takvo nešto proći to je šok i za osobu koja to prolazi a i za okolinu, užasno i trajno iskustvo, meni je baka umrla od karcinoma želuca, ali ona se predala ona se nije niti pokušala boriti, nitko ne shvača šta ima dok to neizgubi, svi uzimaju sve zdravo za gotovo, ja nikada nisam ništa cjenila dok nisam izgubila best frenda (pukla mu je srčana aorta, hitna nije htijela doći, nisu mogli ništa napraviti, ali ipak su obvezni doć), nakon toga sam shvatila da se svaki dan treba proživit najbolje što može jer nikad neznaš što te čeka, ja se toga možda malo prestriktno držim, ja možda malo previše izlazim, previše riskiram, al znam da nikada za ničim neću žaliti, to što te ne ubije ojača te, totalno ti se divim jer ja neznam dali bi to imala snage izdržati (lilyyy 27.08.2006., 14:47:09)