostaju starci i njihove majiang plocice, ostaju oznake na granama koje obavjestavaju one meni slicnima da ne tumaraju sumama jer tu zive ljudi sa svojim vrtovima, psima, svojim zdjelicama i molitvama. pa sto onda uciniti? sve su sume ovdje u biti veliki parkovi i imaju svoje poplocene puteve, svoja korita, ali ljudi vole sici, pa silazim i ja. tik do kamene staze zovu me stabla i neizgazeni puteljci, dvorane na otvorenom, vrtovi sa sojom i salatom, rubni dijelovi grada koji guta. danas je ujutro kroz tu sumu protutnjilo sigurno nekoliko tisuca ljudi. i svatko je sa sobom donio svoj mali ritual, svoj dorucak. netko je zapalio stapic i poklonio se precima, otpjevavsi pritom pjesmu suncima, netko se zavrtio oko svoje osi, otpuhnuvsi qi do vrha maca, neki, mnogi, a pogotovo zene predale su se ritmu kineskog popa ili neke tradicionalne melodije. zanimljive su mi starije zene koje njeguju drevne forme plesa, ima u tim pokretima tijela puno mahovine i sedre, starokineskog snjofa. u gustisu, medju stablima i na tvrdo utabanoj zemlji jedan je stariji covjek pricao sa svojim qiem, polako iskusavajuci silu tezu, ulazeci u meditaciju cinilo se kao da jase na ledjima zmaja. mogla sam tako ostati satima, promatrajuci ih sto rade, no krenula sam dalje u dan prisjetivsi se rijeci malog kineskog prijatelja: zelis li upoznati staru kinu, budi brza. a sto znaci brzina u ovom svijetu? malim stepenicama penjati se unedogled..... judi moji

A mogao bi tako uživati bilo gdje pod kapom nebeskom.

Ništa novoga pod kapom nebeskom, dakako.

Što bi, pod kapom nebeskom, moglo poći po zlu?

Zbog toga smo našom akcijom htjeli reći da građani Splita imaju pravo razgovarati o svim temama pod kapom nebeskom kako god ih je volja.

Na svim kultnim mjestima društvenih događanja zajedno smo svirali, živjeli svoje prve ljubavi i s pravom vjerovali da je Korčula najljepše mjesto za život pod kapom nebeskom, ali i za najoriginalnije fešte koje se mogu zamisliti.

Da, ništa novo pod kapom nebeskom.

Dakle, ništa novo pod kapom nebeskom.

Osjećaj da ste mali pod kapom nebeskom, onakav kakav vas ponekad preplavi u prirodi, pod vedrim nebom, pod obzorom ili zvijezdama, ovdje je moguće osjetiti u interijeru.