Kada se govori o prevenciji karcinoma cerviksa, danas otkrivajući pretkliničke stadije karcinoma (CIN I, CIN II, CIN III, CIS) i liječeći ih, preveniramo klinički karcinom cerviksa.

Mnogi simptomi i znaci koji upućuju na karcinom cerviksa su uobičajni kod genitalne infekcije Chlamydiom trachomatis (5).

Stoga uvijek promjene na stanicama cerviksa shvaćamo ozbiljno jer liječeći ih preveniramo karcinom cerviksa.

To su vrlo dobro odabrani ciljevi jer težište nije postavljeno na samu HPV infekciju zbog dobro pozna tog i ranije opisanog prirodnog tijeka bolesti i mogućnosti samoizlječenja; kao cilj istraživanja nije uzet ni karcinom cerviksa (ili drugih organa koji su povezani s HPV infekcijom) što bi uz sekundarnu prevenciju i potencijalne metode liječenja bilo neetično.

... recimo HPV, CIN 3, karcinom cerviksa, smrt..., moze tako?

Progresija karcinoma penisa slijedi sličan put kao karcinom cerviksa (19).

Po podatcima iz literature, polovica žena kod kojih je dijagnosticiran karcinom cerviksa nikada nisu bile obuhvaćene probirom ili nisu imale probir unutar četiri godine prije postavljanja dijagnoze.

Međutim, vrlo važno je napo menuti da programom probira odnosno sekundarnom prevencijom, vrlo rijetko biva da žena, koja u istim programima redovito sudjeluje, razvije karcinom cerviksa čak i ako je HPV pozitivna; brojne su preinvazivne lezije koje se tom sekundarnom prevencijom mogu prepoznati i adekvatno liječiti.

Važnost govora o HPV-u HPV uzrokuje genitalne bradavice i anogenitalne karcinome, uključujući i karcinom cerviksa [ 2 ].

Mogućnost da žena ispod 25 godina koja doživi PKK ima karcinom cerviksa je veoma mala.

Dva procenta žena sa PKK, koje dođu na sekundarni nivo zdravstvene zaštite imaju karcinom cerviksa.

Dakle, ove pretkliničke lezije epitela cerviksa, ako se ne otkriju ili se nepravilno i neredovito prate i liječe, u visokom postotku prelaze u karcinom cerviksa.

To su u prvom redu tipovi 16 i 18. Ovi tipovi HPV-a odgovorni su za oko 70 % srednjeteških i teških displazija - cervikalnih intraepitelnih neoplazija (CIN II i CIN III), koje ako nisu pod kontrolom i tretmanom, u visokom postotku prelaze u invazivni, klinički karcinom cerviksa.

HPV - humani papilloma virus je povezan s premalignim (CIN) i malignim promjenama vrata maternice (karcinom cerviksa).

Tendencija nam je dobro organiziranom ginekološkom slu.bom obuhvatiti cjelokupnu žensku spolno aktivnu populaciju te redovitim pregledima s uzimanjem papa-testa otkriti što više pretkliničkih lezija, liječiti ih te time prevenirati klinički karcinom cerviksa.

Papa test onsnovi je probirni test za karcinom cerviksa, ali se njjime može vidjeti još mnogo toga što će navesti ginekologa da učini različite daljnje testove (mikrobiološke, endokrinološke).

Karcinom cerviksa je prije nekoliko desetljeća bio najučestaliji karcinom u žena.

HPV uzrokuje karcinom cerviksa, ali regularni pregledi i odgovarajuće liječenje su dostatni da se u većine žene spriječi pojavljivanje cervikalnog karcinoma.

Među zaraženim ženama oko 10 % razvija displastične promjene na cerviksu, oko 5 % - 8 % će razviti intraepitelnu neoplaziju visokog stupnja, s opasnošću da na oko 1 milijun žena njih 16 000 razvije karcinom cerviksa.

Provođenje imunizacije te utjecaj na postojeće programe probira za karcinom cerviksa Uvođenje profilaktičke imunizacije... ni na koji način neće značajnije utjecati na dosadašnje programe probira i sekundarne prevencije karcinoma cerviksa.

Karcinom cerviksa maternice je u svijetu po učestalosti na drugom mjestu, i na 11. mjestu u Americi.

Karcinom cerviksa je uzrokovan HPV-infekcijom i izloženost genitalnom HPV-u nije neovisna o korištenju oralnih kontraceptiva.

Razmotrimo moguću ulogu hormona u razvoju karcinoma cerviksa, jednostavno označenog u četiri stadija: HPV infekcija, ustanovljenje i trajanje HPV-a, visoki stupanj cervikalne intraepitelijalne neoplazije (CIN3) i karcinom cerviksa.

Cervikalni probir je vrlo učinkovit u prevenciji cervikalnog karcinoma, tako da je dodatni rizik u dobro probranih korisnica viši za 2 na 10000. Nasuprot tome, povećani rizik nakon 10 - godišnjeg korištenja oralnih kontraceptiva žene iz subsaharske Afrike sa sedmero djece, npr., bio bi znatan možda 40 na 10000. Iz javnozdravstvene perspektive, trebalo bi, također, razmotriti učinak pariteta na karcinom cerviksa. (12) Ako su se kombinirani oralni kontraceptivi koristili radi smanjenja pariteta (suprotno korištenju kao alternativi drugim oblicima kontracepcije ili kontroli izbora trenutka trudnoće), onda bi zaštita zbog smanjenja pariteta lako mogla pretegnuti nad rizikom od samih hormona.

Procjenjuje se da je 2007. godine u SAD-u dijagnosticirano 11 000 slučajeva ove vrste karcinoma, s manje od 4 000 smrtnih ishoda, dakle, karcinom cerviksa nije među najčešćim karcinomima u SAD-u.

Hepatitis B i C, rizični su faktori pojave karcinoma jetre, humani papiloma virus uzrokuje karcinom cerviksa, Helicobater pylori povećava rizik pojave karcinoma želuca.

Upravo je karcinom cerviksa (vrata) maternice, djelotvorno pod kontrolom veæ niz godina, zahvaljujuæi ne samo izvrsnoj, lako izvodivoj i dostupnoj metodi screeninga (popularni i poznati papa-test), veæ i jasno prisutnoj svijesti žena da pravodobni preventivni pregled može uistinu znaèiti spašeno zdravlje pa i život. u hrvatskoj se godišnje registrira oko 350 novih sluèajeva karcinoma vrata maternice, a stopa umiranja od te zloæudne bolesti iz godine u godinu je sve manja.

Iako se karcinom cerviksa povezuje s vrlo širokim dobnim rasponom, obièno se javlja iza èetrdesete godine života. no promjene na epitelu sluznice, koje su predstupnjevi nastanka zloæudne bolesti, èesto se javljaju u mla? ih pa i u posve mladih žena. ta prethodna ošteæenja sluznice nazivaju se cervikalna intrćpitelijalna neoplazija (cin), pri èemu stanice epitela pokazuju razlièite stupnjeve poremeæaja sazrijevanja.

Stoga nastojimo što ranije otkriti displazije epitela cerviksa, liječiti ih i time prevenirati klinički karcinom cerviksa.

Savjetujem vam da pogledate stranice Europskog konzorcija za karcinom cerviksa: www.eccce.org.