U stvarnom životu na redovite kontrole dolazi ih 20 do 30 posto.Čak i kad bi im svaki dan radili papa-testove, pojavnost karcinoma cerviksa nebi se bitno smanjila.

Iako je najčešće riječ o tzv. tihoj infekciji bez simptoma, koja najčešće prolazi bez posljedica, oko jedan posto infekcija može, ako se ne liječi, prijeći u premaligne i maligne promjene koje dovode do karcinoma cerviksa.

Kada se govori o prevenciji karcinoma cerviksa, danas otkrivajući pretkliničke stadije karcinoma (CIN I, CIN II, CIN III, CIS) i liječeći ih, preveniramo klinički karcinom cerviksa.

Dakle, redovito uzimanje papa-testa, pronalaženje i liječenje pretkliničkih stadija karcinoma cerviksa danas smatramo dobrom prevencijom karcinoma cerviksa.

Međutim, prava prevencija karcinoma cerviksa bit će pojava cjepiva protiv visokokarcinogenih tipova HPV-a, što Ee, kada postane obvezno cjepivo u školskoj populaciji, biti golem doprinos sprečavanju širenja HPV-a, te time i golem doprinos prevenciji karcinoma cerviksa.

Iz svega navedenog proizlazi da je riziku karcinoma cerviksa izložen mali broj žena unutar rizične skupine; toj populaciji cijepljenje protiv HPV-a u daljoj bi budućnosti moglo donijeti korist.

rani početak seksualnog života, veći broj partnera, veliki broj poroda, pušenje, venerične infekcije, potrebom njihovog suzbijanja, te mogućnostima rane detekcije (PAPA test) i uspješnog liječenja karcinoma cerviksa uterusa, odnosno potrebe javljanja doktoru kod bilo kakvog neobičnog krvarenja ili iscjetka.

Naime, imao sam spolni odnos s djevojkom koja je zaražena HPV-om visoko rizičnim za razvitak karcinoma cerviksa maternice (vjerojatno virus tipa 16 ili 18, zaražena djevojka ne zna točno koji tip).

Gardasil, koji se može naći i na našem tržištu, predstavlja rekombinovanu, kvadrivalentnu vakcinu namenjenu prevenciji HPV infekcija uzrokovanih tipovima 6,11,16 i 18. Tipovi 6 i 11 (low risk tipovi) su u 90 % slučajeva uzročnici veruka genitalne regije, dok su druga dva u preko 70 % slučajeva odgovorna za nastanak karcinoma cerviksa.

Treba imati u vidu činjenicu da Gardsil ne pruža 100 % zaštitu protiv svih oblika karcinoma cerviksa, kao i da ne predstavlja profilaksu protiv infekcije ostalim tipovima HPV.

Pušenje u žena povećava rizik oboljevanja od karcinoma pluća, karcinoma dojke te karcinoma cerviksa, dok je pušenje u trudnoći povezano s povećanim rizikom od pobačaja i manjom porođajnom težinom novorođenčeta.

No, kod karcinoma cerviksa i crijeva, vegetarijanci i riboljupci su bili u puno većoj opasnosti.

Pojavnost karcinoma cerviksa veća je kod žena koje puše - relativni rizik obolijevanja je 3,0. I žene koje pet ili više godina koriste oralnu kontracepciju imaju nešto veći rizik pojavnosti karcinoma vrata maternice (relativni rizik 1,5), ali većina istraživača to ne dovodi u vezu s izravnim učinkom kontraceptiva nego s rjeđim korištenjem prezervativa i slobodnijim seksualnim ponašanjem.

Prema važećim ACOG smjernicama, HPV test je pogodan za određivanje rizika za nastanak karcinoma cerviksa kod pacijentica starijih od 21 godinu s nalazom atipičnih skvamoznih stanica neodređenog značenja (ASCUS) ili kod postmenopauzalnih ispitanica s promjenama tipa LSIL.

Značajno je područje istraživanja, jer je najvažniji poznati predisponirajući čimbenik: karcinoma cerviksa uterusa, vulve, anusa, penisa, a prema nekim istraživanjima i prostate, ali i ekstragenitalnih organa kao što je usna šupljina i jednjak.

Tijekom trudnoće treba kontrolirati PAPA test, a poslije poroda po potrebi učiniti konizaciju te tako ukloniti mogućnost nastanka karcinoma cerviksa.

Niska razina karotenoida u krvi povezana je s nastankom kako cervikalne displazije, tako i karcinoma cerviksa, a dnevni unos od 30 mg beta karotena tijekom 6 mjeseci doveo je do povlačenja abnormalnih promjena epitela vrata maternice (PAPA test i kolposkopija) u 70 % ispitanica.

Odgovor je: u 99 % karcinoma cerviksa uzročnik je HPV onkogeni tip virusa (16, 18, 31, 33, 45), a u onih oko 1 % smatra se i nađeni su svi ostali HR HPV tipovi (visokog rizika, ima ih 13 ukupno).

Visokorizični tipovi se smatraju primarnim faktorom rizika za citološke displazije u području cerviksa (CIN - cervikalna intraepitelna displazija) pa do karcinoma cerviksa.

Među njima otkriveno je pet (5/385 1,3 %) slučajeva karcinoma cerviksa.

Uz to, važno je napomenuti da svaka od tih bolesti može također dovesti do brojnih komplikacija - od povećane učestalosti karcinoma cerviksa do neplodnosti, urinarnih infekcija, povećane učestalosti kasnih pobačaja i prijevremenih porođaja.

Onkogeni potencijal zasniva se na činjenici da je C. trachomatis intracelularna bakterija, bakterija koja ulazi u stanicu, može se vezati za genom stanice, ometati mitozu stanice, što u suglasju s drugim negativnim faktorima (rani početak spolnog života, udruženost s drugim infekcijama, posebno HPV-infekcijom, pušenje) može dovesti do karcinoma cerviksa.

Razlika je u tome što je HPV niskog rizika najčešće udružen s pojavom početnih displazija vrata maternice, a u više od polovice slučajeva moguća je spontana regresija promjena, dok se HPV visokog rizika u značajnijem postotku može naći u težih oblika displazija kao i kod karcinoma cerviksa.

Istraživanja su pokazala da se određivanjem omjera ovih oblika estrogena može indicirati rizik od nastanka karcinoma dojke i drugih estrogen-osjetljivih karcinoma (cerviksa, prostate).

To bi u konačnici u populaciji moglo dovesti do porasta razine imunosti koja bi mogla imati utjecaja na smanjenje učestalosti karcinoma cerviksa.

Zaključak HPV infekcija... je nedvojbeno jedan od uzroka displazija i invazivnog karcinoma cerviksa.

Praćena je i pojavnost kondiloma anogenitalne regije te u konačnici karcinoma cerviksa, vulve i vagine povezanog s jednim od četiri tipa virusa za koje je provedena imunizacija.

Međutim, perzistirajuća HPV infekcija, koja se definira kao ona koja traje dvije godine i više, smatra se vodećim uzročnikom karcinoma cerviksa.

Od tipova HPV-a u etiologiji karcinoma cerviksa najznačajniji je tip 16. Do samoizlječenja dolazi naj ešće zbog porasta imunosti organizma, ali nažalost dokazano je da virus može opstati u neotkrivenom stadiju godinama i reaktivirati se kasnije.

Zbog ograničenja ovog cjepiva štiti od četiri tipa HPV-a (dva tipa visokog rizika i dva niskog rizika), nepoznata zastupljenost ovih tipova u nastanku intraepitelnih neoplastičnih lezija i karcinoma cerviksa, nepoznato trajanje zaštite, radi se o individualnoj zaštiti jer se cijepljenjem štiti samo cijepljena osoba a ne i okolina, ovo cjepivo se za sada ne može preporučiti za uvođenje u Program obveznih cijepljenja.